Opterećenje srca (vježbanjem ili korištenjem stimulirajućih lijekova za brže i snažnije udaranje srca) može pomoći u identifikaciji koronarna bolest. Kod bolesti koronarnih arterija, protok krvi kroz koronarne arterije (koje opskrbljuju krv srčanom mišiću) je djelomično ili potpuno blokiran. Ako su koronarne arterije samo djelomično blokirane, srce može imati adekvatnu opskrbu krvlju kada se osoba odmara, ali ne kada srce naporno radi. Dakle, testiranje srca tijekom stresa može pomoći u otkrivanju bolesti koronarne arterije.
Budući da pretrage koja uključuje fizički napor prati rad srce, testiranje pomaže liječnicima u razlikovanju između problema uslijed koronarne bolesti i bolesti druge etiologije, kao što su bolesti pluća, anemija i slaba opća kondicija.
Tijekom testa koronarne rezerv, vježbanjem ili lmedikamentozno se optereti miokad, što rezultira ubrzanim radom srca, a osoba testiramo na znakove neadekvatnog dotoka krvi u srce. Osoba se također prati zbog simptoma koji ukazuju na neadekvatan dotok krvi u srce, kao što su nizak krvni tlak, kratkoća daha i bol u prsima.
Najčešće se prilikom ergometrijskog testiranja koristi elektrokardiografija (EKG) za provjeru smanjenog protoka krvi u koronarnim arterijama. Ponekad, točniji, ali skuplji testovi, kao što su ehokardiografija i snimanje radionuklida, se provode kao dio testiranja otpornosti na stres.
Nijedan test nije savršen. Ponekad ti testovi pokazuju abnormalnosti kod osoba koje nemaju koronarnu arterijsku bolest (lažno pozitivan rezultat). Ponekad testovi ne pokazuju nikakve abnormalnosti kod osoba koje imaju bolest (lažno negativan rezultat). Kod ljudi bez simptoma, osobito mlađih, vjerojatnost bolesti koronarnih arterija je niska, unatoč abnormalnom rezultatu testa. U takvim slučajevima, pozitivan rezultat je obično vjerojatnije da će biti netočan nego istinit. Ti lažno pozitivni rezultati mogu uzrokovati znatne brige i medicinske troškove. Iz tih razloga, većina stručnjaka obeshrabruje rutinsko ergometrijsko testiranje (kao što je to slučaj prije početka programa vježbanja ili tijekom procjene životnog osiguranja) kod osoba koje nemaju simptome.
Kako se vrši testiranje otpornosti na stres
Kakobi se opteretilo srce fizičkom aktivnošću, većina bolesnika:
Postupno se povećava tempo vježbe i snaga koja je potrebna za to (radno opterećenje). EKG se prati kontinuirano, a krvni tlak mjeri se u intervalima. Obično se od osobe koja se testira traži da nastavi s radom sve dok otkucaji srca ne dostignu između 80% i 90% maksimalne dobi i spola. Ako simptomi, kao što su nedostatak daha ili bol u prsima, postanu previše neugodni ili ako se na EKG-u pojave značajne abnormalnosti ili snimanja krvnog tlaka, test se prekine.
Kod nekih ljudi liječnici će obavljati druge testove osim EKG-a, kao što su ehokardiografija i snimanje radionuklida, odmah nakon što osoba završi vježbu kako bi otkrila da li srce prima dovoljno kisika. Ovi se testovi koriste kada liječnici imaju veću sumnju da je prisutna koronarna bolest ili kada su rezultati EKG-a nejasni.
Testiranje može trajati od 30 minuta do nekoliko sati, ovisno o vrsti stres testa. Testiranje otpornosti na stres ima mali rizik. Vjerojatnost da će izazvati srčani udar ili smrt je 1 na 5.000.
Liječnici koriste medikamentozno opterećenje miokarda (farmakološko testiranje otpornosti na stres) kod osoba koje ne mogu dovoljno fizički vježbati kako bi adekvatno odradili klasičnu pretragu. Za ovaj postupak, lijek, kao što je dipiridamol, dobutamin, adenozin, ili se regadenoson ubrizgava kako bi simulirao učinke vježbanja na srce.