Opsesivno-kompulzivni poremećaj karakteriziraju opsesije, kompulzije ili oboje. Opsesije su ponavljajuće, uporne, neželjene, uznemirujuće, nametljive ideje, slike ili nagoni. Kompulzije (nazivaju se i rituali) su određene radnje ili pak mentalne radnje koje opetovano poduzimaju kako bi smanjili ili spriječili anksioznost koju uzrokuju opsesije.
-
Većina opsesivno-kompulzivnog ponašanja odnosi se na zabrinutost zbog štete ili rizika.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu poremećaja kada osoba ima opsesije, kompulzije ili oboje.
-
Liječenje može uključivati terapiju izlaganjem (s ciljem sprječavanja kompulzivnih rituala) i određenim antidepresivima (selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina ili klomipraminom).
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) nešto je češći kod žena nego kod muškaraca i pogađa oko 1 do 2% populacije. U prosjeku OKP počinje uglavnom u dobi od 19 do 20 godina, ali u preko 25% slučajeva počinje prije 14. godine života (pogledajte također Opsesivno-kompulzivni poremećaj u djece i adolescenata ). Do 30% osoba s OKP-om imalo je ili i dalje ima poremećaj tikova.
OKP se razlikuje od psihotičnih poremećaja, koje karakterizira gubitak dodita sa stvarnošću, iako u vrlo malom broju slučajeva OKP-a nedostaje uvida. OKP se također razlikuje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti, iako ljudi s tim poremećajima mogu imati neke iste karakteristike kao što su urednost, pouzdanost ili perfekcionizam.
Simptomi
Ljudi s OKP-om imaju opsesije - misli, slike ili nagone koji se stalno ponavljaju iako ljudi to ne žele. Ove opsesije dolaze čak i kada ljudi razmišljaju i rade druge stvari. Također, opsesije obično uzrokuju veliki distres ili anksioznost. Opsesije obično uključuju misli o šteti, riziku ili opasnosti.
Uobičajene opsesije uključuju sljedeće:
-
Zabrinutost zbog kontaminacije (primjerice zabrinutost da će dodirivanje kvaka uzrokovati bolest)
-
Sumnje (primjerice zabrinutost da ulazna vrata nisu zaključana)
-
Zabrinutost da predmeti nisu savršeno poravnani ili ujednačeni
Budući da opsesije nisu ugodne ljudi ih često pokušavaju ignorirati i/ili kontrolirati.
Kompulzije (koje se nazivaju i ritualima) su jedan od načina na koji ljudi reagiraju na svoje opsesije. Primjerice mogu se osjećati prisiljeni učiniti nešto ponavljajuće, svrhovito i namjerno kako bi pokušali spriječiti ili smanjiti anksioznost koju uzrokuju njihove opsesije.
Uobičajene kompulzije uključuju sljedeće:
-
Pranje ili čišćenje kako bi se oslobodili kontaminacije
-
Provjera za otklanjanje sumnje (na primjer, puno puta provjeriti jesu li vrata zaključana)
-
Brojanje (na primjer, ponavljanje radnje određeni broj puta)
-
Poredak (na primjer, uređivanje posuđa ili stavki radnog prostora po određenom uzorku)
Većina rituala, kao što je pretjerano pranje ruku ili opetovano provjeravanje jesu li su vrata zaključana, mogu se opaziti. Drugi rituali, kao što su ponavljajuće prebrojavanje ili tiho mrmljanje izjava kojima se želi smanjiti opasnost, ne mogu se lako primijetiti.
Rituali se moraju obaviti na precizan način u skladu s krutim pravilima. Rituali mogu, ali ne moraju biti logički povezani s opsesijom. Kada su kompulzije logički povezane s opsesijom (primjerice tuširanje kako bi se izbjeglo prljanje ili provjera pećnice kako bi se spriječio požar) one su očito pretjerane. Na primjer, ljudi se mogu tuširati satima svaki dan ili uvijek provjeriti pećnicu 30 puta prije nego napuste kuću. Sve opsesije i rituali su dugotrajni. Ljudi mogu trošiti sate na njih svaki dan. Mogu izazvati toliku uznemirenost ili ometati funkcioniranje toliko da su ljudi onesposobljeni.
Većina osoba s OKP-om ima i opsesije i kompulzije.
Većina osoba s OKP-om je donekle svjesna kako njihove opsesivne misli ne odražavaju stvarne rizike i kako su njihova kompulzivna ponašanja pretjerana. Međutim, manjina je uvjerena kako su njihove opsesije dobro utemeljene i kako su njihove prisile razumne.
Neki ljudi s OKP-om svjesni su kako su njihova kompulzivna ponašanja pretjerana. Tako mogu rituale obavljati potajno, iako na rituale mogu trošiti nekoliko sati dnevno.
Kao posljedica simptoma OKP-a, odnosi se mogu pogoršati, a osobe s OKP-om mogu manje raditi u školi ili na poslu.
Mnogi ljudi s OKP-om imaju i druge poremećaje mentalnog zdravlja. Otprilike 75% osoba s OKP-om imaju i cjeloživotnu dijagnozu anksioznog poremećaja, oko 40% ima veliki depresivni poremećaj, a 23-32% ima opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti. Oko 15 do 20% osoba s OKP-om ima veliki depresivni poremećaj u vrijeme dijagnosticiranja poremećaja.
Više od četvrtine do otprilike dve trećine osoba s OKP-om imaju suicidalne misli u nekom trenutku, te 10-13% pokušava suicid. Rizik pokušaja suicida raste ukoliko osobe imaju i veliki depresivni poremećaj (pogledajte Suicidalno ponašanje).
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju opsesivno-kompulzivni poremećaj na temelju simptoma: prisutnost opsesija, kompulzija ili oboje. Opsesije ili kompulzije moraju biti najmanje jedno od sljedećeg:
Liječenje
Terapija izlaganjem i terapija sprječavanja rituala, vrsta kognitivno-bihevioralne terapije često je učinkovita u liječenju opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Terapija izlaganjem podrazumijeva postupno i stalno izlaganje ljudi bilo čemu (situaciji ili ljudima) koje izaziva opsesije, rituale ili nelagodu, ali ne dopuštajući im da vrše kompulzivni ritual (terapija sprječavanja rituala). Nelagodnost ili tjeskoba postupno se smanjuju tijekom ponavljanog izlaganja dok ljudi uče kako su rituali nepotrebni za smanjenje nelagode. Poboljšanje obično potraje godinama, možda zato što su ljudi koji su ovladali ovim pristupom u mogućnosti nastaviti ga prakticirati nakon završetka formalnog liječenja. Kognitivna terapija često se dodaje terapiji izlaganjem i sprječavanja rituala.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (poput fluoksetina), vrsta antidepresiva i klomipramin, triciklički antidepresiv često su učinkoviti. Mnogi stručnjaci vjeruju kako je kombinacija terapije izlaganjem i sprječavanja rituala i terapije lijekovima najbolji izbor.
Psihodinamska psihoterapija (koja naglašava prepoznavanje nesvjesnih obrazaca u trenutnim mislima, osjećajima i ponašanjima) i psihoanaliza općenito nije bila učinkovita za osobe s OKP-om.