Citomegalovirusna infekcija je učestala herpesvirusna infekcija sa širokim rasponom simptoma, može biti asimptomatska, ali se manifestirati vrućicom i umorom (nalik infektivnoj mononukleozi) te simptomima bolesti koje zahvaćaju oči, mozak te ostale unutarnje organe.
-
CMV se širi seksualnim i ne-seksualnim kontaktom tjelesnim izlučevinama.
-
Većina zaraženih je uglavnom asimptomatska, ali neki zaraženi mogu imati izražene opće simptome dok imunosuprimirane osobe mogu imati ozbiljne simptome, poput sljepoće.
-
Citomegalovirus može uzrokovati teška oštećenja u dojenčadi koja je zaražena prije porođaja.
-
Liječnici mogu detektirati infekciju kultiviranjem uzorka zaražene tjelesne tekućine, primjerice urina.
-
Najčešće nije potrebno provoditi liječenje, ali antivirusni lijekovi se koriste ukoliko e infekcija teška.
Infekcija s citomegalovirusom (CMV) je vrlo učestala. CMV je tip herpesvirusa (herpesvirus tip 5). Krvni testovi pokazuju da je 60 do 90% odraslih imalo CMV infekciju u nekom trenutku tijekom života.
CMV može uzrokovati simptome ubrzo nakon infekcije. Također, ostaje u latentnom (neaktivnom) stanju u raznim tkivima tijekom života. Različiti podražaji mogu reaktivirati uspavani CMV što dovodi do klinički manifestne bolesti. Pluća, gastrointestinalni trakt, mozak, leđna moždina ili oči mogu biti inficirani.
CMV infekcija najčešće ne uzrokuje simptome. Ozbiljne infekcije se najčešće razvijaju samo u dojenčadi zaražene prije rođenja i kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom - primjerice, kod osobe s AIDS-om ili osobe koje su transplanitrale organ. Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, bolest je najčešće posljedica reaktivacije uspavanog virusa.
Prijenos CMV-a
Zaražene osobe mogu mjesecima izlučivati citomegalovirus u urinu ili slini. Virus se također izlučuje u cervikalnoj sluzi (donji dio maternice), sjemenoj tekućini, stolici i majčnom mlijeku. Dakle, virus se prenosi seksualnim i ne-seksualnim kontaktom.
Ukoliko je trudnica zaražena, fetus se može inficirati tijekom trudnoće ili se novorođenće može inficirati tijekom poroda.
CMV infekcija se može razviti kod osoba koje su primile transfuziju inficirane krvi ili kojima je transplantiran inficirani organ. Osobe koje su primile inficirani organ su posebno osjetljive na infekciju CMV-om zato što primaju lijekove koji oslabljuju imunološki sustav (imunosupresivi) kako bi se spriječilo odbacivanje transplantata.
Simptomi
Većina zaraženih osoba nema simptoma.
Određen broj ima izražene opće simptome poput slabosti i vrućice.
Infekcija CMV-om, poput one s Epstein-Barrinim virusom (EBV, herpesvirus tip), može uzrokovati sindrom infektivne mononukleoze u adolescenata i mladih odraslih osoba. I CMV i EBV mononukleoza karakterizirane su vrućicom i umorom. EBV može također uzrokovati ozbiljne upale grla za razliku od CMV-a.
Nezaražena osoba koja prima transfuziju krvi inficirane CMV-om može imati temperaturu, a ponekad i upalu jetre (hepatitis) koja se razvija 2 do 4 tjedna kasnije.
Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, CMV može uzrokovati ozbiljne bolesti ili čak smrt.
U bolesnika s AIDS-om, CMV infekcija je uobičajena komplikacija. Virus može inficirati mrežnicu oka. Ova infekcija (CMV retinitis) može dovesti do sljepoće. Tijekom infekcije može doći do razvoja upale moždanog tkiva (encefalitis), upale pluća ili bolnih vrijedovi na crijevima ili jednjaku.
Ukoliko trudnica prenese CMV na fetus, može doći do sljedećeg:
-
Pobačaj
-
Mrtvorođenje
-
Smrt novorođenčeta
Kod novorođenčadi, CMV infekcija može uzrokovati krvarenje, anemiju ili opsežna oštećenja na jetri ili mozgu. Preživjela novorođenčad može imati gubitak sluha uz intelektualni invaliditet.
Dijagnoza
Citomegalovirusna infekcija se često ne može odmah prepoznati. Dijagnoza CMV infekcije je nepotrebna u zdravih odraslih osoba i djece jer liječenje nije indicirano. Međutim, liječnici moraju razmatrati mogućnost CMV infekcije kod sljedećih osoba:
-
Inače zdravih ljudi koji imaju vrućicu i umor
-
Osoba koje imaju oslabljen imunološki sustav i infekciju oka, moždanog tkiva ili gastrointestinalnog sustava
-
Novorođenčadi koja izgledaju bolesno
Ukoliko postoji sumnja na CMV infekciju, indicirani su testoci za otkrivanje virusa u tjelesnim tekućinama ili tkivima.
Kod novorođenčadi se dijagnoza najčešće postavlja kultiviranjem uzročnika iz uzorka urina i identifikacijom virusa.
Krvni testovi kojima se detektiraju protutijela na CMV mogu potvrditi novu infekciju. (Imunološki sustav proizvodi protutijela kako bi pomogao u obrani od određenog napadača, poput CMV-a.) Međutim, ti testovi ne mogu potvrditi bolest uzrokovanu reaktivacijom virusa, koja se često događa u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom. Kod takvih bolesnika je često potrebna biopsija zahvaćenih tkiva kako bi se potvrdila CMV bolest.
Mogu se učiniti i krvni testovi kojima se procjenjuje broj virusa u krvi.
CMV retinitis dijagnosticiraju oftalmolozi koji oftalmoskopom promatraju unutarnje strukture oka i traže karakteristične promjene.
Liječenje
-
Za CMV retinitis, antivirusni lijekovi
-
Za osobe zaražene HIV-om/oboljele od AIDS-a, lijekovi koji se koriste za liječenje HIV infekcije
Blaga citomegalovirusna infekcija se najčešće ne liječi već prolazi spontano.
Ukoliko je infekcija životnougrožavajuća ili bolesniku prijeti sljepoća, mogu se koristiti antivirusni lijekovi (valganciklovir, ganciklovir, cidofovir, foskarnet ili kombinacija). Ovi lijekovi se mogu davati na usta ili intravenski. Ukoliko je CMV retinitis vrlo ozbiljan, lijekovi se mogu aplicirati izravn u oko. Ovi lijekovi imaju ozbiljne nuspojave ( vidi: ) i ne mogu izliječiti infekciju. Međutim, liječenje usporava napredovanje bolesti i pomaže u sačuvanju vida.
Antivirusni lijekovi se koriste za liječenje drugih teških simptoma CMV infekcije, ali su manje pouzdani u usporedbi s liječenjem retinitisa.
Osobe koje imaju kratkotrajno oslabljen imunološki sustav zbog bolesti ili lijekova, najčešće uspiju savladati CMV infekciju kad se imunološki sustav popravi odnosno kad prekinu uzimati lijek koji je zato odgovoran.
Liječenje AIDS bolesnika s lijekovima koji kontroliraju HIV infekciju (antiretrovirusni lijekovi) pomaže u zaštititi protiv CMV infekcije.
Osobama koje su primile transplantirane organe često moraju uzimati antivirusne lijekove (poput ganciklovira, valganciklovira ili foskarneta) kako bi se spriječila CMV infekcija.