Osobe sa šećernom bolesti imaju mnogo ozbiljnih, trajnih komplikacija koje pogađaju različite dijelove tijela, poglavito krvne žile, živce, oči i bubrege.
(Vidi također Šećerna bolest.)
Postoje dvije vrste šećerne bolesti
U oba tipa, koncentracija šećera (glukoze) u krvi je povišena.
Osobe sa šećernom bolesti tip 1 ili 2 će vjerojatno razviti komplikacije kao rezultat povišene koncentracije glukoze u krvi. Međutim, s obzirom na to da šećerna bolest tip 2 može biti prisutna neko vrijeme prije nego što se zapravo dijagnosticira, komplikacije šećerne bolesti tip 2 mogu biti ozbiljnije i naprednije po otkrivanju.
Osobe sa šećernom bolesti mogu razviti mnogo ozbiljnih i trajnih komplikacija. Neke se od tih komplikacija razviju unutar nekoliko mjeseci od nastupa šećerne bolesti, no većina se razvije nakon nekoliko godina. Većina komplikacija se postupno pogoršava. Kod osoba sa šećernom bolesti stroga regulacija koncentracije glukoze u krvi smanjuje vjerojatnost razvoja ili pogoršanja tih komplikacija.
Uzroci
Većina komplikacija šećerne bolesti rezultat su problema s krvnim žilama. Ako koncentracija glukoze u krvi ostane povišena duže vremena, to posljedično uzrokuje sužavanje malih i velikih krvnih žila. Suženje smanjuje dotok krvi u mnoge dijelove tijela. Postoji nekoliko uzroka suženja krvnih žila. Složene tvari na bazi šećera nakupljaju se na stijenkama malih krvni žila uzrokujući njihovo zadebljanje i propusnost. Loša regulacija koncentracije glukoze u krvi također uzrokuje porast masnih tvari u krvi rezultirajući aterosklerozom i smanjenim protokom krvi u velikim krvnim žilama.
Vrste komplikacija šećerne bolesti
Komplikacije krvnih žila u šećernoj bolesti
Ateroskleroza dovodi do srčanog i moždanog udara. Ateroskleroza je 2-4 puta češća i razvija se ranije u osoba sa šećernom bolesti.
S vremenom, sužavanje krvnih žila može utjecati na srce, mozak, noge, oči, bubrege, živce i kožu rezultirajući anginom, zastojem srca, moždanim udarom, grčevima u nogama tijekom hoda (klaudikacija), lošijim vidom, kroničnom bolesti bubrega te oštećenjem živaca (neuropatija) i kože.
Infektivni problemi u šećernoj bolesti
Osobe sa šećernom bolesti često razviju bakterijske i gljivične infekcije, tipično kože i usne šupljine. Kada je koncentracija glukoze u krvi visoka, bijele krvne stanice se ne mogu učinkovito boriti protiv infekcija. U osoba sa šećernom bolesti svaka infekcija koja se razvije bude teža i potrebno je duže vremena da se izliječi. Ponekad je infekcija prvi znak šećerne bolesti.
Jedna takva infekcija je gljivična infekcija, kandidijaza. Candida je gljivica koja se normalno nalazi u usnoj šupljini, probavnom traktu i rodnici te obično ne uzrokuje nikakvu štetu. Međutim, u osoba sa šećernom bolesti, Candida se može umnožavati u sluznicama i vlažnim dijelovima kože uzrokujući osipe na tim područjima.
Osobe sa šećernom bolesti sklone su imati ulkuse te infekcije stopala i nogu zbog loše cirkulacije. Često, te rane sporo ili uopće ne cijele. Kada rane ne cijele, tipično se inficiraju što može rezultirati gangrenom (smrt tkiva) i infekcijom kostiju (osteomijelitis) koje često dovode do amputacije stopala ili dijela noge.
Očni problemi u šećernoj bolesti
Oštećenje krvnih žila u oku može uzrokovati (postepeni) gubitak vida (dijabetička retinopatija). Laserska operacija može zapečatiti propusne krvne žile oka i spriječiti trajno oštećenje mrežnice. Ponekad se mogu koristiti i druge operacije ili injekcijski lijekovi. Stoga, osobe sa šećernom bolesti bi trebale ići na godišnje oftalmološke preglede kako bi provjerile rane znakove oštećenja.
Oštećenje jetre u šećernoj bolesti
Uobičajeno je da osobe sa šećernom bolesti imaju i bolest masne jetre u kojoj se abnormalne masne naslage nakupljaju u jetri. Bolest masne jetre može ponekad napredovati u ozbiljniju bolest jetre, uključujući cirozu. Bolest jetre dijagnosticira se povišenom koncentracijom jetrenih enzima u krvi, a dijagnoza se potvrđuje biopsijom jetre. Gubitak na tjelesnoj masi, dobra regulacija šećerne bolesti i liječenje visoke koncentracije kolesterola u krvi može biti od velike pomoći.
Oštećenja bubrega u šećernoj bolesti
Bubrezi mogu lošije raditi što rezultira kroničnom bolesti bubrega koja može zahtijevati dijalizu ili presadbu bubrega. Liječnici obično provjeravaju je li u mokraći osoba sa šećernom bolesti povišena koncentracija proteina (albumin) što je rani znak oštećenja bubrega. Pri najranijim znakovima komplikacija bolesti bubrega, ljudima se često daju inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) ili blokatori receptora angiotenzina II (ARB), lijekovi koji usporavaju napredovanje oštećenja bubrega.
Oštećenje živaca u šećernoj bolesti
Oštećenje živaca može se manifestirati na nekoliko načina. Ako je jedan živac oštećen, ruka ili noga može naglo oslabiti. Ako se oštete živci u šakama, nogama i stopalima (dijabetička polineuropatija), osjet postaje abnormalan rezultirajući trncima, peckajućom boli te slabosti u rukama i nogama. Oštećenje živaca na koži čini ponavljajuće ozljede vjerojatnijima s obzirom na to da osobe ne osjećaju pritisak ni temperaturne promjene.
Problemi sa stopalima u šećernoj bolesti
Šećerna bolest uzrokuje mnoge promjene u tijelu. Sljedeće promjene u stopalima su česte i teško ih je liječiti.
-
Oštećenje živaca (neuropatija) utječe na osjet u stopalima na način da se bol ne osjeća. Iritacija i drugi oblici ozljeda mogu proći nezapaženo. Ozljeda može proći, a da se prethodno nije ni osjetila.
-
Promjene u osjetu mijenjaju način na koji se osobe sa šećernom bolesti oslanjaju na stopala pri hodu, koncentrirajući se na pojedina mjesta na kojima se posljedično stvore žuljevi. Žuljevi (i suha koža) povećavaju rizik od oštećenja kože.
-
Šećerna bolest može uzrokovati lošu cirkulaciju u stopalima, čineći nastanak ulkusa vjerojatnijim. Oštećenje kože uzrokuje sporo cijeljenje ulkusa.
Budući da šećerna bolest može utjecati na sposobnost organizma da se bori protiv infekcija, ulkus na stopalu lako se inficira odmah po nastanku. S obzirom na neuropatiju, osobe ne osjete nelagodu tijekom infekcije dok ona ne postane ozbiljna i teško izlječiva dovodeći do gangrene. Osobe sa šećernom bolesti imaju 30 puta veću vjerojatnost za potrebom amputacije stopala ili noge od osoba bez šećerne bolesti.
Njega stopala je izrazito važna (vidi Njega stopala). Stopala treba zaštititi od ozljeda, a kožu treba održavati vlažnom s dobrom hidratantnom kremom. Cipele bi trebale biti prikladne i ne uzrokovati iritacije te imati prikladan potporanj kako bi se izbjegao pritisak na određenim mjestima tijekom stajanja. Nije preporučljivo hodati bos. Redoviti odlasci na medicinske pedikure na skraćivanje noktiju i uklanjanje žuljeva može biti od velike pomoći. Također, liječnici moraju redovito procjenjivati osjet i cirkulaciju u stopalima.
Komplikacije šećerne bolesti
|
Zahvaćeno tkivo ili organ
|
Učinci
|
Komplikacije
|
|---|
|
Krvne žile
|
Stvara se aterosklerotski plak i začepljuje velike ili srednje velike arterije u srcu, mozgu, nogama i penisu. Stijenke malih krvnih žila su oštećene tako da žile normalno ne donose kisik do tkiva, a i mogu propuštati.
|
Loša cirkulacija pridonosi sporijem zacjeljivanju rana, a može dovesti i do srčanog i moždanog udara, gangrene stopala i šaka, impotencije te infekcija.
|
|
Oči
|
Nastaju oštećenja na malim krvnim žilama mrežnice koja dovode do stvaranja novih krhkih krvnih žila koje su sklone krvarenju.
|
Oslabljen vid i konačno sljepoća.
|
|
Bubrezi
|
Krvne žile u bubrezima zadebljaju; bjelančevine prelaze u mokraću; krv se normalno ne filtrira.
|
Slaba funkcija bubrega konačno dovodi do kronične bolesti bubrega.
|
|
Živci
|
Živci su oštećeni jer tkiva normalno ne koriste glukozu i zbog neodgovarajuće krvne opskrbe.
|
Nagla ili postepena slabost u nogama; smanjen osjet, trnci i bol u šakama i stopalima.
|
|
Autonomni živčani sustav
|
Oštećeni su živci koji kontroliraju arterijski tlak i probavu.
|
Oscilacije u arterijskom tlaku (pogotovo pri stajanju); poteškoće gutanja; promijenjena probavna funkcija s rezultirajućim povremenim mučninama i proljevima.
Razvoj erektilne disfunkcije.
|
|
Koža
|
Oslabljen dotok krvi u kožu i gubitak osjeta dovodi do opetovanih ozljeda.
|
Nastanak rana i dubokih infekcija (dijabetički ulkusi).
Loše cijeljenje rana.
|
|
Krv
|
Oštećena je funkcija bijelih krvnih stanica.
|
Osobe su podložnije infekcijama, poglavito kože i mokraćnih puteva.
|
|
Vezivno tkivo
|
Tkiva normalno ne koriste glukozu što dovodi do njihovog zadebljanja ili skraćivanja.
|
Nastanak sindroma karpalnog kanala i Dupuytrenove kontrakture
|
Praćenje i sprječavanje komplikacija šećerne bolesti
U vrijeme postavljanja dijagnoze, a zatim barem jednom godišnje, osobe sa šećernom bolesti tip 2 se prate za prisutnost komplikacija šećerne bolesti, poput oštećenja bubrega, očiju ili živaca. Liječnici počinju s probirnim testovima kod osoba sa šećernom bolesti tip 1 pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Tipični testovi probira uključuju sljedeće:
-
Pregled stopala tražeći znakove loše cirkulacije (ulkusi, gubitak dlaka) te ispitivanje osjeta.
-
Pregled očiju od strane oftalmologa.
-
Analiza mokraće i krvi za procjenu bubrežne funkcije.
-
Uvid u koncentraciju kolesterola u krvi.
-
Ponekad elektrokardiogram (EKG).
Pogoršanje komplikacija može se spriječiti ili odgoditi strogom regulacijom koncentracije glukoze u krvi ili ranim liječenjem. Čimbenici rizika za srčane probleme, kao što su povišeni arterijski tlak i koncentracija kolesterola u krvi, procjenjuju se prilikom svakog posjeta liječniku i prema potrebi se liječe lijekovima. Još jedan od čestih problema u osoba sa šećernom bolesti je bolest desni (gingivitis), stoga su redovite posjete stomatologu radi čišćenja i preventivne njege zubi i desni izrazito važne.
Prevencija hipoglikemije
Jedan od izazova pokušaja stroge regulacije koncentracije šećera u krvi je taj da se niska koncentracija šećera u krvi (hipoglikemija) može pojaviti kod nekih često korištenih antihiperglikemijskih lijekova, poput inzulina ili derivata sulfonilureje. Vrlo je važno znati prepoznati hipoglikemiju jer ona iziskuje hitno liječenje. Simptomi mogu uključivati bol u trbuhu od gladi, ubrzano lupanje srca, drhtavicu, znojenje i nemogućnost jasnog razmišljanja.
Ako je hipoglikemija vrlo ozbiljna, šećer mora brzo ući u tijelo kako bi se spriječile trajne posljedice i ublažili simptomi. U većini slučajeva, osobe mogu pojesti šećer. Gotovo bilo koji oblik šećera će poslužiti svrsi, iako glukoza djeluje brže od stolnog šećera (tipični stolni šećer je saharoza). Mnogi ljudi sa šećernom bolesti nose sa sobom bombone od grožđanog šećera ili paketiće s glukoznim gelom. Alternativne opcije su popiti čašu mlijeka (koje sadrži laktozu, vrstu šećera), ušećerenu vodu ili voćni sok, pojesti komad torte ili neku voćku. U ozbiljnijim situacijama, liječnici hitne medicinske pomoći daju intravensku glukozu.
Drugo liječenje ozbiljne hipoglikemije uključuje upotrebu glukagona. Glukagon se ubrizgava u mišić i uzrokuje da jetra izbaci velike količine glukoze u krv u roku nekoliko minuta. Mali prenosivi setovi koji sadrže štrcaljku napunjenu glukagonom dostupni su osobama koje često imaju epizode hipoglikemije za upotrebu u hitnim slučajevima kada se šećer ne može primijeniti na usta.
Više informacija