Akutna upala srednjeg uha je bakterijska ili virusna infekcija srednjeg uha, kojoj obično prethodi prehlada.
-
Bakterije i virusi mogu uzrokovati upalu srednjeg uha
-
Djeca s upalom uha mogu imati povišenu temperaturu i teškoće sa spavanjem, plakati i biti razdražljiva.
-
Liječnici koriste otoskop kako bi pogledati postoji li u unutrašnjosti uha crvenilo, izbočenje bubnjića ili nakupina tekućine iza bubnjića.
-
Za snižavanje temperature i ublažavanje boli daju se paracetamol ili ibuprofen. U slučaju pogoršanja ili dužeg trajanja tegoba, daje se antibiotska terapija.
Akutna upala srednjeg uha (također se naziva akutni otitis media) se obično razvija i prolazi relativno brzo. Upale srednjeg uha koje se često vraćaju ili traju dugo nazivamo kroničnim upalama srednjeg uha.
(Vidi također Pregled upala srednjeg uha kod male djece.)
Uzroci
Akutna upala srednjeg uha najčešće je uzrokovana istim virusima koji uzrokuju prehladu. Akutna upala također može biti uzrokovana bakterijama koje se ponekad normalno nalaze u usnoj šupljini i nosu. U novorođenčadi AOM najčešće uzrokuju bakterije Escherichia coli i Staphylococcus aureus. U starije djece su najčešći uzročnici Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, i Moraxella catarrhalis. Virusne infekcije se često kompliciraju sekundarnom bakterijskom infekcijom.
Simptomi
Djeca s akutnom upalom srednjeg uha često imaju povišenu temperaturu i poteškoće sa spavanjem. Često plaču ili postaju razdražljiva. Također mogu imati curenje iz nosa, kašalj, povraćanje i proljev. Javlja se bol u zahvaćenom uhu (vidi bol u uhu), koja je često praćena gubitkom sluha. Dojenčad i mala djeca mogu trljati ili povlačiti uši.
Tekućina koja se nakupi iza bubnjića, može zaostati nakon što se smiri akutna upala uha. Ovaj poremećaj se zove sekretorni otitis media.
Komplikacije
Rijetko, akutna infekcija srednjeg uha može dovesti do ozbiljnijih komplikacija. Bubnjić može puknuti, što uzrokuje krvavi iscjedak iz uha (vidi Iscjedak iz uha). Također, može doći do širenja infekcije na okolne strukture, što zahtijeva hitno liječenje:
Ukoliko se infekcija vrati, u srednjem uhu se može stvoriti izraslina, koja se zove kolesteatom. Kolesteatom može svojim rastom oštetiti kosti srednjeg uha i uzrokovati gubitak sluha.
Dijagnoza
Da bi postavio dijagnozu liječnik treba pregledti uho. Otoskopom se pregledava postoij li crvenilo ili izbočenje bubnjića. Ponekad treba najprije očistiti cerumen (vosak) iz uha kako bi se otoskopom moglo jasnije vidjeti. Liječnici mogu koristiti gumenu žarulju pričvršćenu za otoskop kako bi istisnuli zrak u uho i vidjeli pomiče li se bubnjić. Ako se bubnjić ne pomiče ili se slabo pomiče, može se raditi o nakupljanju tekućine u srednjem uhu i infekciji.
Prevencija
Pneumokokno konjugirano cjepivo, Cjepivo protiv Haemophilus influenzae tipa b (Hib), i cjepivo protiv gripe (gripe) smanjuju rizik od nastanka akutnih upala srednjeg uha. Ova cjepiva se daju djeci prema kalendaru cijepljenja.
Dojenčad ne bi trebala spavati s bočicom, budući da pijenje iz boce tijekom spavanja može uzrokovati nakupljanje tekućine u Eustahijevim cijevima. Tekućina u Eustahijevim tubama zadržava sekret u srednjem uhu i sprječava ulazak zraka u srednje uho, što sve pogoduje razvoju infekcije. Pušenje u kućanstvima treba prekinuti ili svesti na najmanju moguću mjeru.
Liječenje
Paracetamol i ibuprofen pomažu kod snižavanja temperature i ublažavanja boli
Većina akutnih upala srednjeg uha prolazi bez antibiotika. Stoga, mnogi liječnici koriste antibiotike u liječenju samo kada su djeca vrlo mala, ako se ne poboljšavaju nakon kratkog vremena ili kada postoje znakovi da se infekcija pogoršava. Antibiotici, kao što je amoksicilin (s ili bez klavulanske kiseline) mogu koristiti u liječenju.
Kod djece antihistaminici (poput bromfeniramina ili klorfeniramina) niti vazokonstriktori (lijekovi koji sužavaju krvne žile, dekongestivi) nisu od pomoći.
Ako je bubnjić ispupčen, a dijete ima jake bolove, povišenu temperaturu, povraćanje ili proljev, liječnik može napraviti miringotomiju (napraviti mali otvor na bubnjiću) kako bi se zaražena tekućina mogla cijediti prema van. Nakon ovog postupka simptomi se obično brzo razrješavaju, sluh se vraća, a bubnjić sam zacjeljuje.