Herpes zoster je rezultat reaktivacije virusa varicella-zoster, virusa koji uzrokuje vodene boginje.
-
Najčešće je uzrok reaktivacije virusa nepoznat, ali ponekad do reaktivacije dolazi nakon oslabljenja imunološkog sustava primjenom određenog lijeka ili u sklopu bolesti.
-
Zoster hoster karakteriziran je bolnim mjehurićima ispunjenim tekućinom koji ponekad dovode do kronične boli u zahvaćenom području.
-
Liječnici dijagnosticiraju zoster kad se pojave tipični mjehurići na određenim kožnim područjima.
-
Cjepivo protiv vodenih kozica i, za osobe starije od 50 godina, cjepivo protiv zostera može pomoći u sprječavanju pojave zostera.
-
Ukoliko se antivirusni lijekovi počnu primjenjivati prije pojave mjehurića pomažu u ublažavanju simptoma i u bržem cijeljenju, ali često su potrebni lijekovi za ublažavanje bolova, uključujući opioide.
Vodene kozice i zoster su uzrokovani virusom varicella-zoster:
Virus varicella-zoster je član obitelji herpesvirusa (herpesvirus tip 3). Zato se ova infekcija naziva herpes zoster.
Tijekom vodenih kozica, virus se širi krvotokom i inficira nakupine živčanih stanica (ganglije) spinalnih ili kranijalnih živaca. Virus ostaje u ganglijima u latentnom (uspavanom) stanju. Virus može ostati posve inaktivan ili se reaktivirati nakon mnogo godina uzrokujući simptome. Kad dođe do ponovne reaktivacije virusa, virus putuje niz živčana vlakna do kože gdje stvara bolne mjehuriće slične onima kod vodenih kozica. Ovo izbijanje mjehurića se gotovo uvijek javlja na dijelu kože koje opskrbljuju vlakna zahvaćenog živca i samo na jednoj strani tijela. Dio kože kojeg opskrbljuju vlakna jednog spinalnog živca se naziva dermatomom. Mjehurići se također mogu pojaviti na susjednim dermatomima.
Za razliku od infekcije herpes simpleks virusom koja može recidivirati puno puta, herpes zoster se javlja samo jednom. Manje od 4% ljudi ima više od jednog recidiva.
Zoster se mogu javiti u bilo kojoj dobi, ali najčešće se javlja nakon 50. godine. Mogućnost pojave zostera raste sa starenjem.
Najčešće je razlog reaktivacije nepoznat. Međutim, reaktivacija se ponekad događa kada je imunološki sustav oslabljen drugim poremećajem, poput *AIDS-a, Hodgkinov limfom, ili lijekovima koji potiskuju imunološki sustav (primjerice kako bi se spriječilo odbacivanje transplantiranog organa). Pojava zostera ne more značiti da osoba ima neku drugu ozbiljnu bolest.
Simptomi i komplikacije
Dva ili tri dana prije pojave zostera, većina ljudi osjeća bolnost, peckanje ili svrbež određenog dijela kože (dermatoma) na jednoj strani tijela. Nakupine malih, sitnih mjehurića ispunjenih tekućinom okreženih uskim crvenim rubom javljaju se na određenom dermatomu. Tipično, mjehurići se javljaju samo na ograničenom području kože kojeg opskrbljuju vlakna zahvaćenog živca. Mjehurići se najčešće pojavljuju na jednoj strani trupa. Međutim, nekoliko mjehurića može se pojaviti i na drugim dijelovima tijela. Tipično, mjehurići se nastavljaju stvarati otprilike tri do pet dana. Zahvaćeno područje je najčešće osjetljivo na bilo kakav stimulus, uključujući blagi dodir i može biti izrazito bolno.
Simptomi zostera su obično blaži u djece nego kod odraslih.
Mjehurići se počinju sušiti i oblikuju krastu otprilike pet dana nakon pojave. Do pojave kraste, mjehurići su zarazni i sadrže virus varicella-zoster, koji može inficirati osobe koje nisu preboljele vodene kozice. Prisutnost mjehurića izvan zahvaćenog dermatoma ili njihovo trajanje dulje od dva tjedna upućuje na beadekvatnu funkciju imunološkog sustava.
Rijetko dolazi do bakterijskih infekcija na zahvaćenoj koži. Grebanje mjehurića povećava rizik za bakterijsku infekciju. Bakterijske infekcije povećavaju rizik za nastanak ožiljka.
Oko može biti zahvaćeno ukoliko zoster zahvati živac koji vodi do oka. Infekcija oka je češća kada se pojavljuju rane na čelu, u blizini oka, a posebice na vrhu nosa. Ova infekcija (koja se naziva herpes zoster ofthalmicus) može biti ozbiljna. Čak i uz adekvatno liječenje, vid može biti zahvaćen.
Zoster može zahvatiti živac koji vodi do uha. Ova infekcija (koja se zove herpes zoster oticus, ili Ramsay Huntov sindrom) može dovesti do stvaranja mjehurića u zvukovodu, bolnost, djelomičnu paralizu lica, gubitak sluha, šum u ušima (tinitus), a ponekad i vrtoglavica.
Ožiljci ili hiperpigmentacije kože se također mogu pojaviti, ali većina ljudi se oporavi bez trajnih posljedica. Nekoliko ljudi, najčešće stariji ljudi, i dalje imaju kroničnu bol u tom području (postherpetičnu neuralgiju).
Postherpetična neuralgija razvija se u oko 10% ljudi koji su imali zoster. Češća je među starijim osobama. Kod postherpetične neuralgije, ljudi koji su preboljeli zoster nastavljaju imati bolove dugo nakon što osip nestane. Bol se javlja u dijelovima kože koje opskrbljuju vlakna živca inficiranog varicella-zoster virusom. Postherpetična neuralgija može biti vrlo teška pa čak i onesposobljavajuća.
Dijagnoza
Osobe koje sumnjaju da imaju zoster moraju odmah posjetiti liječnika jer se liječenje treba započeti rano da bi bilo učinkovito. Liječnici ih pitaju da točno opišu lokalizaciju boli. Bol u nejasnom pojasu na jednoj strani tijela upućuje na zoster. Dijagnoza je jasna ukoliko se karakteristični mjehurići pojave u tipičnom uzorku (na dijelu kože koja predstavlja dermatom).
Rijetko, liječnici uzimaju uzorak iz mjehurića za analizu ili rade biopsiju kože kako bi potvrdili dijagnozu.
Prevencija
Preporuča se prevencija vodenih kozica cijepljenjem djece i odraslih koji nemaju imunitet cjepivom protiv vodenih kozica.
Postoji novo cjepivo protiv zostera koje se preferira u odnosu na starije (oslabljeno živo-virusno) cjepivo protiv zostera. Novo cjepivo je rekombinantno cjepivo. Rekombinantna cjepiva sadrže samo dijelove virusa. Novije cjepivo preporuča se zdravim osobama u dobi od 50 ili više godina, bez obzira jesu li imale vodene kozice ili zoster te bez obzira jesu li bile cijepljene sa starijim cjepivom protiv zostera.
Novije rekombinantno cjepivo za herpes zoster daje se u dvije doze koje se injektiraju u mišić. Doze se daju u razmaku od 2 do 6 mjeseci i najmanje 2 mjeseca nakon primjene starijih (oslabljenih) živih-virusnih cjepiva.
Rekombinantno cjepivo značajno smanjuje mogućnost razvoja zostera i postherpetične neuralgije.
Uzimanje antivirusnih lijekova kod pojave zostera može smanjiti rizik razvoja postherpetičke neuralgije.
Liječenje
-
Antivirusni lijekovi
-
Lijekovi protiv bolova
Liječenje zostera uključuje nekoliko antivirusnih lijekova. Često se daju antivirusni lijekovi poput famciklovira ili valaciklovira, osobito starijim osobama i osobama s oslabljenim imunološkim sustavom. Aciklovir se ponekad koristi, ali famciklovir ili valaciklovir su poželjniji. Ovi lijekovi se uzimaju na usta.
Lijekove treba započeti prije pojave mjehurića odnosno čim postoji sumnja na zoster. Vjerojatno će lijekovi biti neučinkoviti ukoliko se počnu primjenjivati više od tri dana nakon pojave mjehurića. Ovi lijekovi ne liječe bolest, ali mogu ublažiti simptome zostera i skaratiti njihovo trajanje.
Ukoliko je zahvaćeno oko ili uho potrebna je konzultacija s odgovarajućim specijalistom (oftalmologom ili otorinolaringologom).
Mokre obloge umiruju, ali lijekove za ublažavanje boli su često potrebni. Mogu se primjeniti nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) ili paracetamol, ali ponekad su potrebni i opioidni analgetici koji se mogu uzimati preoralno.
Da bi se spriječilo razvijanje bakterijskih infekcija, ljudi sa zosterom trebaju zadržati pogođenu kožu čistom i suhom i ne smiju češati mjehuriće.