Eozinofilne upale pluća čine skupinu plućnih bolesti kod kojih se eozinofili (vrsta bijelih krvnih stanica) pojavljuju u povećanom broju u plućima i obično u krvotoku.
-
Neke bolesti, lijekovi, kemikalije, gljivice i paraziti mogu uzrokovati nakupljanje eozinofila u plućima.
-
Ljudi mogu kašljati, u plućima se može čuti hripanje (piskanje ili zviždanje) ili mogu imati osjećaj nedostatka zraka, a kod nekih ljudi dođe do zatajenja disanja.
-
Liječnici vrše rendgenske i laboratorijske pretrage kako bi otkrili bolest i utvrdili uzrok, pogotovo ako se sumnja na parazite.
-
Obično se daju kortikosteroidi.
(Vidi također Pregled intersticijskih bolesti pluća.)
Eozinofili su vrsta bijelih krvnih stanica koje sudjeluju u imunološkom odgovoru pluća. Broj eozinofila povećava se kod brojnih upalnih i alergijskih reakcija, uključujući astmu, koja često prati određene vrste eozinofilnih upala pluća. Eozinofilna upala pluća razlikuje se od tipične upale pluća po tome što nema pokazatelja bakterijske, virusne ni gljivične infekcije sitnih plućnih zračnih vrećica (alveola). Međutim, alveole i često dišni putevi ispunjeni su eozinofilima. Ako se razvije astma, čak i u stijenke krvnih žila mogu prodrijeti eozinofili, a sužene dišne putove može začepiti nakupljeni sekret (sluz).
Löfflerov sindrom
Löfflerov sindrom, oblik eozinofilne upale pluća, ne mora izazvati nikakve simptome ili može izazvati samo blage dišne simptome (najčešće suhi kašalj). Dijagnoza se postavlja na temelju rendgenskih snimaka prsnog koša i rezultata krvnih pretraga koje otkrivaju povišenu razinu eozinofila u krvi (eozinofiliju). Löfflerov sindrom često je dio zaraze jednom od nekoliko vrsta crvića iz skupine oblića (okrugli crvi), najčešće s Ascaris lumbricoides, ali se uzročnik ne može dokazati kod jedne trećine oboljelih. Bolest se obično povuče unutar mjesec dana. Liječnici mogu davati kortikosteroide kako bi ublažili simptome i smanjili upalu.
Uzroci
Točan razlog zbog kojeg se eozinofili nakupljaju u plućima nije razjašnjen, ali može se raditi o jednoj vrsti alergijske reakcije. Često nije moguće utvrditi koja tvar uzrokuje alergijsku reakciju. Međutim, neki uzroci eozinofilne pneumonije su poznati, uključujući:
-
duhanski dim
-
određene lijekove (npr. penicilin, aminosalicilna kiselina, karbamazepin, L-triptofan, naproksen, izonijazid, nitrofurantoin, fenitoin, klorpropamid i sulfonamidi [npr. trimetoprim/sulfametoksazol])
-
kemijska isparenja (npr. kokain ili nikal koji se udišu u obliku pare)
-
gljivice (obično Aspergillus fumigatus)
-
parazite (osobito okrugli crvi, uključujući obliće)
-
sistemske bolesti (npr. eozinofilna granulomatoza s poliangitisom)
Simptomi
Simptomi mogu biti blagi ili opasni po život, te akutni ili kronični.
Akutna eozinofilna upala pluća brzo napreduje. Može izazvati vrućicu, bol u prsima koja se pojačava pri dubokom udahu, zaduhu, kašalj i opći osjećaj bolesti. Koncentracija kisika u krvi može se ozbiljno sniziti, a akutna eozinofilna upala pluća može prijeći u akutno zatajenje disanja za nekoliko sati ili dana ako se ne liječi.
Löfflerov sindrom može izazvati blage dišne simptome, ili nikakve. Osoba može kašljati, u plućima se može čuti piskanje (zviždanje), može osjećati nedostatak daha, ali obično se brzo oporavi.
Kronična eozinofilna upala pluća, koja polako napreduje danima ili tjednima, zasebna je bolest koja također može postati ozbiljna. Sklona je spontanom povlačenju i vraćanju, a može se pogoršati unutar nekoliko tjedana ili mjeseci. Ako se ovo stanje ne liječi, može se razviti zaduha koja ugrožava život.
Dijagnoza
Kad liječnici sumnjaju na eozinofilnu upalu pluća, najprije urade rendgenski snimak prsnog koša.
Kod akutne eozinofilne upale pluća, rendgenski snimak prsnog koša je nenormalan, ali slične se patološke promjene mogu pojaviti i kod drugih stanja.
Kod kronične eozinofilne upale pluća, rendgenske snimke prsnog koša mogu pomoći u postavljanju dijagnoze.
Često je za postavljanje dijagnoze potrebna kompjutorizirana tomografija (CT) prsnog koša, osobito za akutnu eozinofilnu upalu pluća.
Određuje se broj eozinofila u krvi. Kod akutne eozinofilne upale pluća, broj eozinofila u krvi može biti normalan. Kod kronične eozinofilne upale pluća testovi pokazuju veliki broj eozinofila u krvi, ponekad čak 10 do 15 puta veći od normalnog broja.
Mikroskopski pregled stanica iz ispirka alveola dobivenih bronhoskopski obično pokazuje nakupine eozinofila. Mogu se obaviti i drugi laboratorijski testovi za dokazivanje gljivičnih infekcija ili parazita. U takve testove spada i mikroskopski pregled uzoraka stolice na crviće i druge parazite.
Liječenje
Eozinofilna upala pluća može biti blaga, a oboljelima može biti bolje bez liječenja.
Za akutnu eozinofilnu upalu pluća obično je potreban kortikosteroid kao što je prednizon.
Kod kronične eozinofilne upale pluća prednizon može biti potreban više mjeseci ili čak godina.
Ako se pojavi hroptanje (piskanje ili zviždanje) u plućima, daju se isti lijekovi koji se koriste za astmu. Ako su uzročnici gliste ili drugi paraziti, osoba se liječi odgovarajućim lijekovima. Obično se lijekovi koji mogu izazvati bolest ukidaju.