Kasni život je obično razdoblje prijelaza (primjerice, odlaska u mirovinu ili preseljenja) i prilagodbe gubicima.
Umirovljenje
Umirovljenje je često prvi veliki prijelaz s kojim se suočavaju stariji ljudi. Njegov utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje razlikuje se od osobe do osobe, ovisno o stavu i razlogu za odlazak u mirovinu. Otprilike jedna trećina umirovljenika ima poteškoća s prilagođavanjem određenim aspektima umirovljenja, kao što su smanjeni prihodi i promijenjena društvena uloga i prava. Neki ljudi se odluče povući u miroinu jer su se radovali napuštanju posla. Drugi su prisiljeni otići u mirovinu (na primjer, zbog zdravstvenih problema ili gubitka posla). U takvim situasijama mogu pomoći dgovarajuće pripreme za odlazak u mirovinu i savjetovanje za umirovljenike i obitelji koje imaju poteškoće. Mnogi poslodavci i organizirane agencije nude usluge planiranja umirovljenja.
Preseljenje
Preseljenje se može dogoditi nekoliko puta tijekom starosti. Primjerice, ljudi se mogu preseliti u manje domaćinstvo kako bi smanjili teret održavanja imovine, u drugu zajednicu radi boljih uvijeta života ili da bi bili bliže članovima obitelji, kod rodbine ili u ustanove za njegu. Ljudi koji loše reagiraju na preseljenje češće žive sami, socijalno izolirani, siromašni i depresivni. Muškarci često slabije podnose preseljenja od žena.
Neke starije osobe osjećaju da moraju ostati u problematičnim domovima ili susjedstvu unatoč želji za preseljenjem zbog financijski i socijalnih razloga. Socijalni radnici mogu pomoći starijoj osobi procijeniti mogućnosti preseljenja ili prilagodbe doma.
Čini se da se veliki dio stresa javlja kada ljudi osjećaju da nemaju kontrolu nad tom životnom odlukom i ne znaju što mogu očekivati u novom okruženju. Za starije osobe koje imaju problema s gubitkom pamćenja, odmak od poznatog okruženja može pojačati konfuziju i ovisnost o drugima i dovesti do frustracije. Čak i mala priprema može pomoći smanjiti stres kod preseljenja. Ljudi koji su pokretni trebaju biti unaprijed upoznati s novim okruženjem, ukoliko je to moguće. Obilazak budućeg okruženja i upoznavanje potencijalnih susjeda može biti od velike pomoći.
Rizik od ranjavanja, depresije i samoubojstva
Žalovanje utječe na mnoge aspekte života starije osobe. Na primjer, socijalna interakcija i društveni krug se smanjuju, a socijalni status i financijske okolnosti mogu se promijeniti. Stariji ljudi mogu osjetiti promjene vlastitog zdravlja nakon smrti bliskog člana obitelji ili prijatelja. Smrt supružnika različito pogađa muškarce i žene. U dvije godine nakon smrti supruge stopa smrtnosti kod muškaraca se povećava, osobito ako je smrt supruge bila neočekivana. Za žene koje su izgubile supruga, podaci su manje jasni, ali općenito ne ukazuju na povećanu smrtnost.
Neki poremećaji spavanja i anksioznost su normalni kod ljudi koji tuguju. Ovi učinci obično nestaju nakon nekog remena bez potrebe za liječenjem lijekovima. Ako se razdoblje žalovanja prolongira i ako se osobi koja tuguje postane nemoguće ili se ne žele nositi sa sakodnevnevicom, ili ako ožalošćeni spominje samoubojstvo, tada je potrebna liječnička pomoć i liječenje. Ako liječnik dijagnosticira depresiju, moguće je da će bolesnik biti upućen na liječenje psihijatru. Ponekad pomaže liječenje lijekovima iz skupine antidepresiva.
Screening na depresiju važan je dio posjete liječniku. Negovatelji i zdravstveni radnici trebaju potražiti simptome depresije i biti svjesni da su ožalošćeni ljudi pod visokim rizikom samoubojstva i narušavanja zdravlja. Starije odrasle osobe čine 13% stanovništva u SAD-u. 20% svih samoubojstava je među starji osobama, a stopa samoubojstava među starijim muškarcima je 5,25 puta veća nego među starijim ženama. Starije osobe često ne upozoravaju da planiraju počiniti samoubojstvo i rijetko traže liječničku pomoć. Liječnici vjerojatno rijeđe nude pomoć u liječenju depresije među starijim bolesnicima nego što to čine među populacijom mlađih bolesnika. Iako su starije osobe manje sklone počinjenju samoubojsta od onih u drugim dobnim skupinama, straije osobe imaju znatno veću stopu uspijeha samoubojstava zbog velike vjerojatnosti upotrebe vatrenog oružja, kao i zbog više zdravstvenih problema, veće vjerojatnosti samačkog života a time i manje vjerojatnosti da će ih netko pokušati odgovoriti od čina. Stoga je rizik od uspiješnog počinjenja samoubojstva kod starijih odraslih osoba vrlo visok.
Neophodna je pravovremeno dijagnosticiranje depresije i prepoznavanje suicidalnih ideja. Stariji ljudi će možda trebati savjetodavne i pomoćne usluge (na primjer, grupe za podršku udovicama), kao i lijekove za tjeskobu ili depresiju, kako bi im pomogli u periodima prijelaza.