Kronična traumatska encefalopatija je progresivna degeneracija moždanih stanica uzrokovana višestrukim ozljedama glave, obično kod sportaša, ali i kod vojnika koji su bili izloženi eksploziji.
(Vidi također Pregled poglavlja 'Delirij i demencija' i 'Demencija'.)
Smatra se da su pugilistička demencija, identificirana u boksača 1920-ih godina, i noviji pojam - kronična traumatska encefalopatija, isti poremećaj. Kronična traumatska encefalopatija razvija se kod nekih umirovljenih profesionalnih i fakultetskih nogometaša i drugih sportaša koji su zadobili ponavljajuće ozljede glave (npr. potres mozga). Također se razvija kod nekih vojnika koji su zadobili ozljedu glave uslijed eksplozije (eksplozivne ozljede) tijekom borbe.
Stručnjaci još uvijek ne znaju zašto samo neke osobe koje su zadobile ponavljajuće ozljede glave razvijaju kroničnu traumatsku encefalopatiju, niti koliko ozljeda i kolika je sila potrebna za izazivanje ovog poremećaja. Oko 3% sportaša koji su imali nekoliko (čak i naizgled manjih) potresa mozga razvija kroničnu traumatsku encefalopatiju.
Simptomi
U početku, osobe s kroničnom traumatskom encefalopatijom mogu imati jedno ili više od sljedećeg:
-
Promjene raspoloženja: osjećaju se depresivno, razdražljivo i / ili beznadno, katkad do pojave samoubilačkih misli.
-
Promjene ponašanja: postupaju impulzivno ili agresivno ili lako gube kontrolu nad svojim ponašanjem.
-
Promjene mentalne funkcije: postaju zaboravljive, imaju poteškoća s planiranjem i organiziranjem ili postaju smetene. Može se razviti demencija.
-
Poteškoće s mišićima: kreću se polako, postaju nekoordinirani i / ili imaju poteškoća s fizičkom realizacijom govora (dizartrija).
Oboljele osobe ne moraju imati nikakvih simptoma sve do kasnije životne dobi, ponekad nemaju simptome do 60-ih godina života. Moguća je i promjena raspoloženja i ponašanja tijekom mlađe odrasle dobi (na primjer, tijekom 30-ih godina života), a mentalna disfunkcija može se pojaviti kasnije.
Dijagnoza
Liječnici mogu posumnjati na kroničnu traumatsku encefalopatiju kod osoba:
-
koje su imale nekoliko ozljeda glave
-
koje imaju simptome tipične za taj poremećaj
-
koje nemaju neko drugo stanje koje bolje objašnjava njihove simptome
Nijedna pretraga, uključujući slikovnu obradu, ne može potvrditi dijagnozu kronične traumatske encefalopatije.
Kronična traumatska encefalopatija može se definitivno dijagnosticirati tek nakon smrti, obdukcijom.
Liječenje
Nema specifičnog liječenja. Sigurnosne i potporne mjere mogu pomoći, kao i u drugim demencijama.
Sigurnosne i potporne mjere
Ako dođe do razvoja demencije, stvaranje sigurne i poticajne okoline može biti vrlo korisno ( vidi: Stvaranje povoljnog okruženja za osobe s demencijom).
Općenito, okolina bi trebala biti svijetla, vedra, sigurna, stabilna i osmišljena tako da pomogne u orijentaciji. Neka vrsta stimulacije, poput radija ili televizije, je korisna, ali treba izbjegavati pretjeranu stimulaciju.
Struktura i rutina pomažu osobama s demencijom da ostanu orijentirane i pružaju im osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Svaka promjena okoline, rutina ili skrbnika treba biti jasno i jednostavno objašnjena oboljelim osobama.
Slijed dnevne rutine za aktivnosti kao što su kupanje, jelo i spavanje pomaže osobama s demencijom da pamte. Praćenje redovite rutine prije spavanja može im pomoći da bolje spavaju.
Redovito planirane aktivnosti mogu pomoći oboljelim osobama da se osjećaju neovisno i da su potrebne, time usredotočuju svoju pažnju na ugodne ili korisne zadatke. Takve aktivnosti trebaju uključivati tjelesne i mentalne aktivnosti. Aktivnosti treba razlomiti u male dijelove ili pojednostaviti kako se demencija pogoršava.
Ostale mjere
Osobe s kroničnom traumatskom encefalopatijom mogu imati koristi od psihološkog savjetovanja koje im može pomoći da se nose s promjenama raspoloženja. Antidepresivi i lijekovi koji stabiliziraju raspoloženje također mogu pomoći, osobito u kontroli samoubilačkih misli.
Kako bi se smanjio rizik od kronične traumatske encefalopatije, osobama koje su imale potres mozga savjetuje se da se odmaraju i uzdržavaju od sportskih i određenih drugih aktivnosti u određenom vremenskom razdoblju.
Briga o skrbnicima
Briga za osobe s demencijom je stresna i zahtjevna, a skrbnici mogu postati depresivni i iscrpljeni, često zanemarujući vlastito mentalno i fizičko zdravlje. Sljedeće mjere mogu pomoći skrbnicima ( vidi: Briga o njegovateljima):
-
Učenje o tome kako učinkovito zadovoljiti potrebe osoba s demencijom i što očekivati od njih: skrbnici mogu dobiti te informacije od medicinskih sestara, socijalnih radnika, organizacija te objavljenih i online materijala.
-
Traženje pomoći kada je to potrebno: skrbnici mogu razgovarati sa socijalnim radnicima (uključujući i one u lokalnoj bolnici) o odgovarajućim izvorima pomoći, kao što su programi dnevne skrbi, posjete patronažnih sestara, pomoć tijekom polovice ili punog radnog vremena i stanovanje uz podršku. Savjetovališta i skupine za podršku također mogu pomoći.
-
Briga o sebi: skrbnici ne smiju zaboraviti brinuti se o samima sebi. Ne bi trebali odustati od svojih prijatelja, hobija i aktivnosti.
Odluke o skrbi na kraju života
Prije nego što osobe s kroničnom traumatskom encefalopatijom postanu previše onesposobljene, potrebno je donijeti odluke o medicinskoj skrbi, te o financijskim i pravnim rješenjima. Takvi se dogovori nazivaju naputak o budućoj zdravstvenoj njezi. Oboljele osobe trebaju imenovati osobu koja će biti zakonski ovlaštena donositi odluke o liječenju u njihovo ime (zastupnik za zdravstvenu skrb). Trebale bi razgovarati o svojim zdravstvenim željama s tom osobom i nadležnim liječnikom. O takvim se pitanjima najbolje raspravlja sa svim zainteresiranima mnogo ranije nego što takve odluke bude potrebno donijeti.
Kako se demencija pogoršava, liječenje je usmjereno na održavanje udobnosti osobe, a ne na pokušaj produžavanja života.