Pregled poremećaja pokreta

Autor: Hector A. Gonzalez-Usigli, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Josip Sremec, dr. med.

Svaki pokret tijela, od podizanja ruke do nasmijavanja, uključuje složenu interakciju između središnjeg živčanog sustava (mozga i kralježnične moždine), živaca i mišića. Oštećenje ili neispravnost bilo koje od ovih komponenti može dovesti do poremećaja pokreta.

Mogu se razviti različite vrste poremećaja pokreta, ovisno o prirodi i mjestu oštećenja ili ispada funkcije, kao u sljedećem:

  • Oštećenje dijelova mozga koji kontroliraju planirano (predviđeno) kretanje ili veza između mozga i leđne moždine: Slabost ili paraliza mišića uključenih u dobrovoljne pokrete ili naglašeni refleksi.

  • Oštećenja bazalnih ganglija (nakupine živčanih stanica koje se nalaze u bazi mozga, duboko u mozgu): Nehotični (nenamjerni) ili reducirani pokreti, ali ne i slabost ili promjene refleksa.

  • Oštećenje malog mozga: Gubitak koordinacije.

Bazalni gangliji pomažu u inicijaciji i izglađivanju pokreta mišića, onemogućuju nevoljne pokrete i usklađuju promjene u držanju tijela.

Mali mozak koordinira tjelesne pokrete, pomaže glatkom i preciznom kretanju udova i pomaže u održavanju ravnoteže.

Neki poremećaji pokreta, kao što je štucanje, su privremeni i obično uzrokuju male neugodnosti. Drugi, kao što su Parkinsonova bolest, su ozbiljni i progresivni, umanjuju sposobnost govora, upotrebu ruku, hodanje i održavanje u uspravnom položaju.

Bazalni gangliji: Pogled s prednje straneKlasifikacija

Razvrstavanje poremećaja pokreta često pomaže liječnicima da utvrde uzrok.

Poremećaji pokreta obično se klasificiraju kao uzročnici

  • Smanjeno ili usporeno kretanje

  • Pojačano kretanje

Najčešći poremećaj koji smanjuje i / ili usporava kretanje je

Poremećaji koji povećavaju kretanje uključuju

Stereotipi su ponavljajući, ritmični pokreti. Javljaju se kod djece s poremećajima iz autističnog spektra, intelektualnim invaliditetom, ili encefalitisom, kao i kod normalne djece. Ti se pokreti obično mogu zaustaviti odvraćanjem pažnje djeteta — na primjer, dozivanjem imena djeteta.

Problemi s koordinacijom ponekad se klasificiraju kao poremećaji koji povećavaju kretanje. Često su uzrokovani poremećajem rada malog mozga, što rezultira tremorom i problemima s ravnotežom i hodanjem.

U nekim poremećajima kretanje se povećava i smanjuje. Na primjer, Parkinsonova bolest izaziva tremor, pojačava nevoljne pokrete i usporava voljne pokrete.

Poremećaji koji pojačavaju pokrete mogu biti

  • Ritmički, što je prije svega tremor (mada je tremor ponekad nepravilan, kao što se javlja kod distonije)

  • Neritmički, što može zahvatiti spore ili brze pokrete, i / ili zadržavanje u određenom položaju

Neki brzi, neritmički pokreti kao što su tikovi, mogu biti privremeno zaustavljeni (suprimirani). Drugi, kao što su hemibalizam, koreja ili mioklonus, mogu biti teški ili nemogući za supresiju.