Kod osobe koje zadobiju potres mozga uzrokovan sportskim aktivnostima postoji opasnost od ozbiljnih posljedica, uključujući ponavljane potrese mozga te moguće trajno oštećenje mozga.
Potres mozga je privremena promjena u funkciji mozga nakon ozljede glave bez ikakvih znakova oštećenja mozga koji su vidljivi na slikovnim pretragama kao što su kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonanca (MR).
Sportovi koji uključuju međusobne sudare pri velikim brzinama (npr. nogomet, ragbi, hokej na ledu i lacrosse) imaju najviše stope potresa mozga. Međutim malo sportova nema rizika od potresa mozga. Gotovo 20% sudionika kontaktnih sportova tijekom sezone doživi potres mozga. Procjene broja potresa mozga vezanih uz sportske aktivnosti variraju od 200.000 godišnje do 3.8 milijuna godišnje. Procjene se toliko razlikuju jer je teško utvrditi točan broj kada se procjena ozlijeđenih ne obavlja u bolnici.
Potresi u sportaša se vjerojatno ne pojavljuju češće nego u prošlosti već se sada prepoznaju u većem broju slučajeva. Uzrok češćeg prepoznavanja je taj što su u današnje vrijeme ljudi svjesniji da ponavljani potresi mozga mogu imati ozbiljne posljedice.
Ponovljene ozljede
Za razliku od drugih uzroka potresa mozga, kao što su prometne nesreće i padovi, sportski sudionici su stalno izloženi riziku od potresa mozga. Stoga je vjerojatnije ponavljanje ozljeda. Sportaši su posebno osjetljivi ako dođe do ponovne ozljede glave prije nego što su se potpuno oporavili od prethodnog potresa mozga. Čak i nakon oporavka, sportaši koji nastavljaju sudjelovati u sportskoj aktivnosti imaju 2 do 4 puta veću vjerojatnost da će imati još jedan potres mozga od onih koji ga nikada nisu imali. Također, ponavljajući potresi mogu biti uzrokovani manje ozbiljnim udarcima od udarca koji je uzrokovao inicijalni potres mozga.
Iako se osobe u konačnici potpuno oporave od jednog potresa mozga, oko 3% onih koji su imali nekoliko (čak i manjih) potresa mozga razvijaju dugotrajno oštećenje mozga. Ovo stanje se naziva kronična traumatska encefalopatija (CTE) i prvi put je opisano u boksača (nazvan demencija pugilistika). Međutim, CTE se može razviti kod svakoga tko je imao nekoliko potresa mozga. Osobe s kroničnom traumatskom encefalopatijom imaju dokaze o oštećenju mozga na CT-u ili MR-u te imaju simptome slične onima kod demencije. Ti simptomi uključuju sljedeće:
Nekoliko istaknutih umirovljenih sportaša koji su pretrpili višestruke potrese mozga počinili su samoubojstvo, vjerojatno barem djelomično uzrokovano zbog tegoba vezanih uz CTE.
Sindrom drugog udarca
Sindrom drugog udarca je rijetka ali ozbiljna komplikacija potresa mozga. Kod ovoga sindroma mozak ubrzano otekne nakon što sportaši zadobiju drugi potres mozga prije nego što se potpuno oporave od inicijalnog potresa mozga. Gotovo polovica sportaša s ovim sindromom umire.
Simptomi
Kod osoba s potresom mozga može i ne mora doći do gubitka svijesti, ali imaju simptome disfunkcije mozga. Simptomi uključuju
-
Zbunjenost: Izgleda omamljen ili zatečen, nije siguran u protivnike ili rezultat, i/ili polako odgovara
-
Gubitak pamćenja: Ne sjeća se igre ili zadataka i/ili ne sjeća se događaja neposredno prije ozljede ili neposredno nakon
-
Poremećaj vida: Dvoslike
-
Preosjetljivost na svjetlost
-
Vrtoglavica, nespretnost i poremećaj ravnoteže
-
Glavobolja
-
Mučnina i povraćanje
-
Zujanje u ušima (tinitus)
-
Gubitak mirisa ili okusa
Postkomocijski sindrom
Određeni simptomi mogu biti prisutni nekoliko dana do tjedana nakon potresa mozga. Pacijenti mogu imati
-
Glavobolje
-
Problemi s kratkotrajnim pamćenjem
-
Poteškoće koncentracije
-
Umor
-
Poteškoće sa spavanjem
-
Promjene osobnosti (kao što su razdražljivost i promjene raspoloženja)
-
Preosjetljivost na svjetlost i buku
Kod tinejdžera se mnogi postkomocijski simptomi kao što su razdražljivost, umor i nemogućnost koncentracije mogu pogrešno pripisati normalnoj adolescenciji.
Dijagnoza
Sportaši sa simptomima potresa mozga trebaju biti procijenjeni od strane liječnika s iskustvom u procjeni i liječenju ove vrste ozljeda. Takvi liječnici su ponekad na licu mjesta na sportskim događajima na visokoj razini. Kada to nije slučaj, osoblje uz sportski teren treba biti obučeno kako prepoznati potres mozga, kako procijeniti ozlijeđene sportaše i kada ih uputiti na daljnju evaluaciju stanja.
Alati kao što su Sports Concussion Assessment Tool 2 (SCAT2), SCAT 3 ili SCAT5 mogu pomoći trenerskom osoblju, trenerima i drugima u procjeni sportaša na licu mjesta. SCAT2 i SCAT3 Besplatno su dostupni online i mogu se preuzeti na ručne uređaje. SCAT5 je najnovija inačica i dostupna je besplatno na internetu. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) također ima alate i informacije o obuci za trenersko osoblje (CDC "Heads Up" programs).
Liječnici i osoblje uz teren trebaju biti svjesni da sportaši mogu nijekati ili umanjiti simptome koji su nastali kao posljedica potresa mozga kako bi mogli nastaviti igru.
Slikovne pretrage kao što je kompjutorizirana tomografija (CT) obavljaju se ako liječnici sumnjaju na ozbiljniju ozljedu, kao što je nakupljanje krvi u mozgu ili između mozga i lubanje (intrakranijalni hematomi) ili kontuzije(nagnječenja) mozga.
Po nekim programima svi sportaši prolaze neurokognitivno testiranje (testiranje određenih funkcija mozga) prije sudjelovanja u sportskim aktivnostima. Ako se postavi sumnja na potres mozga liječnici mogu ponovno testirati sportaša i utvrditi da li je funkcija mozga u pogoršanju.
Liječenje
Liječenje potresa mozga vezanog uz sportsku aktivnost slično je liječenju drugih osoba koji imaju potres mozga. Preporuča se mirovanje te ako je potrebno terapija acetaminofenom radi glavobolje. Treba izbjegavati školske i radne aktivnosti, vožnju, alkohol i prekomjernu stimulaciju mozga (npr., korištenje računala, televizije, računalnih igara).
U slučaju pogoršanja simptoma, članovi obitelji trebaju odvesti sportaša u bolnicu na procjenu stanja.
Povratak u igru
Vraćanje u sportske aktivnosti se ne preporuča sve dok se ne zadovolji nekoliko kriterija. Kada simptomi potresa mozga prođu, sportaši mogu početi sa laganom aerobnom vježbom, a zatim napredovati kroz trening specifičan za sport, nekontaktne vježbe, potom kontaktne vježbe i konačno natjecateljsku igru. Sportaši ne bi trebali prijeći u sljedeću fazu dok se svi simptomi u prethodnoj fazi ne razriješe.
Čak i ako se tegobe brzo smanjuju, sportaši se mogu vratiti punoj natjecateljskoj igri najranije tjedan dana od nestanka svih simptoma.
Osoba koja je imala jak potres mozga (npr., bila bez svijesti više od 5 minuta ili ima gubitak pamćenja na događaje više od 24 sata prije ili nakon ozljede) treba pričekati najmanje mjesec dana prije nastavka pune natjecateljske igre.
Osoba koja je imala više potresa mozga u jednoj sezoni mora razumjeti rizike nastavka sudjelovanja u natjecateljskoj igri. O tim rizicima bi sportaš (ili roditelji ako je sportaš dijete) trebao razgovarati s liječnikom koji ima iskustva s ozljedama mozga.