Infektivni artritis je infekcija zglobne tekućine i tkiva oko zgloba koju obično uzrokuju bakterije, ali povremeno i virusi ili gljivice.
-
Bakterije, virusi ili gljivice mogu se širiti krvotokom ili iz obližnjeg mjesta infekcije u zglob, uzrokujući infekciju.
-
Bol, oteklina i povišena temperatura se obično razvijaju u roku od nekoliko sati ili nekoliko dana.
-
Zglobna tekuina se aspirira( povlači iglom) te se potom ispituje.
-
Odmah se može započeti sa primjenom antibiotika.
Postoje dvije vrste infektivnog artritisa:
Akutni infekitvni artritis
Akutni infektivni artritis uzrokovan bakterijama počinje brzo. Infektivni artritis je u većini slučajeva akutnog tijeka. Akutni infektivni artirits može se javiti u zdravih ljudi, kao i u ljudi koji imaju faktore rizika. Hrskavica unutar zgloba, koja je neophodna za normalnu funkciju zglobova, može biti uništena ii oštećena unutar nekoliko sati ili dana.
Ponekad se artritis razvije u ljudi koji imaju infekcije koje ne uključuju kosti ili zglobove, kao što su infekcije genitalnih ili probavnih organa. Ova vrsta artritisa je reakcija na tu infekciju i stoga se zove reaktivni artritis. U reaktivnom artritisu, zglob je upaljen, ali zapravo nije inficiran.
Kronični infektivni artritis
Kronični infektivni artritis počinje postupno tijekom nekoliko tjedana. Vrlo malo slučajeva infektivnog artritisa je kroničo. Kronični infektivni artritis najčešće pogađa ljude koji imaju faktore rizika.
Najčešće su inficirani zglobovi koljeno, rame, kuk, lakat i zglobovi prstiju. Većina bakterijskih, gljivičnih i mikobakterijskih infekcija zahvaća samo jedan zglob ili, povremeno, nekoliko zglobova. Na primjer, bakterije koje uzrokuju lajmsku bolest najčešće inficiraju koljena. Gonokokne bakterije (gonokoki), koje uzrokuju gonoreju, virusi (kao što je hepatitis), a ponekad i neke druge bakterije mogu inficirati nekoliko ili mnogo zglobova u isto vrijeme.
Uzroci
Organizmi koji uzrokuju infekciju, uglavnom bakterije, najčešće se šire u zglob sa mjesta obližnje infekcije (kao što je npr. osteomijelitis ili zaražena rana) ili putem krvotoka. Zglob se može izravno inficirati ako je kontaminiran tijekom operacije ili prilikom davanja injekcije ili ozljedom (kao što je ugrizna rana od čovjeka ili ugriz psa, mačke ili štakora).
Akutni infektivni artritis
Akutni infektivni artritis obično uzrokuju bakterije i virusi.
Različite bakterije mogu inficirati zglob, ali bakterijski uzročnici koji najčešće uzrokuju akutni infektivni artritis ovisni su o dobi osobe:
novorođenčad: Streptokok skupine B, Escherichia coli (E. coli i druge bakterije poznate kao gram-negativni bacili) i Staphylococcus aureus
Dojenčad i mala djeca: Staphylococcus aureus, streptokoki, gram-negativni bacili i Kingella kingae
Starija djeca i odrasli: Staphylococcus aureus, streptokoki i gonokoki
Spirohete (vrsta bakterija), poput onih koje uzrokuju Lajmsku bolest i sifilis, mogu inficirati zglobove.
Virusi, kao što su HIV, parvovirusii i oni koji uzrokuju rubeolu, zaušnjake te hepatitis B i hepatitis C, mogu inficirati zglobove kod ljudi bilo koje dobi.
Postoje mnogi čimbenici rizika za infektivni artritis. Većina djece koja razvijaju infektivni artritis nemaju identificirane čimbenike rizika.
Čimbenici rizika za akutni infektivni artritis uključuju
Ranije infekcije zglobova u anamnezi
Prisutstvo umjetnog zgloba ili operacije zglobova
Intravensko uzimanje droga
Kronične bolesti (kao što su dijabetes, lupus i kronične bolesti pluća ili jetre)
Starija dob
Alkoholizam
Ponašanja koja povećavaju rizik od spolno prenosivih bolesti (kao što je seks s više partnera i bez korištenja kondoma)
Poremećaji koji uzrokuju stalno oštećenje zglobova (uključujući reumatoidni artritis, osteoartritis i artritis uzrokovan ozljedom)
Infekcija sa ulaskom uzročnika u krvotok (bakterijemija)
Hemofilija
Liječenje dijalizom
Infekcije kože
Bolest srpastih stanica
Na primjer, bakterija se može deponirati u jednom ili više zglobova kod osoba koja imaju upala pluća (plućna infekcija) ili sepsu (infekcija krvotoka), što rezultira infektivnim artritisom.
Akutni infektivni artritis može se pojaviti u djece koja nemaju čimbenike rizika. Oko 50% djece s infekcijom zgloba je mlađe od 3 godine. Međutim, rutinsko cijepljenje u djetinjstvu za Haemophilus influenzae i Streptococcus pneumoniae smanjuje učestalost u ovoj dobnoj skupini.
Kronični infektivni artritis
Kronični infektivni artritis obično uzrokuju Mycobacterium tuberculosis (glavni uzročeik tuberkuloza), gljive i bakterije.
Čimbenici rizika za kronični infektivni artritis uključuju
Dali si znao...Osobe koje imaju kronični artritis, kao što je reumatoidni artritis i iznenada razviju bol i oteklinu jednog zgloba, trebaju se odmah obratiti svom liječniku jer mogu imati infekciju, čak i ako nemaju povišenu temperaturu.
|
Simptomi
Kod akutnog infektivnog artritisa simptomi obično počinju tijekom nekoliko sati do nekoliko dana. Inficirani zglob obično postaje jako bolan, a ponekad crven i topao. Pomicanje ili dodirivanje je vrlo bolno. Dolazi do nakupljanja tekućine u inficiranom zglobu, uzrokujući oticanje i ukočenost zgloba. Simptomi također ponekad uključuju povišenu temperaturu i zimicu.
Gonokokni artritis obično uzrokuje blaže simptome. Ljudi obično imaju temperaturu kroz 5 do 7 dana. Mogu imati mjehure na koži, kvrge, rane ili osip i rane na ustima ili genitalijama te na trupu, rukama ili nogama. Bol može prijeći iz jednog zgloba u drugi prije nego što zglob postane otečen i osjetljiv. Tetive mogu postati upaljene.
Dojenčad i djeca koji su premali da bi rekli koje smetnje imaju izbjegavaju pomicati zahvaćeni zglob, razdražljiva su, mogu odbiti jesti te mogu imati povišenu temperaturu, iako nekad nemaju. Mala djeca s infekcijom koljena ili kuka mogu odbijati hodati.
Kod kroničnog infektivnog artritisa zglob obično postupno otiče, nešto je topliji uz minimalno, a nekad nimalo izraženo crvenilo iznad zgloba i bol koja je blaga i slabija nego kod akutnog infektivnog artritisa. Obično je zahvaćen jedan zglob.
Ljudi mogu imati i druge simptome ovisno o uzroku infektivnog artritisa, kao što su simptomi lajmske bolesti ili otečeni limfni čvorovi ukoliko je uzrok inficirana ugrizna rana.
Dijagnoza
Analiza i kultura zglobne tekućine
Krvni testovi
Ponekad sputum, spinalna tekućina i testovi urina
Ponekad rendgenski snimci, magnetska rezonanca (MRI) ili ultrazvuk
Liječnici obično sumnjaju na dijagnozu infektivnog artritisa kod ljudi koji imaju ozbiljan ili neobjašnjen artritis i kod ljudi koji imaju druge kombinacije simptoma za koje se zna da se javljaju kod ljudi koji imaju infektivni artritis.
Obično se iglom uzima uzorak zglobne tekućine( što se naziva zglobna aspiracija ili artrocenteza) što je prije moguće. Ispituje se na povećan broj bijelih krvnih stanica i testira se na prisutnost bakterija i drugih organizama. U laboratoriju je obično moguće uzgojiti i identificirati bakteriju uzročnika iz zglobne tekućine (nazvano kultura), osim ako je osoba nedavno uzimala antibiotike. Međutim, bakterije koje uzrokuju gonoreju, lajmsku bolest i sifilis -teško se mogu izolirati iz zglobne tekućine. Ako u kulturi rastu bakterije, laboratorij testira koji su antibiotici djelotvorni protiv utvrđenog uzročnika.
Liječnik obično radi krvne pretrage jer se bakterije koje uzrokuju infekcije zglobova često pojavljuju u krvotoku. Sputum, spinalna tekućina i urin također se mogu testirati na bakterije kako bi se odredio izvor infekcije i utvrdilo je li infekcija prisutna i drugdje.
Ako liječnici sumnjaju da je infektivni artritis uzrokovan gonokokima, uzorci se također uzimaju iz uretre, cerviksa, rektuma i grla. Također se rade testovi za klamidijsku genitalnu infekciju (druga spolno prenosiva bolest) jer mnogi ljudi koji imaju gonoreju također imaju klamidijsku infekciju.
Kako bi bakterije bile lakše detektirane i identificirane, liječnici mogu analizirati zglobnu tekućinu koristeći tehniku lančane reakcije polimeraze (tip testa amplifikacije nukleinske kiseline [NAAT]) kako bi otkrili DNA gonokoka i mikobakterija.
Liječnici mogu napraviti rendgenske snimke oštećenog zgloba kako bi se isključili drugi uzroci. Također se može učiniti magnetska rezonanca (MRI) ako se zglob ne može lako ispitati ili izvršiti aspiracija. MRI ili ultrazvuk rade se i kako bi se identificirale nakupine tekućine ili kolekcije gnoja (apscesi).
Prognoza
Infektivni artritis uzrokovan negonokoknim bakterijama može trajno uništiti zglobnu hrskavicu vrć unutar nekoliko sati ili dana.
Zarazni artritis koji je uzrokovan negonokoknim bakterijama obično trajno ne oštećuje zglobove.
U osoba s reumatoidnim artritisom obično se inficirani zglob ne oporavi u potpunosti te je povećan rizik smrtnog ishoda..
Liječenje
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) mogu pomoći u smanjenju boli, upale i temperature.
Antibiotici
Važno je započeti s primjenom antibiotika čim se posumnja na infekciju, čak i prije laboratorijske identifikacije uzročnika. Daju se antibiotici koji ubijaju bakterije koji su najvjerojatniji uzročnici infekcije sve dok se ne identificira točni uzročnik, obično u roku od 48 sati nakon testiranja zglobne tekućine. Antibiotici se najprije daju venom (intravenski) kako bi se osiguralo da dovoljno lijeka stigne do inficiranog zgloba.
Ako su antibiotici učinkoviti protiv uzročnika, poboljšanje se obično događa unutar 48 sati. Čim liječnik dobije laboratorijske nalaze, antibiotik se može mijenjati ovisno o osjetljivosti određene bakterije na određene antibiotike. Intravenski antibiotici se nastavljaju primjenjivati kroz 2 do 4 tjedna. Zatim se antibiotici daju na usta u visokim dozama još 2 do 6 tjedana.
Infekcija koja traje dugo i koja ne nestaje nakon upotrebe konvencionalnih antibiotika može biti uzrokovana mikobakterijama ili gljivama. Infekcije uzrokovane gljivama liječe se antifungalnim lijekovima. Infekcije uzrokovane mikobakterijama liječe se kombinacijom antibiotika. Infekcije uzrokovane gljivama i mikobakterijama zahtijevaju dugotrajno liječenje.
Infekcije uzrokovane virusima obično se poboljšavaju bez liječenja antibioticima.
Uklanjanje gnoja
Liječnik često uklanja gnoj s iglom (aspiracija) kako bi spriječio njegovo nakupljanje jer nakupljeni gnoj može oštetiti zglob i zbog njegova prisutstva može biti teže liječiti infekciju antibioticima. Ako je drenaža iglom otežana (kao kod zgloba kuka) ili je neuspješna, može biti potrebna artroskopija (postupak kod kojeg se koristi mala kamera kako bi se vidjela unutrašnjost zgloba) ili operacija kako bi se učinila drenaža. Aspiracija se često radi više puta. Ponekad se pusti dren kako bi se drenirao gnoj.
Imobilizacija i fizikalna terapija
Imobilizacija zgloba (kako bi se spriječilo njegovo pomicanje) postavlja se prvih nekoliko dana infekcije kako bi se smanjila bolnost, ali potom se započinje s fizikalnom terapijom jačati mišiće i spriječiti zakočenost i trajni gubitak funkcije zgloba.
Više informacija