Bulimija nervosa je poremećaj hranjenja karakteriziran ponavljanim epizodama ubrzne konzumacije velike količine hrane (prejedanje), nakon čega slijede pokušaji da se nadoknadi višak konzumirane hrane (na primjer, pročišćavanjem, postom ili tijelovježbom).
-
Osobe s ovim poremećajem jedu velike količine hrane, a zatim izazivaju povraćanje, koriste laksative, dijetu, brzo ili naporno vježbaju kako bi kompenzirali uneseni višak hrane.
-
Sumnja na dijagnozu se javlja kada su ljudi pretjerano okupirani svojom tjelesnom težinom koja značajno varira.
-
Kognitivno-bihevioralna terapija, selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (tip antidepresiva), ili oboje, mogu se koristiti za liječenje ovog poremećaja.
Kao i anoreksija nervosa, na nastanak bulimije nervose utječu nasljedni i društveni čimbenici. Također, kao i kod anoreksije, većina oboljelih od bulimije nervose su mlade žene koje su duboko zabrinute zbog izgleda svojeg tijela i tjelesne težine.
Bulimija nervosa pogađa uglavnom adolescente i mlade odrasle osobe. U jednoj godini oko 1 od 100 žena oboli od bulimije. Poremećaj je mnogo rjeđi među muškarcima.
Simptomi
Osobe s bulimijom nervosom imaju ponavljajuće epizode prejedanja, odnosno, pojedu mnogo veće količine hrane nego što bi prosječna osoba pojela u sličnom vremenu i sličnim okolnostima. Količina koja se smatra pretjeranom za prosječan obrok može se razlikovati od količine koja se smatra pretjeranom za blagdanski obrok.
Emocionalni stres je čest triger za epizode prejedanja, koje se obično odvijaju u tajnosti. Prejedanje, koje je popraćeno osjećajem gubitka kontrole, obično podrazumijeva uzimanje hrane kada osoba nije gladna do točke fizičke nelagode.
Obično konzumiraju slatku hranu s visokim udjelom masti, poput sladoleda i kolača. Količina konzumirane hrane varira i ponekad uključuje tisuće kalorija. Prejedanje se može javiti i do nekoliko puta dnevno.
Jeste li znali?
-
Osobe oboljele od bulimije nervose imaju tendenciju osjećati kajanje ili krivnju zbog svojeg ponašanja.
-
Osobe oboljele od bulimije nervose mogu imati ožiljke na malim zglobovima šake od korištenja prstiju za izazivanje povraćanja.
|
Pokušavajući poništiti učinke viška hrane koju su pojeli, osobe koje pate od ovog poremećaja koriste različite načine za kompenzaciju:
-
Čišćenje - na primjer, povraćanjem (samoinducirano povraćanje) ili uzimanjem laksativa ili diuretika (lijekovi koji potiču bubrege na izlučivanje više vode)
-
Stroga dijeta ili post
-
Prekomjerna tjelovježba
-
Bilo koja kombinacija gore navedenog
Mnogi uzimaju diuretike za suzbijanje nadutosti.
Za razliku od anoreksije nervose, tjelesna težina osoba oboljelih od bulimije nervose obično se kreće oko normale. Rijetki imaju prekomjernu težinu ili su pretili.
Za razliku od poremećaja prejedanja, osobe s bulimijom nervosom pokušavaju nadoknaditi prejedanje čišćenjem ili drugim sredstvima.
Učestalo ovraćanje može izazvati eroziju zubne cakline, povećati žlijezde slinovnice u obrazima (parotidne žlijezde) i izazvati upalu jednjaka. Povraćanje i čišćenje mogu sniziti razinu kalija u krvi, uzrokujući abnormalne srčane ritmove. Iznenadna smrt može biti posljedica abnormalnog srčanog ritma kod osoba koje opetovano uzimaju velike količine lijeka za indukciju povraćanja. Rijetko se dogodi da tijekom prejedanja ili pročišćavanja želudac rupturira ili se jednjak razdere, što dovodi do životno ugrožavajućih komplikacija.
Osobe s bulimijom nervosom su zaokupljene izgledom svojeg tijela i tjelesnom težinom i na temelju toga se prosuđuju. Njihovo samopoštovanje uvelike se temelji na tjelesnoj težini i izgledu tijela.
U usporedbi s osobama koje boluju od anoreksije nervose, osobe koje boluju od bulimije nervose imaju tendenciju da budu svjesniji svog ponašanja te zbog toga osjećaju kajanje ili krivnju. Velika je vjerojatnost da će svoju zabrinutost priznati liječniku ili drugoj osobi od povjerenja. Općenito, osobe koje boluju od bulimije nervose su više otvorene i društvene. Također su skloniji impulzivnom ponašanju, zlouporabi droga ili alkohola i depresiji. Anksiozni su po pitanju svoje tjelesne težine i sudjelovanja u društvenim aktivnostima.
Dijagnoza
Dijagnoza bulimije postavlja se kada osoba, osobito mlade žene, rade sljedeće:
-
Navode kako su imali epizode prejedanja barem jednom tjedno tijekom 3 mjeseca ili više
-
Osijećaju gubitak kontrole tijekom i nakon prejedanja
-
Kompenziraju prejedanje pročišćavanjem (na primjer, povraćanjem ili upotrebom laksativa), postom ili pretjeranom tjelovježbom
-
Iznose izrazitu zabrinutost zbog povećanja tjelesne težine i baziraju svoju sliku o sebi uglavnom na izgledu svojeg tijela i tjelesnoj težini
Također se provjeravaju i drugi simptomi koji govore u prilog dijagnozi bulimije nervose:
-
Velike fluktuacije u tjelesnoj težini, osobito ako postoje znakovi koji upućuju na prekomjernu upotrebu laksativa (kao što su proljev i grčevi u trbuhu)
-
Otekle žlijezde slinovnice u obrazima
-
Ožiljci na zglobovima šake zbog korištenja prstiju za izazivanje povraćanja
-
Erozija zubne cakline zbog djelovanja želučane kiseline
-
Niska razina kalija dokazana analizom krvi
Liječenje
-
Psihoterapija
-
Određeni antidepresivi
Liječenje bulimije može uključivati kognitivno-bihevioralnu terapiju, interpersonalnu psihoterapiju i terapiju lijekovima.
Obično se primjenjuje kognitivno-bihevioralna terapija. Ciljevi su
-
Motivirati ljude na promjene
-
Uspostaviti i održavati redoviti i fleksibilni način prehrane
-
Smanjiti njihovu zaokupljenost tjelesnom težinom i izgledom tijela
Bolesnici se sastaju s terapeutom - pojedinačno ili u grupi - jednom ili dva puta tjedno tijekom razdoblja od 4 do 5 mjeseci, ukupno oko 16 do 20 seansi. Kognitivno-bihevioralnom terapijom eliminira se prejedanje i pročišćavanje u 30 do 50% osoba oboljelih od bulimije. Mnogi se također ponešto poboljšaju, ali mnogi i odustaju od terapije ili ne pokazuju poboljšanje. Oni kojima terapija rezultira poboljšanjem obično i nastave biti stabilno.
Interpersonalna psihoterapija je alternativa kada kognitivno-bihevioralna terapija nije dostupna. Pomaže bolesnicima da identificiraju i promijene probleme u međuljudskim odnosima koji mogu pridonijeti razvoju poremećaja hranjenja. Ova vrsta terapije ne uključuje usmjeravanje bolesnika kako da mijenjaju svoje ponašanje, ne tumači njihovo ponašanje i ne bavi se izravno poremećajem hranjenja.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina , vrsta antidepresiva, mogu smanjiti učestalost prejedanja i povraćanja, ali njihova učinkovitost na duge staze nije potpuno jasna. Ovi lijekovi su također učinkovita terapija za anksioznost i depresiju, koji su uobičajeni među osobama koje boluju od bulimije.