Akutna reakcija na stres je intenzivna, neugodna i disfunkcionalna reakcija koja počinje ubrzo nakon preplavljujućeg traumatskog događaja i traje manje od mjesec dana. Ako simptomi traju dulje od mjesec dana, dijagnosticira se posttraumatski stresni poremećaj.
(Vidi također Pregled poremećaja povezanih s traumom i stresom.)
Osobe s akutnom reakcijom na stres izložene su zastrašujućem događaju. Mogu ga iskusiti izravno ili neizravno. Na primjer, izravna izloženost može uključivati ozbiljne ozljede, nasilje ili životnu ugroženost. Neizravna izloženost može uključivati svjedočenje događajima koji se događaju drugima ili saznanje o događajima koji su se dogodili bliskim članovima obitelji ili prijateljima. Ljudi ponovno mentalno proživljavaju traumatski događaj, izbjegavaju stvari koje ih podsjećaju na sam događaj i pojačano su anksiozni.
Osobe s ovim poremećajem mogu imati disocijativne simptome. Primjerice, mogu se osjećati emocionalno prazni ili odvojeni od sebe. Mogu osjećati da nisu stvarni.
Broj osoba s akutnom reakcijom na stres nije poznat. Vjerojatnost razvoja akutne reakcije na stres veća je kada su traumatski događaji teški ili ponavljajući.
Dijagnoza
Dijagnoza akutne reakcije na stres
Akutni reakcija na stres dijagnosticira se kada su ljudi bili
Osim toga, moraju imati najmanje 9 od dolje navedenih simptoma tijekom 3 dana do 1 mjeseca:
Ponavljajuća, nekontrolirana i nametljiva uznemirujuća sjećanja na događaj
Ponavljani uznemirujući snovi o događaju
Osjećaji da se traumatski događaj ponavlja - primjerice, u flashbackovima
Intenzivna psihološka ili fizička uznemirenost kada se podsjeti na događaj (primjerice, ulaskom na slično mjesto ili kada se čuju zvukovi koji su postojali za vrijeme traumatskog događaja)
Trajna nesposobnost doživljavanja pozitivnih emocija (kao što su sreća, zadovoljstvo ili osjećaji ljubavi)
Promijenjen osjećaj stvarnosti (primjerice, osjećaj omamljenosti ili kao da je vrijeme usporeno)
Gubitak pamćenja za važan dio traumatskog događaja
Izbjegavanje uznemirujućih sjećanja, misli ili osjećaja povezanih s događajem
Izbjegavanje vanjskih podsjetnika (ljudi, mjesta, razgovora, aktivnosti, predmeta i situacija) povezanih s događajem
Tegobe vezane uz spavanje
Razdražljivost ili ispadi bijesa/ljutnje
Prekomjerna pažnja na mogućnost opasnosti (hipervigilnost)
Teškoće koncentracije
Pretjerana reakcija na glasne zvukove, iznenadne pokrete ili druge podražaje (reakcija na strah)
Osim toga, simptomi moraju uzrokovati značajne smetnje ili značajno narušiti funkcioniranje.
Liječnici također provjeravaju mogu li simptomi nastati uslijed upotrebe nekih lijekova, psihoaktivnih tvari ili nekog drugog poremećaja.
Liječenje
Liječenje akutne reakcije na stres
Mnogi se ljudi oporavljaju od akutne reakcije na stres nakon što se izvuku iz traumatske situacije i dobiju odgovarajuću podršku u obliku razumijevanja, empatije prema njihovoj zabrinutosti i prilike da opišu što se dogodilo i njihovu reakciju na navedeno. Neki ljudi imaju koristi od opisivanja svoga iskustva nekoliko puta. Prijatelji i bliske osobe često mogu pružiti tu podršku. Inače liječnici ili drugi zdravstveni radnici pružaju pomoć.
Ponekad liječnici privremeno daju lijekove za ublažavanje tjeskobe ili poboljšanje spavanja, ali drugi lijekovi (kao što su antidepresivi) obično se ne daju.
Briga o sebi (eng. Self-care)
Briga o sebi ključna je tijekom i nakon krize ili traume. Briga o sebi sastoji se od 3 komponente:
Osobna sigurnost je temeljna. Nakon jedne traumatične epizode, ljudi su sposobniji obraditi iskustvo kada znaju da su oni i njihovi voljeni sigurni. Međutim, može biti teško postići potpunu sigurnost tijekom kriza koje još traju kao što su zlostavljanje u obitelji, rat ili pandemija zarazne bolesti. Tijekom takvih stalnih poteškoća, ljudi bi trebali potražiti savjet stručnjaka o tome kako oni i njihovi voljeni mogu biti što sigurniji.
Fizičko zdravlje može biti izloženo riziku tijekom i nakon traumatskih iskustava. Ljudi bi trebali održavati zdravu tjelesnu masu prehranom i tjelesnom aktivnošću. Tvari koje uspavljuju i omamljuju (na primjer, alkohol) treba koristiti umjereno, ako uopće.
Usredotočena svjesnost (eng. mindfulness) dio je brige o sebi koja ima za cilj smanjiti osjećaje stresa, dosade, ljutnje, tuge i izolacije koje traumatizirane osobe inače doživljavaju. Ako to okolnosti dopuštaju, osobe u riziku trebale bi napraviti i pridržavati se svakodnevnog normalnog dnevnog rasporeda, na primjer, ustati, istuširati se, obući se, izaći van i prošetati te pripremiti i jesti redovite obroke.
Korisno je prakticirati poznate hobije kao i aktivnosti koje zvuče zabavno i ispunjavajuće: crtanje, gledanje filma ili kuhanje.
Uključivanje u zajednicu može biti ključno, čak i ako je teško održavati međuljudske odnose tijekom krize.
Razgibavanje i vježbanje su sjajni, ali može biti jednako korisno mirno sjediti i brojati vlastite udisaje ili pažljivo osluškivati okolne zvukove. Ljudi mogu postati zaokupljeni traumom ili krizom, pa je korisno izabrati razmišljati o drugim stvarima: čitati roman ili se baviti slagalicom. Neugodne emocije obično se mogu činiti "zamrznutima" tijekom i nakon traume, a olakšanje može pružiti pronalazak aktivnosti koje mijenjaju stanje osjećaja: smijati se, gledati zabavan film, učiniti nešto glupo ili crtati bojicama. Pod stresom ljudi mogu lako "planuti", čak i prema ljudima do kojih im je stalo.
Spontana ljubaznost može biti dobitno rješenje za sve: poslati lijepu poruku, napraviti nekome kolačiće i ponuditi osmijeh ne samo da može biti lijepo iznenađenje za primatelja, već može smanjiti beznađe i pasivnost koji su dio pošiljateljevog iskustva traume.