Seksualna disfunkcija uključuje bolan odnos, bolnu kontrakciju (grč) vaginalnih mišića i probleme sa seksualnom željom, uzbuđenjem ili orgazmom koji mogu uzrokovati uznemirenost.
-
Depresija ili anksioznost, drugi psihološki čimbenici, poremećaji i droge mogu pridonijeti seksualnoj disfunkciji, kao i situacija u kojoj se žena nalazi, uključujući i poteškoće u vezi.
-
Kako bi identificirali problem, liječnici često razgovaraju s oba partnera zasebno i zajedno, a često je potreban i ginekološki pregled kada žena ima bol ili probleme s orgazmom.
-
Poboljšanje odnosa, jasnije i otvorenije komuniciranje, te uređenje najboljih okolnosti za seksualne aktivnosti često mogu pomoći, bez obzira na uzrok seksualne disfunkcije.
-
Kognitivno-bihevioralna terapija, svjesnost ili kombinacija oboje mogu također pomoći, kao i psihoterapija.
Oko 30 do 50% žena ima seksualne probleme u nekom trenutku tijekom svog života. Ako su problemi dovoljno ozbiljni da izazovu uznemirenost, oni se mogu smatrati seksualnom disfunkcijom. Seksualna disfunkcija može se opisati i dijagnosticirati u vidu specifičnih problema, kao što su nedostatak interesa ili želje, poteškoće u postizanju uzbuđenja ili orgazma, bol tijekom seksualne aktivnosti, nevoljno stezanje mišića oko vagine, ili uporno i neželjeno fizičko (genitalno) uzbuđenje. Međutim, razlikovanje tih tegoba nije uvijek korisno. Gotovo sve žene sa seksualnom disfunkcijom imaju više od jednog takvog specifičnog problema. Primjerice, žene koje imaju poteškoća u postizanju uzbuđenja mogu manje uživati u seksu, imati poteškoća u postizanju orgazma, ili čak osjećati bol prilikom odnosa. Ove žene i većina žena koje imaju bolove tijekom seksualne aktivnosti često razumljivo gube interes i želju za seksom.
Normalna seksualna funkcija
Seksualna funkcija i odgovori uključuju um (misli i emocije) i tijelo (uključujući živčani, cirkulacijski i endokrini sustav). Seksualni odgovor uključuje sljedeće:
-
Motivacija je želja za sudjelovanjem ili nastavkom seksualne aktivnosti. Postoji mnogo razloga za seksualnu aktivnost, uključujući seksualnu želju. Želja može biti potaknuta mislima, riječima, vizualnim podražajem, mirisima ili dodirom. Želja može biti očigledna na početku ili se može razvti kada se žena uzbudi.
-
Uzbuđenje ima subjektivni element - seksualno uzbuđenje koje se osjetii i o kojem se razmišlja. Također ima fizički element - povećanje protoka krvi u području genitalija. Povećan protok krvi kod žena uzrokuje da klitoris (koji odgovara penisu u muškaraca) i vaginalna stijenka nabreknu. Povećan protok krvi također uzrokuje povećanje vaginalnog sekreta (koji pruža lubrikaciju). Protok krvi također se može povećati bez da je žena svjesna i bez osjećaja njezina uzbuđenja.
-
Orgazam je vrhunac ili klimaks seksualnog uzbuđenja. Neposredno prije orgazma, povećava se napetost mišića u tijelu. Kako započne orgazam, tako se mišići oko vagine započnu ritmički stezati. Žene mogu imati nekoliko orgazama.
-
Razrješenje je osjećaj mira i opuštanja mišića u cijelom tijelu. Razrješenje obično slijedi orgazam. Međutim, razrješenje se može razviti polagano nakon visoko uzbuđujuće seksualne aktivnosti bez postizanja orgazma. Neke žene mogu reagirati na dodatne stimulacije gotovo odmah nakon razrješenja.
Većina ljudi - muškaraca,kao i žena - sudjeluje u seksualnoj aktivnosti iz nekoliko razloga. Na primjer, oni mogu biti privučeni osobom ili žele fizički užitak, naklonost, ljubav, romantiku ili intimnost. Međutim, žene češće imaju emocionalne motivacije, kao što su
-
Iskusiti i poboljšati emocionalnu intimnost
-
Poboljšanje osjećaja dobrobiti
-
Potvrda njihove poželjnosti
-
Zadovoljenje ili umirenje partnera
Osobito nakon što je veza trajala dugo vremena, žene često imaju malo ili nimalo želje za seksom prije seksualne aktivnosti (početne želje), ali želja se može nakon što počnu seksualna aktivnost i stimulacija. Želja prije seksualne aktivnosti obično se smanjuje kako žene stare, ali se privremeno povećava kada žene imaju novog partnera, bez obzira na životnu dob. Neke se žene mogu osjećai seksualno zadovoljeno, bez obzira na to da li su postigle orgazam ili ne. Druge žene imaju mnogo više seksualnog zadovoljstva s postizanjem orgazma.
Uzroci
Mnogi čimbenici uzrokuju ili doprinose različitim vrstama seksualne disfunkcije. Tradicionalno, uzroci se smatraju fizičkim ili psihološkim. Međutim, ta podjela nije precizna. Psihološki čimbenici mogu uzrokovati fizičke promjene u mozgu, živcima, hormonima i, na kraju, genitalnim organima. Fizičke promjene mogu imati psihološke učinke, koji pak zauzvrta, imaju više fizičkih učinaka. Neki faktori više se odnose na situaciju nego na samu ženu.
Psihološki čimbenici
Depresija i anksioznost česti su čimbenici.
Što utječe na seksualnu funkciju u žena?Tip | Faktor |
|---|
Psihološki čimbenici | Zlostavljanje (emocionalno, fizičko ili seksualno) tijekom djetinjstva ili adolescencije Anksioznost Depresija Strah od intimnosti Strah od gubitka kontrole Strah od gubitka partnera Nisko samopouzdanje Briga o nemogućnosti postizanja orgazma ili seksualnoj izvedbi kod partnera Briga o neželjenim posljedicama seksa (kao što su neželjena trudnoća ili spolno prenosive bolesti) |
Situacijski čimbenici | Kulturna pozadina koja ograničava seksualno izražavanje ili aktivnost Distrakcija Problemi u vezi Okolina koja ne pogoduje seksualnoj aktivnosti |
Fizički čimbenici | Abnormalnosti genitalnih organa (kao što su ožiljci nakon operacije ili zračenja) Atrofični vaginitis (stanjivanje tkiva vagine) Promjene na koži oko otvora područja vagine (kao što je lichen sclerosus) Infekcije genitalnog područja (kao što je genitalni herpes) ili vagine Umor Hiperprolaktinemija (visoka razina prolaktina, hormona kojeg proizvodi hipofiza) Loše zdravlje Kirurško uklanjanje oba jajnika kod žena u premenopauzi Poremećaji štitnjače Neki poremećaji živaca, kao što je multipla skleroza |
Lijekovi | Alkohol Antikonvulzivi Beta-blokatori (koji se koriste za liječenje hipertenzije ili srčanih poremećaja) Određeni antidepresivi, posebno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina Opioidi |
Ranija iskustva mogu utjecati na psihološki i seksualni razvoj žene, uzrokujući probleme, na sljedeća načine:
Teška seksualna ili druga iskustva mogu dovesti do niskog samopoštovanja, srama ili krivnje.
Emocionalno, fizičko ili seksualno zlostavljanje tijekom djetinjstva ili adolescencije može naučiti djecu da kontroliraju i skrivaju emocije što je koristan obrambeni mehanizam. Međutim, žene koje kontroliraju i skrivaju emocije mogu imati poteškoća u izražavanju seksualnih osjećaja.
Ako žene u djetinjstvu izgube roditelja ili nekog drugog voljenog, mogu imati poteškoća prilikom postizanja intimnosti sa seksualnim partnerom jer se boje sličnog gubitka, ponekad i nesvjesno.
Različite seksualne brige mogu narušiti spolnu funkciju. Na primjer, žene mogu biti zabrinute zbog neželjenih posljedica seksa ili seksualne izvedbe njih samih ili njihovog partnera.
Situacijski čimbenici
Čimbenici povezani sa situacijom mogu uključivati sljedeće:
Ženska vlastita situacija: Na primjer, žene mogu imati lošu seksualnu sliku o sebi ako imaju problema s plodnošću ili su operirane kako bi uklonile dojku, maternicu ili neki drugi dio tijela povezan s seksom.
Odnos: Žene možda ne vjeruju ili imaju negativne osjećaje prema svom seksualnom partneru. One se mogu osjećati manje privučene svojim partnerom nego ranije u vezi.
Okolina: Uvjeti možda nisu erotski, privatni ili dovoljno sigurni za nesputano seksualno izražavanje.
Kultura: Žene mogu potjecati iz kulture koja ograničava seksualno izražavanje ili aktivnost. Kulture ponekad tjeraju žene da osjećaju posramljenost ili krivnju zbog seksualnosti. Žene i njihovi partneri mogu dolaziti iz kultura koje različito gledaju na određene seksualne prakse.
Odvraćanje pažnje: Obitelj, posao, financije ili druge stvari mogu zaokupiti žene i tako ometati seksualno uzbuđenje.
Fizički čimbenici
Razni fizički uvjeti i lijekovi mogu dovesti do ili doprinijeti razvoju seksualne disfunkcije. Hormonske promjene, koje se mogu pojaviti sa starenjem ili kao posljedica poremećaja, mogu postati problem. Na primjer, tkivo vagine može postati tanko, suho i neelastično nakon menopauze jer se smanjuje razina estrogena. Ovo stanje, koje se naziva atrofični vaginitis, može učiniti odnos bolnim. Uklanjanje oba jajnika također može imati ovaj učinak.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, vrsta antidepresiva, obično uzrokuju probleme sa seksualnom funkcijom.
Estrogenska terapija, ako se uzima na usta, ponekad se koristi za kontrolu simptoma povezanih s menopauzom i može poboljšati seksualnu funkciju kod žena u postmenopauzi pomažući ublažavanju simptoma atrofičnog vaginitisa ( vidi: Liječenje). Međutim, estrogen koji se unese u vaginu (vaginalni estrogen) može biti jednako učinkovit u liječenju atrofičnog vaginitisa. Vaginalni estrogen može se umetnuti u oblliku kreme (uz pomoć plastičnog aplikatora), u obliku tablete ili prstena (slično dijafragmi).
Dijagnoza
Postavljanje dijagnoze često uključuje detaljno ispitivanje oba partnera, pojedinačno i zajedno. Liječnici ispituju o simptomima, drugim poremećajima, uporabi droga, odnosu partnera, raspoloženju, samopoštovanju, odnosima iz djetinjstva, prošlim seksualnim iskustvima i osobinama ličnosti.
Ako žene osjećaju bol, liječnici obavljaju pregled zdjelice. Liječnici pokušavaju napraviti ovaj pregled što nježnije moguće. Polako se kreću i često detaljno objašnjavaju postupke ispitivanja. Ako žena želi, može joj se dati zrcalo da promatra svoje spolovilo,što joj može pomoći da se više osjeća kao da ima kontrolu nad situacijom. Ako se boji bilo čega što bi ulazilo u njezinu vaginu, može staviti ruku na liječnikovu kako bi kontrolirala ginekološki pregled. Kako bi dijagnosticirali seksualne probleme, liječnici obično ne moraju koristiti instrumente poput spekulima za pregled.
Međutim, ako liječnici sumnjaju na spolno prenosivu bolest, stavljaju spekulum u vaginu kako bi se razdvojili zidove vagine (kao što se radi tijekom testa po Papanicolaou ili Papa-testa) i uzeo uzorak tekućine iz vagine. Potom se u uzorku traže organizmi koji mogu uzrokovati spolno prenosive bolesti te se može poslati uzorak u laboratorij, gdje se organizmi uzgajaju kako bi se olakšala identifikacija.
Liječenje
Određene vrste liječenjai ovise o uzroku disfunkcije. Međutim, neke opće mjere mogu pomoći bez obzira na uzrok:
Osiguravanje vremena za seksualnu aktivnost: Žene, koje su navikle na obavljanje više zadataka odjednom, mogu biti preokupirane ili ometane drugim aktivnostima (uključujući rad, kućanske poslove, djecu i zajednicu). Postavljanje seksualne aktivnosti kao prioritet i prepoznavanje koliko su navedene distrakcije kontraproduktivne može pomoći.
Prakticiranje svjesnosti: Svjesnost uključuje učenje da se usredotočite na ono što se događa u datom trenutku, bez prosuđivanja ili praćenja onoga što se događa. Svjesnost pomaže ženama da se oslobode od distrakcija i oomgućuje im da obrate pažnju na osjete tijekom seksualne aktivnosti tako da ostaju u trenutku. Izvori za učenje prakticiranja svjesnosti dostupni su na internetu.
Poboljšanje komunikacije, uključujući i o seksu, između žene i partnera
Odabir dobrog vremena i mjesta za seksualnu aktivnost: Na primjer, kasno u noć - kada je žena spremna za spavanje - nije dobro vrijeme. Osiguranje privatnog mjesta može pomoći ako se žena boji otkrića ili ometanja. Trebalo bi osigurati dovoljno vremena, a okruženje koje potiče seksualne osjećaje može pomoći.
Sudjelovanje u mnogim vrstama seksualnih aktivnosti: Primjerice, milovanje i ljubljenje odgovarajućih dijelova tijela i dovoljno dodirivanje spolovila partnera prije početka odnosa može povećati intimnost i smanjiti tjeskobu.
Izdvajanje zajedničkog vremena, koje ne uključuje seksualne aktivnosti: Parovi koji redovito razgovaraju imaju veće šanse da će češće imati želju za odnosom te će pronaći više užitka u zajedničkoj seksualnoj aktivnosti,
Poticanje povjerenja, poštovanja i emocionalne intimnosti između partnera: ove kvalitete treba uzgajati uz ili bez stručne pomoći. Ženama su te kvalitete potrebne da bi seksualno reagirale. Parovima će možda trebati pomoć u učenju rješavanja sukoba koji mogu ometati njihov odnos.
Poduzimanje koraka za sprječavanje neželjenih posljedica: Takve mjere su osobito korisne kada strah od trudnoće ili spolno prenosivih bolesti sprječava želju.
Samo upoznavanje onoga što je potrebno za zdrav seksualni odgovor može biti dovoljno da pomogne ženama u promjeni načina razmišljanja i ponašanja. Međutim, često je potrebno više od jednog tretmana jer mnoge žene imaju više od jedne vrste seksualne disfunkcije.
Psihološke terapije pomažu mnogim ženama. Na primjer, kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći ženama da prepoznaju negativan stav o sebi koji proizlazi iz bolesti ili neplodnosti. Kognitivna terapija utemeljena na usredotočenoj svjesnoti (MBCT), kombinira kognitivno-bihevioralnu terapiju s praksom svjesnosti. Kao i u kognitivno-bihevioralnoj terapiji, žene se potiču da prepoznaju negativne misli. Potom se potiču da ih jednostavno pomatrajui prepoznaju da su to samo misli i da ne moraju odražavati stvarnost. Takav pristup može učiniti takve misli manje ometajućim i remetilačkim. Podrobna psihoterapija može biti potrebna kada problemi iz djetinjstva ometaju seksualnu funkciju.
Budući da selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) mogu pridonijeti razvoju nekoliko vrsta seksualne disfunkcije, zamjena za drugi antidepresiv koji manje narušava seksualni odgovor može pomoći. Takvi lijekovi mogu uključivati bupropion, moklobemid, mirtazapin i duloksetin. Također, uzimanje bupropiona sa SSRI-om može biti bolje za seksualni odgovor nego samo uzimanje SSRI-a. Neki dokazi upućuju na to da, ako su žene prestale doživljavati orgazam tijekom uzimanja SSRI-a, sildenafil im može pomoći da ponovno postignu orgazam.