Vaginizam je nevoljna kontrakcija mišića oko otvora vagine kod žena bez abnormalnosti u genitalnim organima. Jaka mišićna kontrakcija čini spolni odnos ili bilo koju seksualnu aktivnost koja uključuje penetraciju bolnima ili nemogućima.
-
Većina žena s vaginizmom ne može podnijeti spolni odnos, a neke ne podnose korištenje tampona.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju simptoma i naknadnim, što nježnijim, pregledom zdjelice.
-
Žene se uči kako da dodiruju svoje genitalno područje, postupno se približavaju svojoj vagini i navikavaju da je dodiruju bez osjećanja boli, a zatim da umetnu prst i postupno veća pomagala u nju.
-
Ove vježbe mogu ženama omogućiti spolni odnos bez boli koje se boje.
U vaginizmu, vaginalni mišići se nehotice zatežu unatoč ženskoj želji za spolnim odnosom. Vaginizam obično započne kada prilikom prvih pokušaja žene da se upusti u spolni odnos. Međutim, ponekad se razvija kasnije, na primjer, kada drugi faktor učini seks bolnim ili kada se žene pokušaju upustiti u seksualni odnos dok su emocionalno uznemirene. Budući da seks može biti bolan, žene ga se boje. Taj strah čini mišiće još zategnutijima te uzrokuje ili povećava bol prilikom pokušaja spolnog odnosa. Razvija se refleksna reakcija tako da kad se vagina pritisne ili ponekad samo dodirne, vaginalni mišići se automatski (refleksno) stegnu. Većina žena stoga ne tolerira spolni odnos ili bilo koju seksualnu aktivnost koja uključuje penetraciju. Neke žene ne mogu tolerirati umetanje tampona ili nikada nisu željele pokušati. Međutim, većina žena s vaginizmom uživa u seksualnim aktivnostima koje ne uključuju penetraciju.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na opisu problema žene i njezinoj medicinskoj i spolnoj povijesti, uključujući djetinjstvo i adolescenciju, te naknadni pregled zdjelice.
Da bi pregled bio što podnošljiviji, liječnici se često pomiču polako i nježno dok detaljno objašnjavaju što rade. Mogu ponuditi ženama zrcalo da vide svoje genitalije, a u nekim slučajevima mogu predložiti da žene vode ruku liječnika ili instrument u vaginu. Žene se obično moraju liječiti prije nego se može obaviti pregled zdjelice. Liječnici traže ožiljke, infekcije ili druge abnormalnosti kako bi utvrdili mogu li uzrokovati simptome. Kada je problem vaginizam, takve abnormalnosti nisu pronađene.
Liječenje
Liječenje ima za cilj smanjiti refleksno stezanje vaginalnih mišića i strah od boli koji se javlja kada se dodirnu vagina i okolno područje. Da bi se oslabilio ovaj refleks, žene se upućuje da rade određene vježbe dodirivanja.
U početku, žene dodiruju područja što bliže vaginalnom otvoru, a čiji dodir ne uzrokuju bol. Svaki dan trebaju se približiti malo bliže otvoru, polako povećavajući koliko blizu mogu doći do vagine, a da pri tome ne uzrokuju bol. Kada mogu dodirnuti tkivo oko otvora (velike i male usne), mogu prakticirati otvaranje usana. Žene se potiče da koriste ogledalo da vide svoje genitalije. Uči ih se da se napnu (kao kod vršenja nužde) što čini vaginalni otvor većim te se može lakše vidjeti. S vremenom žene mogu dodirnuti otvor vagine bez izazivanja boli. Zatim ih se uputi da umetnu svoj prst u vaginu, napinjući se kako bi se povećao otvor i olakšalo umetanje.
Kada mogu izvoditi ove vježbe bez osjećaja boli mogu se početi koristiti konusni umetci koji se unesu u vaginu. Umetak se ostavi unutra 10 do 15 minuta. Tada se vaginalni mišići naviknu na pritisak. Kako se žene počnu osjećati ugodnije s umetkom, koriste progresivno veće umetke, koji postupno povećavaju pritisak u vagini. Na kraju, žene pozivaju svog partnera da stavi umetak u vaginu. Tako žene uče opustiti vaginalne mišiće i nadjačati refleksivno stezanje.
Jednom kada partner može umetnuti konus bez uzrokovanja boli, seksualna aktivnost para može uključivati dodirivanje ženinog genitalnog područja s partnerovim penisom, ali bez njegovog ulaska u vaginu.
Tek nakon što se poduzmu ovi koraci, par bi trebao ponovno pokušati seksualni odnos. Liječnici obično preporučaju da žene drže partnerov penis i stavljaju ga djelomično ili potpuno u svoju vaginu na isti način na koje su stavljale umetak. Neke se žene osjećaju ugodnije na vrhu tijekom odnosa u ovoj fazi. Ovaj proces može natjerati neke muškarce da budu pretjerano oprezni i previše neodlučni prilikom penetracije ili pak mogu izgubiti erekciju. Oni mogu imati koristi od inhibitora fosfodiesteraze (kao što su sildenafil, tadalafil ili vardenafil).