Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Pregled živčanog sustava
Živčani sustav ima dva različita dijela: središnji živčani sustav mozak i kralježnična moždina) i periferni živčani sustav (živci izvan mozga i kralježnične moždine).
Osnovna jedinica živčanog sustava je živčana stanica (neuron). Živčane stanice se sastoje od velikog staničnog tijela i dva tipa živčanih vlakana:
Akson: Dugo, vitko živčano vlakno koje strši iz živčane stanice i može slati poruke kao električne impulse drugim živčanim stanicama i mišićima
Dendriti: Grane živčanih stanica koje primaju električne impulse
Normalno, živci električno prenose impulse u jednom smjeru - od aksona koji šalje impulse jedne živčane stanice (koji se nazivaju i neuronima) do dendrita koji primaju impulse sljedeće živčane stanice. Na kontaktnim točkama između živčanih stanica, (sinapse), akson izlučuje male količine kemijskih glasnika (neurotransmitera). Neurotransmiteri aktiviraju receptore na sljedećim dendritima živčanih stanica kako bi proizveli novi električni impuls. Različiti tipovi živaca koriste različite neurotransmitere da prenose impulse preko sinapsi. Neki od impulsa stimuliraju sljedeću živčanu stanicu, dok je drugi inhibiraju.
Mozak i kralježnična moždina također sadrže potporne stanice koje se zovu glijalne stanice. Te se stanice razlikuju od živčanih stanica i ne proizvode električne impulse. Postoji nekoliko vrsta, uključujući sljedeće:
Astrociti: Ove stanice osiguravaju hranjive tvari za živčane stanice i kontroliraju kemijski sastav tekućina oko živčanih stanica, omogućujući im da napreduju. Ove stanice mogu podešavati neurotransmitere i vanjsko kemijsko okružje oko živčanih stanica kako bi utjecale koliko često živčane stanice šalju impulse i tako regulirati koliko aktivne skupine živčanih stanica mogu biti.
Ependimalne stanice: Te se stanice formiraju duž otvorenih područja u mozgu i kralježničnoj moždini kako bi stvorale i puštale likvor oko stanica živčanog sustava.
Glijalne progenitorske stanice: Ove stanice mogu proizvesti nove astrocite i oligodendrocite koji zamjenjuju one uništene ozljedama ili poremećajima. Glijalne progenitorske stanice prisutne su u cijelom mozgu kod odraslih osoba.
Mikroglija: Ove stanice pomažu u zaštiti mozga od ozljede i pomažu u uklanjanju ostataka od mrtvih stanica. Te se stanice mogu kretati u živčanom sustavu i mogu se razmnožavati kako bi zaštitile mozak tijekom ozljede.
Oligodendrociti: Ove stanice oblažu se oko aksona živčanih stanica i proizvode specijaliziranu membranu koja se naziva mijelin, masnu tvar koja izolira aksone živaca i ubrzava provođenje impulsa duž živčanih vlakana.
Schwannove stanice također su glija stanice. Međutim, ove stanice se nalaze u perifernom živčanom sustavu više nego u mozgu i kralježničnoj moždini. Ove stanice su slične oligodendrocitima i proizvode mijelin koji izolira aksone u perifernom živčanom sustavu.
Mozak i kralježnična moždina sastoje se od sive i bijele tvari.
Siva tvar sastoji se od tijela živčanih stanica, dendrita i aksona, glijalnih stanica i kapilara (najmanjih krvnih žila tijela).
Bijela tvar sadrži relativno malo neurona i sastoji se uglavnom od aksona koji su omotani s mnogim slojevima mijelina i oligodendrocita koji čine mijelin. Mijelin je ono što bijelu tvar čini bijelom. (Mijelin se oblaže oko aksona i ubrzava provođenje živčanih impulsa —vidi Živci.)
Živčane stanice rutinski povećavaju ili smanjuju broj veza koje imaju s drugim živčanim stanicama. Ovaj proces može djelomično objasniti kako ljudi uče, prilagođavaju se i oblikuju sjećanja. No, mozak i kralježnična moždina rijetko stvaraju nove živčane stanice. Iznimka je hipokampus, područje mozga uključeno u stvaranje pamćenja.
Živčani sustav je izuzetno složen komunikacijski sustav koji može slati i primati opsežne količine informacija istovremeno. Međutim, sustav je osjetljiv na bolesti i ozljede, kao u sljedećim primjerima: