Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

Autor: John W. Barnhill, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) uključuje intenzivne, neugodne i disfunkcionalne reakcije koje počinju nakon preplavljujućeg traumatskog događaja.

  • Događaji koji ugrožavaju život ili ozbiljne ozljede mogu uzrokovati intenzivan, dugotrajni distres.

  • Pogođeni ljudi mogu ponovno proživljavati događaj, imati noćne more i izbjegavati sve što ih podsjeća na događaj.

  • Liječenje može uključivati psihoterapiju (suportivnu i izlaganjem) i antidepresive.

(Vidi također Pregled poremećaja povezanih s traumom i stresom.)

Kada se dogode strašne stvari, mnogi su ljudi trajno pogođeni. U nekim slučajevima posljedice su toliko trajne i teške da su one iscrpljujuće i čine poremećaj. Općenito, događaji koji mogu uzrokovati PTSP su oni koji izazivaju osjećaj straha, bespomoćnosti ili užasa. Borba, seksualni napad i prirodne katastrofe ili katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem česti su uzroci PTSP-a. Međutim, to može biti rezultat bilo kakvog iskustva koje se čini nevjerojatnim i opasnim po život, poput fizičkog nasilja ili automobilske nesreće.

Ovi se događaji mogu doživjeti izravno (kao što je ozbiljna ozljeda ili prijetnja smrću) ili neizravno (svjedočenje o ozbiljnom ozljeđivanju, ubojstvu ili životnoj ugrozi ili učenje o traumatskim događajima koji su se dogodili bliskim članovima obitelji ili prijateljima). Ljudi su možda doživjeli jednu traumu ili, kao što je to uobičajeno, višestruke traume.

Nije poznato zašto isti traumatski događaj ne uzrokuje simptome kod jedne osobe, a kod druge pak doživotni PTSP. Isto tako, nije poznato zašto neki ljudi svjedoče ili doživljavaju istu traumu mnogo puta tijekom godina bez razvijanja PTSP-a, ali onda je razvijaju nakon naizgled slične epizode.

Posttraumatski stresni poremećaj zahvaća gotovo 9% ljudi nekada tijekom života, uključujući djetinjstvo (). Oko 4% ih ima u bilo kojem 12-mjesečnom razdoblju.

Posttraumatski stresni poremećaj traje više od 1 mjeseca. To može biti nastavak akutne reakcije na stres ili se razviti zasebno do 6 mjeseci nakon događaja.

Kronični posttraumatski stresni poremećaj ne može nestati, ali često postaje manje intenzivan tijekom vremena čak i bez liječenja. Ipak, neki su ljudi i dalje teško pogođeni poremećajem.

Simptomi

Osobe s PTSP-om obično imaju simptome iz svake od sljedećih 4 kategorija:

  • Simptomi intruzije (događaj koji više puta i nekontrolirano napada njihove misli)

  • Izbjegavanje svega što ih podsjeća na događaj

  • Negativni učinci na razmišljanje i raspoloženje

  • Promjene u budnosti i reakcijama

Simptomi intruzije

Traumatski događaj može se opetovano pojavljivati u obliku nenamjernih, neželjenih sjećanja ili ponavljajućih noćnih mora. Neki ljudi imaju flashbackove u kojima ponovno proživljavaju događaje kao da se zapravo događaju umjesto da ih se jednostavno pamti.

Ljudi također mogu doživjeti intenzivne reakcije na podsjećanje na događaj. Primjerice, simptomi branitelja mogu biti izazvani vatrometom, dok se žrtve pljačke mogu uznemiriti vidjevši pištolj u filmu.

Simptomi izbjegavanja

Ljudi uporno izbjegavaju stvari, aktivnosti, situacije ili ljude koji podsjećaju na traumu. Na primjer, mogu izbjegavati ulazak u park ili uredsku zgradu u kojoj su bili napadnuti ili izbjegavati razgovor s ljudima iste rase kao njihov napadač. Mogu čak pokušati izbjeći misli, osjećaje ili razgovore o traumatskom događaju.

Negativni učinci na razmišljanje i raspoloženje

Ljudi se možda ne mogu sjetiti značajnih dijelova traumatskog događaja (zvani disocijativna amnezija).

Ljudi se mogu osjećati emocionalno ukočeno ili odvojeno od drugih ljudi. Depresija je uobičajena pojava i ljudi pokazuju manji interes za aktivnosti u kojima su ranije uživale.

Kako ljudi razmišljaju o događaju, slika može postati iskrivljena, što ih može dovesti u stanje da krive sebe ili druge za ono što se dogodilo. Česti su i osjećaji krivnje. Na primjer, mogu se osjećati krivima što su preživjeli kada drugi nisu. Mogu osjećati samo negativne emocije, kao što su strah, užas, ljutnja ili sram i možda nisu u stanju osjećati se sretno, zadovoljno ili voljeti.

Promjene u budnosti i reakcijama

Ljudi mogu imati poteškoća sa spavanjem ili koncentracijom.

Mogu postati pretjerano oprezni za znakove opasnosti. Mogu se lako preplašiti.

Ljudi mogu postati manje sposobni kontrolirati svoje reakcije, što rezultira nepromišljenim ponašanjem ili ispadima bijesa.

Ostali simptomi

Neki ljudi razvijaju ritualne aktivnosti kako bi se smanjila njihova tjeskoba. Na primjer, ljudi koji su bili seksualno zlostavljani mogu se neprestano kupati kako bi pokušali ukloniti osjećaj nečistoće.

Mnogi ljudi s PTSP-om pokušavaju ublažiti simptome alkoholom ili nezakonitim drogama i razvijaju poremećaj zlouporabe psihoaktivnih tvari.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena, na temelju određenih kriterija

Liječnici dijagnosticiraju PTSP kada

  • Ljudi su izravno ili neizravno bili izloženi traumatskom događaju.

  • Simptomi su prisutni 1 mjesec ili duže.

  • Simptomi uzrokuju značajne smetnje ili značajno narušavaju funkcioniranje.

  • Ljudi imaju neke simptome iz svake od kategorija simptoma povezanih s posttraumatskim stresnim poremećajem (simptomi intruzije, simptomi izbjegavanja, negativni učinci na razmišljanje i raspoloženje, promjene u budnosti i reakcijama).

Liječnici također provjeravaju mogu li simptomi nastati uslijed upotrebe psihoaktivnih tvari (uzimanja nekih lijekova) ili nekog drugog poremećaja.

PTSP se često ne dijagnosticira jer uzrokuje različite i složene simptome. Također, prisutnost poremećaja (zlo)uporabe psihoaktivnih tvari može odvratiti pozornost od PTSP-a. Kada se dijagnoza i liječenje odgađaju, PTSP može postati kronično iscrpljujući.

Liječenje

  • Psihoterapija

  • Terapija lijekovima

  • Liječenje drugih poremećaja, kao što su poremećaj uporabe psihoaktivnih tvari ili velika depresija

Psihoterapija

Psihoterapija je ključna za liječenje PTSP-a.

Obrazovanje o PTSP-u može biti važan rani korak u terapiji. Simptomi PTSP-a mogu se doimati pretežno zbunjujući i često je vrlo korisno za ljude i voljene da shvate kako PTSP može uključivati naizgled nepovezane simptome.

Tehnike upravljanja stresom, kao što su disanje i opuštanje su važne. Vježbe koje smanjuju i kontroliraju anksioznost (na primjer, joga, meditacija) mogu ublažiti simptome i pripremiti ljude za liječenje koje uključuje izlaganje stresu uspomenama na traumu.

Najjači trenutni dokazi idu u prilog strukturiranoj, fokusiranoj psihoterapiji, obično vrsti kognitivno-bihevioralne terapije (KBT) koja se naziva terapija izlaganjem koja pomaže u smanjenju straha preostalog od traumatičnog događaja.

U terapija izlaganja, terapeut ima ljude koji zamišljaju da su u situacijama povezanima s prethodnom traumom. Na primjer, od njih se može tražiti da zamisle posjetiti park u kojem su napadnuti. Terapeut može pomoći ljudima da ponovno zamisle sam traumatski događaj. Zbog često intenzivne anksioznosti povezane s traumatskim sjećanjima, važno je da se ljudi osjećaju podržanima i da se izloženost nastavi pravim tempom. Ljudi koji su traumatizirani mogu biti posebno osjetljivi na ponovno traumatiziranje, pa se liječenje može zaustaviti ako je pojedincu tempo prebrz. Često se liječenje može prebaciti s izlaganja na suportivni (podupirući), otvoreni tretman, kako bi se ljudima olakšalo liječenje izloženosti.

Šira i više eksploratorna psihoterapija također može olakšati povratak u sretniji život, kao što je fokusiranje na odnose koje je možda slomio PTSP. Druge vrste suportivne (potporne) i psihodinamske psihoterapije također mogu biti korisne sve dok ne pomaknu fokus liječenja s terapije izlaganjem.

Desenzitizacija i ponovna obrada pokreta očiju (EMDR) je liječenje u kojem se od ljudi traži da slijede terapeutov pokretni prst dok zamišljaju da su izloženi traumi. Neki stručnjaci smatraju da sami pokreti očiju pomažu kod desenzitizacije, ali EMDR vjerojatno djeluje uglavnom zbog izloženosti, a ne pokreta očiju.

Terapija lijekovima

Antidepresivi se smatraju lijekom prvog izbora za PTSP, čak i kod osoba koje također nemaju veliku depresiju. Najčešće se preporučuju selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS, eng. SSRI) i drugi antidepresivi kao što su mirtazapin i venlafaksin.

Za liječenje nesanice i noćnih mora liječnici ponekad daju lijekove kao što su olanzapin i kvetiapin (također se koriste i kao antipsihotici) ili prazosin (također se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka). Međutim, ti lijekovi sami po sebi ne liječe PTSP.