Disocijativna amnezija

Autor: David Spiegel, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.

Disocijativna amnezija je amnezija uzrokovana traumom ili stresom, što rezultira nemogućnošću prisjećanja važnih osobnih podataka.

  • Ljudi imaju praznine u svom sjećanju, što može trajati od nekoliko minuta do desetljeća.

  • Nakon pretraga kojima se isključuju drugi mogući uzroci, liječnici dijagnosticiraju poremećaj na temelju simptoma.

  • Tehnike pronalaženja memorije, uključujući hipnozu i tvarima facilitirane intervjue, koriste se za popunjavanje praznina u memoriji.

  • Psihoterapija je potrebna kako bi se pomoglo ljudima da se nose s iskustvima koja su izazvala poremećaj.

(Vidi također Pregled disocijativnih poremećaja i Gubitak memorije.)

Amnezija je potpuna ili djelomična nesposobnost prisjećanja nedavnih iskustava ili onih iz daleke prošlosti. Kada je amnezija uzrokovana psihološkim, a ne fizičkim poremećajem, naziva se disocijativna amnezija.

U disocijativnoj amneziji izgubljena memorija obično uključuje informacije koje su obično dio rutinske svjesnosti ili autobiografske memorije:

  • Tko je

  • Gdje je netko otišao

  • S kime je netko pričao

  • Što je netko učinio, rekao, pomislio i osjetio

Često, izgubljena memorija je informacija o traumatskim ili stresnim događajima, kao što je zlostavljanje u djetinjstvu. Ponekad informacije, iako zaboravljene, i dalje utječu na ponašanje. Na primjer, iako se žena koja je silovana u dizalu ne može sjetiti bilo kakvih detalja napada, ona ipak izbjegava dizala i ne želi ući u dizalo.

Disocijativna amnezija je češća kod žena nego kod muškaraca, obično kod ljudi koji su doživjeli ili svjedočili traumatskim događajima, kao što su fizičko ili seksualno zlostavljanje, silovanje, ratovi, genocid, nesreće, prirodne katastrofe ili smrt voljene osobe. To također može biti posljedica zabrinutosti zbog ozbiljnih financijskih problema ili ogromnog unutarnjeg sukoba (kao što su osjećaj krivnje zbog određenih impulsa ili djelovanja, naizgled nerješivih međuljudskih teškoća ili počinjenih zločina).

Disocijativna amnezija može trajati neko vrijeme nakon traumatskog događaja. Ponekad se čini kako ljudi spontano obnavljaju memoriju.

Osim ako to ne potvrdi druga osoba ili neki drugi dokaz može ostati nejasno koliko vjerno i točno takva oporavljena sjećanja odražavaju stvarne događaje iz prošlosti.

Simptomi

Najčešći simptom disocijativne amnezije je gubitak memorije.

Gubitak memorije može uključivati sljedeće:

  • Određeni događaj ili događaje ili određeno vremensko razdoblje, kao što su mjeseci ili godine zlostavljanja kao djeteta ili dani provedeni u intenzivnoj borbi (lokalizirana amnezija)

  • Samo određene aspekte događaja ili samo određene događaje u određenom vremenskom razdoblju (selektivna amnezija)

  • Osobni identitet i cjelokupnu životnu priča, ponekad uključujući i dobro naučene vještine i informacije o svijetu (generalizirana amnezija)

  • Informacije u određenoj kategoriji, kao što su sve informacije o određenoj osobi ili o njegovoj/njezinoj obitelji (sistematizirana amnezija)

  • Svaki novi događaj koji se događa (kontinuirana amnezija)

Generalizirana amnezija je rijetka pojava. Češća je među ratnim veteranima, osobama koje su seksualno zlostavljane i ljudima koji su izloženi ekstremnom stresu ili sukobu. Obično počinje iznenada.

Amnezija se ne može pojaviti odmah nakon traumatskog ili stresnog događaja. Dok se ne pojavi mogu proći sati, dani ili dulje.

Ubrzo nakon gubitka memorije, neki ljudi izgledaju zbunjeni. Neki su vrlo uznemireni. Drugi su neobično ravnodušni.

Većina ljudi s disocijativnom amnezijom ima jednu ili više praznina u svojoj memoriji. Praznine obično traju od nekoliko minuta do nekoliko sati ili dana, ali mogu obuhvatiti godine, desetljeća ili čak cijeli život. Većina ljudi nije svjesna ili je samo djelomično svjesna da ima praznine u pamćenju. Oni postaju svjesni tek kasnije, kada se sjećanja ponovo pojave ili se suoče s dokazima o stvarima koje su učinili, a kojih se ne prisjećaju.

Pogođeni ljudi imaju poteškoća u stvaranju i održavanju odnosa.

Neki ljudi imaju flashbackove, kao što se to događa u posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP-u). To jest, ponovno proživljavaju događaje kao da se zapravo događaju, a nisu svjesni svoje kasnije osobne povijesti - na primjer, da su preživjeli traumu. Flashbackovi se izmjenjuju s amnezijom za ono što se dogodilo tijekom flashback-a. Neki ljudi s disocijativnom amnezijom kasnije razvijaju PTSP, osobito kada postanu svjesni traumatskih ili stresnih događaja koji su izazvali njihovu amneziju.

Ljudi također mogu imati nejasne simptome, kao što su umor, slabost ili problemi sa spavanjem.Česta su depresija te suicidalna i druga autodestruktivna ponašanja (poput zlouporabe supstanci i bezobzirnog seksualnog ponašanja).Rizik od suicidalnog ponašanja može se povećati kada se amnezija riješi i ljude obuzmu traumatična sjećanja.

Rijetko, ljudi s ekstremnim oblikom disocijativne amnezije iznenada otputuju iz svog doma na neko vrijeme. Tijekom tog vremena, oni se ne sjećaju nečega ili čak ničega iz dosadašnjega života, uključujući i tko su oni (njihov identitet). Te se epizode nazivaju disocijativne fuge.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

  • Ponekad se pretragama isključuju drugi mogući uzroci

Liječnici dijagnosticiraju disocijativnu amneziju na temelju simptoma osobe:

  • Ljudi se ne mogu prisjetiti važnih osobnih podataka (obično povezanih s traumom ili stresom) koji se obično ne zaboravljaju.

  • Vrlo su uznemireni zbog svojih simptoma, ili im simptomi onemogućuju funkcioniranje u društvenim situacijama ili na poslu.

Liječnici obavljaju pregled u svrhu isključivanja neuroloških uzroka amnezije poput demencije.

Ponekad su potrebne pretrage kako bi se isključili drugi uzroci amnezije. Pretrage uključuju sljedeće:

  • Magnetna rezonancija (MR) ili kompjuterizirana tomografija (CT) za isključivanje tumora mozga i drugih strukturnih poremećaja mozga

  • Elektroencefalografija (EEG) kako bi se isključio epileptični napad.

  • Pretrage uzoraka krvi i urina na toksine i tvari kako bi se isključila konzumacija primjerice rekreacijskih ili ilegalnih droga.

Također se obavlja psihološki pregled. Posebni psihološki testovi često pomažu liječnicima da bolje opišu i razumiju disocijativna iskustva osobe i tako razviju plan liječenja.

Prognoza

Ponekad se sjećanja brzo vraćaju, što se može dogoditi kada se ljudi izvuku iz traumatske ili stresne situacije (kao što je borba). U drugim slučajevima, amnezija, osobito kod osoba s disocijativnom fugom, dugo traje. Simptomi se mogu smanjivati kako ljudi stare.

Većina ljudi obnovi ono što im se čini kao nestalo sjećanje i riješi sukobe koji su uzrokovali amneziju. Međutim, neki ljudi nikada ne uspijevaju probiti prepreke te ih one sprječavaju u rekonstrukciji svoje nestale prošlosti.

Liječenje

  • Suportivno okruženje

  • Ponekad tehnike za pronalaženje memorije (kao što je hipnoza)

  • Psihoterapija

Suportivno okruženje

Liječnici započinju liječenje pomažući ljudima da se osjećaju sigurno i zaštićeno - na primjer, pomažući im da izbjegnu daljnju traumatizaciju. Ako ljudi nemaju očigledan hitan razlog za oporavak uspomene na bolan događaj, ovaj suportivni tretman može biti sve što je potrebno. Ljudi se mogu postupno prisjećati nestalih sjećanja.

Tehnike pronalaženja memorije

Ako se ljudi ne mogu prisjetiti nestalih sjećanja ili ako je potreba za prisjećanjem hitna, tehnike dohvaćanja memorije su često uspješne. One uključuju:

  • Hipnozu

  • Intervjue omogućene lijekovima (intervjui provedeni nakon davanja sedativa, kao što su barbiturati ili benzodiazepini, dani intravenski)

Liječnici koriste hipnozu i intervjue uz pomoć lijekova kako bi smanjili anksioznost povezanu s razdobljem za koje postoje praznine u sjećanju i kako bi prodrli ili zaobišli obranu koju su ljudi stvorili kako bi se zaštitili od prisjećanja na bolna iskustva ili sukobe.

Međutim, liječnici su oprezni da ne sugeriraju što bi se trebalo podsjetiti (i time stvoriti lažnu memoriju) ili izazvati ekstremnu tjeskobu. Prisjećajući se traumatskih okolnosti koje su i potakle gubitak prisjećanja često su vrlo uznemirujuće.

Nadalje, uspomene koje se prisjećaju takvim tehnikama možda nisu točne i mogu zahtijevati potvrdu od strane druge osobe ili izvora. Stoga, prije hipnoze ili intervjua koji je potaknut lijekovima, liječnici obavještavaju ljude da sjećanja prikupljena tim tehnikama mogu, ali i ne moraju biti točna te zatražiti pristanak za nastavak.

Također, liječnici pokušavaju uvjeriti ljude s disocijativnom amnezijom da im žele pomoći.Ljudi koji su bili zlostavljani, posebno tijekom djetinjstva, ponekad su sumnjičavi prema terapeutima i boje se da ih terapeut iskorištava ili zlostavlja i nameće neugodne uspomene, umjesto da im pomogne oporaviti stvarna sjećanja.

Popunjavanje praznina u sjećanju u najvećoj mogućoj mjeri pomaže povratku kontinuiteta u osobni identitet i osjećaj za sebe.

Psihoterapija

Kad se amnezija riješi, nastavak psihoterapije pomaže ljudima u sljedećem:

  • Razumjevanju traume ili sukoba koji su uzrokovali poremećaj

  • Pronalasku načina za njihovo rješavanje

  • Izbjegavanju buduće traumatizacije ako je moguće

  • Nastavku sa svojim životom

Politika privatnosti