Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.
Akutna reakcija na stres je intenzivna, neugodna i disfunkcionalna reakcija koja počinje ubrzo nakon preplavljujućeg traumatskog događaja i traje manje od mjesec dana. Ako simptomi traju dulje od mjesec dana, dijagnosticira se posttraumatski stresni poremećaj.
(Vidi također Pregled poremećaja povezanih s traumom i stresom.)
Osobe s akutnom reakcijom na stres izložene su zastrašujućem događaju. Mogu ga iskusiti izravno ili neizravno. Na primjer, izravna izloženost može uključivati ozbiljne ozljede, nasilje ili životnu ugroženost. Neizravna izloženost može uključivati svjedočenje događajima koji se događaju drugima ili učenje o događajima koji su se dogodili bliskim članovima obitelji ili prijateljima. Ljudi ponovno mentalno proživljavaju traumatski događaj, izbjegavaju stvari koje ih podsjećaju na sam događaj i imaju povećanu tjeskobu.
Osobe s ovim poremećajem mogu imati disocijativne simptome. Na primjer, mogu se osjećati emocionalno ukočeni ili odvojeni od sebe. Mogu osjećati da nisu stvarni.
Broj osoba s akutnom reakcijom na stres nije poznat. Vjerojatnost razvoja akutne reakcije na stres veća je kada su traumatski događaji teški ili rekurentni.
Dijagnoza
Akutni reakcija na stres dijagnosticira se kada su ljudi bili
Osim toga, moraju imati najmanje 9 od sljedećih simptoma tijekom 3 dana do 1 mjeseca:
-
Ponavljajuća, nekontrolirana i nametljiva uznemirujuća sjećanja na događaj
-
Ponavljajući uznemirujući snovi o događaju
-
Osjećaji da se traumatski događaj ponavlja - na primjer, u flashbackovima
-
Intenzivna psihološka ili fizička uznemirenost kada se podsjeti na događaj (na primjer, ulaskom na slično mjesto ili kada se čuju zvukovi koji su postojali za vrijeme traumatskog događaja)
-
Trajna nesposobnost doživljavanja pozitivnih emocija (kao što su sreća, zadovoljstvo ili osjećaji ljubavi)
-
Promijenjen osjećaj stvarnosti (na primjer, osjećaj omamljenosti ili kao da je vrijeme usporeno)
-
Gubitak pamćenja za važan dio traumatskog događaja
-
Izbjegavanje uznemirujućih sjećanja, misli ili osjećaja povezanih s događajem
-
Izbjegavanje vanjskih podsjetnika (ljudi, mjesta, razgovora, aktivnosti, predmeta i situacija) povezanih s događajem
-
Poremećeni san
-
Razdražljivost ili ispadi bijesa/ljutnje
-
Prekomjerna pažnja na mogućnost opasnosti (hipervigilnost)
-
Teškoće koncentracije
-
Pretjerana reakcija na glasne zvukove, iznenadne pokrete ili druge podražaje (reakcija na strah)
Osim toga, simptomi moraju uzrokovati značajne smetnje ili značajno narušiti funkcioniranje.
Liječnici također provjeravaju mogu li simptomi nastati uslijed upotrebe nekih lijekova, psihoaktivnih tvari ili nekog drugog poremećaja.
Liječenje
Mnogi se ljudi oporavljaju od akutne reakcije na stres nakon što se izvuku iz traumatske situacije i dobiju odgovarajuću podršku u obliku razumijevanja, empatije prema njihovoj nevolji i prilike da opišu što se dogodilo i njihovu reakciju na navedeno. Neki ljudi imaju koristi od opisivanja svoga iskustva nekoliko puta. Prijatelji i bliske osobe često mogu pružiti tu podršku. Inače su liječnici ili drugi zdravstveni radnici od pomoći.
Ponekad liječnici privremeno daju lijekove za ublažavanje tjeskobe ili poboljšanje spavanja, ali drugi lijekovi (kao što su antidepresivi) obično se ne daju.