Komplikacije nakon stomatološkog zahvata koje uključuju oticanje i bol, suhu alveolu, osteomijelitis, krvarenje i osteonekrozu čeljusti čine još jedan skup hitnih dentalnih problema koje zahtijevaju brzu obradu.
Oteklina i bol
Oteklina je česta nakon određenih stomatoloških zahvata, osobito vađenja zuba (ekstrakcija) i parodontne kirurgije. Držanje ledenog obloga - ili još bolje, plastične vrećice smrznutog graška ili kukuruza (koji se prilagođava obliku lica) - na obrazu moglo bi spriječiti veći dio otekline. Terapija ledom može se koristiti prvih 18 sati. Hladni oblog bi se trebao držati na obrazu u razdobljima od 25 minuta, a zatim ukloniti na 5 minuta. Ako se oteklina nastavi ili se poveća nakon 3 dana ili ako je bol jaka, može se razviti infekcija, a osoba treba kontaktirati stomatologa.
Bol nakon stomatološkog zahvata može biti umjerena do teška. Ljudi mogu uzimati različite lijekove protiv bolova.
Suha alveola (alveolitis)
Nakon vađenja bočnih donjih zuba i gubitka normalnog krvnog ugruška u alveoli, može se razviti suha alveola (izlaganje kosti u alveoli koje uzrokuje odgođeno cjeljenje). Obično se nelagodnost smanjuje 2 ili 3 dana nakon ekstrakcije, a zatim se iznenada pogoršava, ponekad praćena bolovima u uhu. Iako stanje prolazi samo nakon 1 do 2 tjedna, stomatolog može staviti oblog namočen anestetikom u alveolu kako bi uklonio bol. Stomatolog zamjenjuje zavoj svakih 1 do 3 dana dok se više ne osjeća bol nakon što je zavoj ostavljen nekoliko sati. Alternativno, stomatolozi često koriste komercijalni oblog koji ne mora biti uklonjen i koji sadrži antimikrobno sredstvo i sredstvo za ublažavanje bolova uz anestetik. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) mogu se uzimati per os ako je potrebno dodatno ublažavanje boli.
Suha alveola je mnogo češća među pušačima. Ako je to ikako moguće, pušači ne smiju pušiti nekoliko dana prije i nakon što je ekstrakcija obavljena. Žene (osobito one koje uzimaju oralne kontraceptive) također imaju visoku stopu nastanka suhe alveole.
osteomijelitis
osteomijelitis je infekcija kosti i obično je uzrokovana bakterijama. Kada se osteomijelitis pojavi u ustima, obično se javlja kao infekcija donje čeljusti. Ljudi obično imaju groznicu, a zahvaćeno područje je osjetljivo i natečeno. Liječnici ili stomatolozi koriste rendgensku dijagnostiku. Osobe s osteomijelitisom trebaju uzimati antibiotike dulje vrijeme.
Krvarenje
Krvarenje nakon vađenja zuba je uobičajeno. Krvarenje u ustima može izgledati gore nego što je zato što se mala količina krvi može miješati sa slinom i čini se da je više krvi nego što je zapravo prisutno. Obično se krvarenje može zaustaviti stalnim pritiskom na mjesto kirurškog zahvata tijekom prvog sata, normalno tako da osoba ugrize komad gaze. Ljudi će možda morati ponoviti postupak 2 ili 3 puta. Važno je držanje gaze (ili vrećice čaja) na mjestu barem sat vremena. Većina problema s krvarenjem javlja se jer osobe često uklanjaju gazu kako bi vidjele je li krvarenje prestalo. Ako krvarenje traje dulje od nekoliko sati, treba obavijestiti stomatologa. Stomatolog će možda morati očistiti područje krvarenja i kirurški ga zatvoriti šavima.
Ljudi koji redovito uzimaju antikoagulant (lijek koji sprječava stvaranje ugrušaka) kao što je varfarin ili aspirin (čak i ako uzimaju samo jedan aspirin svakih nekoliko dana) trebaju to spomenuti stomatologu tjedan dana prije operacije jer ti lijekovi povećavaju sklonost krvarenju. Stomatolog i liječnik mogu prilagoditi dozu lijeka ili privremeno obustaviti korištenje lijeka nekoliko dana prije operacije.
Osteonekroza čeljusti
Osteonekroza čeljusti je poremećaj koji uključuje koštanu smrt određenog područja čeljusti nakon izlaganja kosti čeljusti kroz tkivo desni. Poremećaj obično uzrokuje bol, rasklimavanje zuba i lučenje gnoja. Poremećaj se može pojaviti nakon
Osteonekroza čeljusti također se može pojaviti spontano. Ovaj se poremećaj razvija kod nekih ljudi kojima su dani lijekovi koji jačaju kosti. Najčešći od tih lijekova su bisfosfonati, kao što su alendronat, risedronat, ibandronat i zoledronat. Čini se da bisfosfonati imaju veći rizik od uzrokovanja osteonekroze čeljusti kod osoba koje se podvrgavaju oralnoj kirurgiji donje čeljusti tijekom uzimanja intravenoznih bisfosfonata, kojima su prethodno davane visoke doze bisfosfonata intravenski (uobičajene kod liječenja određenih vrsta raka), ili koje imaju uzimaju bisfosfonate duže vrijeme. Rizik od razvoja osteonekroze čeljusti mnogo je niži (oko 1 na 1.000) kod osoba kojima se u standardnim dozama daju bisfosfonati za osteoporozu tijekom kraćeg vremenskog razdoblja.
Liječenje obično uključuje struganje oštećene kosti (debridement), uzimanje antibiotika per os i korištenje antibakterijskih vodica za ispiranja usta.
Više informacija