Pravne odluke mogu uključivati
Odluka o medicinskom liječenju
Odluka o medicinskom liječenju izražava unaprijed i pismeno, upute ili sklonosti neke osobe o budućim medicinskim tretmanima, osobito na kraju života, u slučaju da osoba ne može donositi odluke o zdravstvenoj skrbi. Ona navodi koju skrb bi osoba htjela pod različitim okolnostima. Može i treba uključiti preferencije za oživljavanje.
Trajna punomoć za zdravstvenu skrb
Bolest može spriječiti osobu da komunicira ili razumije što joj se događa. Prema tome, sve osobe starije od 18 godina bi trebale odrediti osobu koja će donositi medicinske odluke u njihovo ime (ponekad se ta osoba naziva i zastupnik za zdravstvenu skrb) u dokumentu pod nazivom trajna punomoć za zdravstvenu skrb. Ovaj je dokument potreban je uz odluku o medicinskom liječenju jer ona ne može pokriti sve moguće situacije. Prema tome, u nekim situacijama potreban je netko tko će prosuditi i odrediti kakvu bi skrb onesposobljena osoba željela.
Zakonska punomoć za donošenje medicinskih odluka u ime neke osobe razlikuje se od trajne punomoći za financijske odluke, koja dopušta nekome da u nečije ime vrši financijske transakcije.
Zastupnik koji ima trajnu punomoć za zdravstvenu skrb može donositi medicinske odluke u ime osobe samo ako osoba nije u stanju komunicirati - na primjer, ako je osoba bez svijesti ili ima zdravstveno stanje koje uzrokuje konfuziju. Zastupnik bi trebao biti netko kome osoba vjeruje i obično je član obitelji ili bliski prijatelj. Korisno je dati samo jednoj osobi ovu ovlast. Ako se da nekolicini ljudi, moguće je da se oni međusobno ne slažu oko medicinskih odluka.
Osoba može opozvati trajnu punomoć za zdravstvenu skrb ili odrediti drugog zastupnika za medicinsku skrb u bilo koje vrijeme.
Zastupnik je zakonski obvezan slijediti želje osobe u liječenju u najvećoj mjeri u kojoj zastupnik zna. Stoga bi osoba trebala reći svom zastupniku što bi željela da se učini u određenim okolnostima.
Zakoni se razlikuju od države do države u pogledu načina na koji se dokument priprema. Internetska stranica medicinskog udruženja svake države ima dodatne izvore o tome kako pripremiti trajnu punomoć za zdravstvenu skrb i koje probleme ljudi trebaju uzeti u obzir. Ostali korisni izvori uključuju liječnika primarne zdravstvene zaštite, obiteljskog odvjetnika ili socijalnog radnika u bolnici.
Ako osoba nije odredila trajnu punomoć za zdravstvenu skrb i nije u mogućnosti komunicirati, liječnici traže od najbližih rođaka osobe da pomognu u donošenju odluka u ime osobe ( vidi: Zadano surogat odlučivanje).
Informirani pristanak
Prije obavljanja invazivne dijagnostičke pretrage ili pružanja određenih medicinskih tretmana, liječnici moraju dobiti informirani pristanak od osobe koja se podvrgava pretrazi ili liječenju (ili od zastupnika navedenog u trajnoj punomoći za zdravstvenu skrb). Da bi suglasnost bila informirana, liječnici moraju raspraviti na način koji osoba može razumjeti o sljedećem:
-
Što uključuje pretraga ili liječenje i zašto se preporučuje
-
Koje su koristi i rizici pretrage ili liječenja
-
Koje su alternative dostupne i koji su njihovi rizici i koristi
-
Koji su rizici i koristi od neprovođenja pretrage ili liječenja
Ako osoba pristane na izvođenja pretrage ili liječenja, liječnici traže od osobe da potpiše obrazac u kojem se navodi da je osoba primila odgovarajuće informacije.
Liječnici formalno ne razgovaraju unaprijed s osobama o postavljanju rutinskih intravenskih (IV) puteva, snimanju rendgena ili CT-a ili propisivanju rutinskih lijekova (kao što su antibiotici). Međutim, osoba može pitati svog liječnika o uobičajenim nuspojavama bilo koje pretrage ili lijeka.