Opsesivno-kompulzivni poremećaj karakteriziraju opsesije, kompulzije ili oboje. Opsesije su ponavljajuće, uporne, neželjene, uznemirujuće, nametljive ideje, slike ili nagoni. Kompulzije (nazivaju se i rituali) su određene radnje ili pak mentalne radnje koje opetovano poduzimaju kako bi smanjili ili spriječili tjeskobu koju uzrokuju opsesije.
-
Većina opsesivno-kompulzivnog ponašanja odnosi se na zabrinutost zbog štete ili rizika.
-
Liječnici dijagnosticiraju poremećaj kada osoba ima opsesije, kompulzije ili oboje.
-
Liječenje može uključivati terapiju izlaganjem (s prevencijom kompulzivnih rituala) i određenim antidepresivima (selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina ili klomipraminom).
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) nešto je češći kod žena nego kod muškaraca i pogađa oko 1 do 2% populacije. U prosjeku, OKP započinje s približno 19 do 20 godina, ali u više od 25% slučajeva započinje prije 14. godine (). Do 30% osoba s OKP-om imalo je ili ima poremećaj tikova.
OKP se razlikuje od psihotičnih poremećaja u kojima ljudi gube kontakt sa stvarnošću. OKP se također razlikuje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti, iako ljudi s tim poremećajima mogu imati neke iste karakteristike, kao što su urednost, pouzdanost ili perfekcionizam.
Simptomi
Osobe s OKP-om imaju opsesije - misli, slike ili nagone koji se stalno ponavljaju iako ljudi to ne žele. Ove opsesije dolaze čak i kada ljudi razmišljaju i rade druge stvari. Također, opsesije obično uzrokuju veliki distres ili tjeskobu. Opsesije obično uključuju misli o šteti, riziku ili opasnosti.
Uobičajene opsesije uključuju sljedeće:
-
Zabrinutost zbog kontaminacije (na primjer, zabrinutost da će dodirivanje kvaka uzrokovati bolest)
-
Sumnje (na primjer, zabrinutost da ulazna vrata nisu zaključana)
-
Zabrinutost da predmeti nisu savršeno poravnani ili ujednačeni
Budući da opsesije nisu ugodne, ljudi ih često pokušavaju ignorirati i / ili kontrolirati.
Kompulzije (koje se nazivaju i ritualima) su jedan od načina na koji ljudi reagiraju na svoje opsesije. Na primjer, mogu se osjećati prisiljeni učiniti nešto ponavljajuće, svrhovito i namjerno kako bi pokušali spriječiti ili smanjiti tjeskobu koju uzrokuju njihove opsesije.
Uobičajene kompulzije uključuju sljedeće:
-
Pranje ili čišćenje kako bi se oslobodili kontaminacije
-
Provjera za otklanjanje sumnje (na primjer, mnogo puta provjeriti jesu li vrata zaključana)
-
Brojanje (na primjer, ponavljanje radnje određeni broj puta)
-
Poredak (na primjer, uređivanje posuđa ili stavki radnog prostora u određenom uzorku)
Većina rituala, kao što je pretjerano pranje ruku ili opetovano provjeravanje jesu li su vrata zaključana, mogu se opaziti. Drugi rituali, kao što su ponavljajuće prebrojavanje ili tiho mrmljanje izjava kojima se želi smanjiti opasnost, ne mogu se lako primijetiti.
Rituali se moraju obaviti na precizan način u skladu s krutim pravilima. Rituali mogu, ali ne moraju biti logički povezani s opsesijom. Kada su kompulzije logički povezane s opsesijom (na primjer, tuširanje kako bi se izbjeglo prljanje ili provjera pećnice kako bi se spriječio požar), one su očito pretjerane. Na primjer, ljudi se mogu tuširati satima svaki dan ili uvijek provjeriti pećnicu 30 puta prije nego napuste kuću. Sve opsesije i rituali su dugotrajni. Ljudi mogu provoditi na njima sate svaki dan. Oni mogu izazvati toliku uznemirenost ili ometati funkcioniranje toliko da su ljudi onesposobljeni.
Većina osoba s OKP-om ima i opsesije i kompulzije.
Većina osoba s OKP-om je donekle svjesna kako njihove opsesivne misli ne odražavaju stvarne rizike i kako su njihova kompulzivna ponašanja prekomjerna. Međutim, manjina je uvjerena kako su njihove opsesije dobro utemeljene i kako su njihove prisile razumne.
Neki ljudi s OKP-om svjesni su kako su njihova kompulzivna ponašanja prekomjerna. Tako mogu rituale obavljati potajno, iako rituali mogu zauzimati nekoliko sati svaki dan.
Kao posljedica simptoma OKP-a, odnosi se mogu pogoršati, a osobe s OKP-om mogu manje raditi u školi ili na poslu.
Mnogi ljudi s OKP-om imaju i druge poremećaje mentalnog zdravlja. Oko 75% osoba s OKP-om također ima doživotnu dijagnozu anksioznog poremećaja, oko 50 do 60% ima doživotnu dijagnozu velikog depresivnog poremećaja, i 23 do 32% opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti. Oko 15 do 20% osoba s OKP-om ima veliki depresivni poremećaj u vrijeme dijagnosticiranja poremećaja.
Oko polovice ljudi s OKP-om u nekom trenutku imaju suicidalne misli, a do jedne četvrtine pokuša suicid. Rizik od pokušaja samoubojstva je povećan ako ljudi također imaju veliki depresivni poremećaj.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju opsesivno-kompulzivni poremećaj na temelju simptoma: prisutnost opsesija, kompulzija ili oboje. Opsesije ili kompulzije moraju biti najmanje jedno od sljedećeg:
Liječenje
Terapija izlaganjem i terapija sprječavanja rituala često su učinkovite u liječenju opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Terapija izlaganjem podrazumijeva postupno i stalno izlaganje ljudi bilo čemu (situaciji ili ljudima) koje izaziva opsesije, rituale ili nelagodu, ali ne dopuštajući im da vrše kompulzivni ritual (terapija sprječavanja rituala). Nelagodnost ili tjeskoba postupno se smanjuju tijekom ponavljanog izlaganja dok ljudi uče kako su rituali nepotrebni za smanjenje nelagode. Poboljšanje obično traje godinama, možda zato što su ljudi koji su ovladali ovim pristupom u mogućnosti nastaviti ga prakticirati nakon završetka formalnog liječenja.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (kao što je fluoksetin), vrsta antidepresiva i klomipramin, triciklički antidepresiv, često su učinkoviti. Mnogi stručnjaci vjeruju da je kombinacija terapije izlaganjem i sprječavanja rituala i terapije lijekovima najbolji izbor.
Psihodinamska psihoterapija (koja naglašava prepoznavanje nesvjesnih obrazaca u trenutnim mislima, osjećajima i ponašanjima) i psihoanaliza općenito nije bila učinkovita za osobe s OKP-om.