U tjelesnom dismorfnom poremećaju, preokupacija jednim ili više nepostojećih ili manjih nedostataka u izgledu rezultira značajnim stresom ili narušava funkcioniranje.
-
Ljudi obično provode sate dnevno brinući se zbog svojih uočenih nedostataka, koji mogu uključivati bilo koji dio tijela.
-
Liječnici dijagnosticiraju poremećaj kada zabrinutost oko izgleda uzrokuje značajne smetnje ili ometa funkcioniranje.
-
Određeni antidepresivi (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ili klomipramin) i kognitivno-bihevioralna terapija često pomažu.
Osobe s tjelesnim dismorfnim poremećajem vjeruju da imaju jedan ili više nedostataka u svom fizičkom izgledu koji u stvarnosti ne postoje ili su neznatni. Neprestano rade određene stvari (kao što su provjeravanje u ogledalu, pretjerano dotjerivanje ili uspoređivanje s drugima) jer su toliko zabrinuti za svoj izgled.
Tjelesni dismorfni poremećaj obično počinje tijekom adolescencije i nešto je češći među ženama. Oko 2% do 3% ljudi ima poremećaj.
Simptomi
Simptomi tjelesnog dismorfnog poremećaja mogu se razviti postupno ili naglo, variraju u intenzitetu i imaju tendenciju trajanja ako se ne liječe na odgovarajući način. Zabrinutost obično uključuje lice ili glavu, ali može uključivati bilo koji dio tijela ili nekoliko dijelova tijela i može se promijeniti iz jednog dijela tijela u drugi. Na primjer, ljudi mogu biti zabrinuti zbog percipiranog stanjivanja kose, akni, bora, ožiljaka, boje tena ili prekomjerne dlakavosti na licu ili tijelu. Mogu usredotočiti na oblik ili veličinu dijela tijela, kao što su nos, oči, uši, usta, grudi, noge ili stražnjica. Neki muškarci s normalnom ili čak atletskom građom misle da su slabašni i opsesivno pokušavaju dobiti na težini i mišićima - stanje koje se naziva dismorfija mišića. Opisuju nepoželjne dijelove tijela kao ružne, neprivlačne, deformirane, odvratne ili monstruozne.
Većina ljudi s tjelesnim dismorfnim poremećajem nisu svjesni da oni zapravo izgledaju normalno.
Većina ljudi s tjelesnim dismorfnim poremećajem teško kontrolira svoje preokupacije i provode sate svaki dan brinući se o svojim percipiranim nedostacima. Možda misle da ih drugi gledaju ili se rugaju zbog njihovog izgleda. Većina ljudi često se provjerava u ogledalima, neki izbjegavaju zrcala, dok se nekima izmjenjuju ova dva ponašanja.
Mnogi ljudi se prisilno i pretjerano dotjeruju, mažu ili gule kožu (uklanjaju ili popravljaju uočene nedostatke kože) i traže uvjerenje o uočenim nedostacima. Često mogu mijenjati odjeću kako bi pokušali sakriti ili kamuflirati svoje nepostojeće ili neznatne mane ili pokušavaju poboljšati svoj izgled na druge načine. Na primjer, mogu njegovati bradu kako bi sakrili opažene ožiljke ili nose šešir za pokrivanje blago stanjene kose. Mnogi koriste kozmetičke medicinske (najčešće dermatološke), zubarske ili kirurške tretmane, ponekad opetovano, kako bi ispravili svoj uočeni nedostatak. Takvo liječenje je obično neuspješno i može pojačati njihovu preokupaciju. Muškarci s dismorfijom mišića mogu uzimati anaboličke steroide (kao što je testosteron), što može biti opasno.
Budući da se ljudi s tjelesnim dismorfnim poremećajem osjećaju samosvjesno o svom izgledu, mogu izbjegavati izlazak u javnost, uključujući odlazak na posao, školu i društvena događanja. Neki s teškim simptomima napuštaju svoj dom samo noću, a drugi uopće ne. Tako ovaj poremećaj često rezultira socijalnom izolacijom. Uznemirenost i disfunkcija uzrokovana poremećajem mogu dovesti do depresije, ponavljanih hospitalizacija, suicidalnog ponašanja i suicida.
Dijagnoza
Tjelesni dismorfni poremećaj može biti nedijagnosticiran godinama jer se osjećaju previše neugodno i posramljeno da otkriju svoje simptome ili zato što istinski vjeruju da su ružni. Razlikuje se od uobičajenih zabrinutosti oko izgleda jer su preokupacije dugotrajne i uzrokuju značajne poteškoće ili narušavaju funkcioniranje.
Liječnici dijagnosticiraju tjelesni dismorfni poremećaj kada ljudi rade sljedeće:
-
Zaokupljeni su jednim ili više nedostataka u svom izgledu za koje drugi ljudi misle da su beznačajni ili ih ne vide
-
Neprestano rade ili razmišljaju o stvarima (kao što su provjeravanje u ogledalu, pretjerano dotjerivanje ili uspoređivanje s drugima) jer su toliko zabrinuti za svoj izgled
-
Osjećaju se pod stresom ili postanu manje sposobni za normalno funkcioniranje (na poslu, u obitelji ili s prijateljima) jer su toliko zabrinuti zbog uočenih nedostataka u njihovom izgledu
Liječenje
Liječenje određenim antidepresivima - posebno selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina ili klomipraminom (triciklički antidepresiv) - često je učinkovito kod osoba s tjelesnim dismorfnim poremećajem.
Kognitivno bihevioralna terapija koja se posebno fokusira na simptome tjelesnog dismorfnog poremećaja, također može biti djelotvorna. U ovoj terapiji, praktičari pomažu ljudima u razvijanju točnijih i korisnijih uvjerenja o svom izgledu. Praktičari također pomažu ljudima da se prestanu upuštati u svoja prekomjerna ponavljajuća ponašanja, kao što su provjera u ogledalu i mazanje/guljenje kože. Oni također pomažu ljudima da sudjeluju i osjećaju se ugodnije u društvenim situacijama.
Terapija mijenjanja (obrtanja) navika koristi se za ublažavanje ponavljajućeg mazanja/guljenja kože ili čupanja dlaka kako bi osobe s tjelesnim dismorfnim poremećajem pokušale minimizirati ili ukloniti uočene nedostatke na koži kao što su mrlje na koži ili pojačana dlakavost lica.
Budući da mnogi ljudi s ovim poremećajem ne prepoznaju problem, liječnici će možda morati koristiti motivacijske tehnike kako bi pomogli ljudima u sudjelovanju u liječenju.
Mnogi stručnjaci vjeruju kako je kombiniranje terapije lijekovima i kognitivno-bihevioralne terapije najbolje za teške slučajeve.