Preventivni posjeti zdravstvenoj skrbi u djece

Autor: Deborah M. Consolini, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Mario Mašić, dr. med.

Planirani posjeti liječniku pružaju roditeljima informacije o rastu i razvoju njihovog djeteta. Takvi posjeti daju priliku roditeljima tražiti savjet vezano uz, primjerice, odvikavanju od pelene. Američka pedijatrijska akademija preporučuje da se nakon prve godine života djeca trebaju obratiti svom liječniku za preventivne zdravstvene preglede u dobi od 12, 15, 18, 24 i 30 mjeseci, a zatim jednom godišnje do dobi od 6 godina. Tada se preporučuje da djeca posjete svog liječnika u dobi od 8 godina i opet u dobi od 10 godina. Posjete se mogu obavljati češće na temelju savjeta liječnika ili potreba obitelji.

Pregled

Prilikom svakog posjeta, uzimaju se različite mjere djetetu, vrše se testovi probira, provodi se cijepljenje prema dostupnom kalendaru cijepljenja. Visina i masa se provjeravaju, kao iopseg glavekoji se mjeri do dobi djeteta od 36 mjeseci. Primjeren rast je jedan od pokazatelja da je dijete općenito zdravo. Veličina djeteta nije bitna, kao činjenica da dijete prati svoju centilnu krivulju visine i mase na centilnim krivuljama prilikom svakog posjeta. Dijete koje je uvijek na 10. percentilu je zdravo (iako je manje od većine djece iste dobi), dok dijete koje pada s 35. na 10. percentil će možda imati nekakav medicinski problem. Počevši od 3. godine, krvni tlak mjeri se prilikom svakog posjeta.

Liječnik također nadzire razvoj djeteta ( vidi: Razvoj kroz djetinjstvo) od zadnjeg posjeta. Na primjer, liječnik će možda htjeti znati je li 18-mjesečno dijete počelo govoriti ili je 6-godišnje dijete počelo čitati nekoliko riječi ( vidi: Razvojni događaji (miljokazi razvoja) od 18 mjeseci do 6 godina *). Na isti način, liječnici često postavljaju pitanja o djetetovim ponašanjima koja su prikladna za dob. Ima li dijete u dobi 18 mjeseci tantrume? Može li dijete od 2 godine mirno spavati kroz noć? Mokri li dijete od 6 godina noću u krevet? Roditelji i liječnici mogu razgovarati o ovim vrstama bihevioralnih i razvojnih problema tijekom posjeta i zajedno osmisliti pristupe problemima u ponašanju ili razvoju.

Konačno, liječnik obavlja kompletan fizikalni pregled. Osim pregleda djeteta od glave do pete, uključujući srce, pluća, trbuh, genitalije, kralježnicu, ruke, noge, glavu, vrat, oči, uši, nos, usta i zube, liječnik može zatražiti od djeteta da obavlja neke zadatke prikladne za dob. Kako bi se provjerile grube motoričke sposobnosti (kao što je hodanje i trčanje), liječnik može zatražiti od četverogodišnjeg djeteta da skače na jednoj nozi. Za provjeru finih motoričkih sposobnosti (manipuliranje sitnim predmetima), od djeteta se može zatražiti da nacrta sliku ili kopira neke oblike.

Probir

Preventivni posjeti trebaju uključivati provjeru vida i sluha. Do 3. ili 4. godine starosti, testovi vida uključuju upotrebu karata i strojeva za testiranje. U neke djece je potrebno učiniti pretrage iz krvi kako bi se provjerilo imaju li anemiju ili povećanu izloženost olovu.

Djeca starija od 2 godine koja su izložena riziku visokih koncentracija kolesterola trebaju učiniti krvne pretrage. Djeca u riziku uključuju one koji imaju članove obitelji s visokom razinom kolesterola ili koji su u ranoj dobi imali srčani ili moždani udar. Sva djeca bi trebala imati izmjerene koncentracije kolesterola u krvi, u dobi od 9 do 11 godina i u dobi od 17. do 21. godine.

Kod djece se pregledavaju čimbenici rizika za tuberkulozu (TB) u svim posjetima djece. Čimbenici rizika uključuju izloženost tuberkulozi, putovanje u dijelove svijeta u kojima je tuberkuloza učestala, članovi obitelji s tuberkulozom, roditelji koji su nedavno doselili u državu ili su nedavno bili u zatvoru. U onih koji imaju čimbenike rizika tada se obično rade probirni testovi na tuberkulozu.

Starost djeteta i razni drugi čimbenici određuju obavljaju li se drugi testovi.

Sigurnost

Tijekom preventivnih posjeta raspravlja se o sigurnosti djece. Specifična pitanja sigurnosti temelje se na dobi djeteta. Na primjer, rasprava bi se mogla temeljeti na sigurnosti bicikala za 6-godišnje dijete. Sljedeći primjeri prevencije ozljeda primjenjuju se na djecu od 12 mjeseci do 4 godine:

  • Koristite autosjedalicu koja odgovara dobi i težini djeteta. Koristite autosjedalicu prikladnu za dob i odgovarajuću težinu (novorođenčad i mala djeca trebali bi se okrenuti prema natrag dok ne navrše najmanje 2 godine ili dok ne preraste ograničenja težine ili visine). Višenamjenske autosjedalice imaju ograničenja koja će većini djece omogućiti vožnju okrenuta prema natrag do navršenih 2 godine. Jednom kada su napunjene 2 godine ili su, bez obzira na dob, prerasli ograničenja za sjedenje unazad, mališani bi trebali sjediti u autosjedalici okrenutoj naprijed s trakama za vezanje što je dulje moguće na temelju ograničenja težine i visine.

  • Postavite auto sjedala na stražnje sjedalo vozila.

  • Provjeravajte sigurnost u automobilu i kao putnik i kao pješak.

  • Uklonite kabele za prozore kako biste izbjegli davljenje.

  • Koristite sigurnosne kapice i zasune.

  • Spriječite padove.

  • Uklonite oružje iz kuće.

  • Pažljivo nadgledajte djecu dok su u blizini bilo kojeg vodnog tijela (npr. kade, bazeni, lječilišta, jezera, rijeke ili drugi vodotoci). Blisko nadgledajte plivanje, zaštitni prsluci bi trebali biti nošeni za vrijeme plivanja, a uvijek za vrijeme boravka na brodu.

Uz one navedene u gornjem popisu, sljedeći primjeri prevencije ozljeda primjenjuju se na djecu od 5 godina i više:

  • Koristite autosjedalicu okrenutu prema naprijed s pojasevima što je duže moguće (dok dijete ne preraste težinu ili visinu autosjedalice), a zatim upotrijebite naslon za podešavanje položaja za pojas sve dok se sigurnosni pojas vozila ne uklopi ispravno (obično u dobii između 8 i 12 godina).

  • Djeca bi trebala biti na zadnjem sjedištu do dobi 13 godina.

  • Ako vozilo nema stražnje sjedalo, onemogućite zračni jastuk na suvozačevom sjedalu.

  • Djeca trebaju nositi kacigu za bicikle i zaštitnu sportsku opremu.

  • Poučite djecu o sigurnom prelaženju ulica.

  • Blisko nadgledajte plivanje, zaštitni prsluci bi trebali biti nošeni za vrijeme plivanja, a uvijek za vrijeme boravka na brodu.

Liječnik također može naglasiti i druge sigurnosne teme, kao što je važnost instaliranja i održavanja dimnih alarma i zadržavanja potencijalnih toksina (kao što su sredstva za čišćenje i droge) izvan dohvata djece. Roditelji bi trebali iskoristiti priliku da iznose teme koje su najrelevantnije za njihovu jedinstvenu obiteljsku situaciju. Kako djeca postaju starija, mogu biti aktivni sudionici u tim raspravama.

Prehrana i tjelovježba

Roditelji mogu spriječiti pojavu pretilosti i dijabetesa tip 2 osiguravajući zdrave načine i navike u prehrani kao i poticajući svakodnevnu tjelesnu aktivnosti. Roditelji bi trebali osigurati djeci raznovrsnu zdravu hranu, uključujući voće i povrće zajedno s izvorima bjelančevina. Redoviti obroci i mali hranjivi zalogaji potiču zdravu prehranu čak i u izbirljivom predškolcu. Iako djeca mogu izbjegavati neke zdrave namirnice, kao što su brokula ili grah, u određenom vremenskom razdoblju, važno je nastaviti nuditi zdravu hranu. Osim toga, roditelji bi trebali ograničiti unos voćnih sokova, koji su, unatoč naizgled zdravom podrijetlu, uglavnom šećerne vode. Neka djeca gube apetit za hranom u vrijeme obroka ako piju previše voćnog soka. Roditelji bi trebali zadržavati djecu dalje od čestih grickanja i namirnica koje sadrže visoke količine kalorija, soli i šećera.

Vježbanje i održavanje dobrog fizičkog i emocionalnog zdravlja vrlo je korisno za razvoj djeteta. Igranje na otvorenom s obitelji ili sudjelovanje u sportskoj ekipi dobar je način poticanja djece na tjelovježbu i način sprječavanja pretilosti.