Infekcija herpes simpleks virusom uzrokuje ponavljajuće pojavljivanje malih, bolnih mjehurića koji su ispunjeni tekućinom na koži, usnama (hladni vrijedovi), u usnoj šupljini, na očima ili genitalijama.
-
Ova vrlo zarazna virusna infekcija širi se izravnim kontaktom s vrijedovima ili ponekad kontaktom sa zahvaćenim područjem dok još nema prisutnih rana.
-
Herpes uzrokuje mjehuriće ili vrijedove (rane) u ustima ili na genitalijama, a često kod prve infekcije vrućicu i opću slabost.
-
Virus ponekad uzrokuje promjene i na drugim dijelovima tijela, uključujući oči i mozak.
-
Najčešće se dijagnoza postavlja klinički odnosno prepoznavanjem herpetičkih promjena, ali ponekad je potrebna analiza materijala rane ili krvni testovi.
-
Ne postoji lijek kojim se infekcija može iskorijeniti, ali antivirusni lijekovi ublažavaju simptome i skraćuju trajanje bolesti.
Herpes simpleks je jedan od nekoliko tipova herpes virusa. Postoje dvije vrste herpes simpleks virusa (HSV):
-
HSV-1, koji je uobičajeni uzročnik herpetičnih promjena na usnicama (herpes labialis) i vrijedove na rožnici oka (herpes simpleks keratitis)
-
HSV-2, koji je uobičajeni uzročnik genitalnog herpesa
Ova razlika nije apsolutna, ponekad HSV-1 uzrokuje genitalne infekcije. Infekcija se može dogoditi i u drugim dijelovima tijela poput mozga (što uzrokuje ozbiljnu bolest) ili gastrointestinalnog trakta. Sustavna infekcija može se pojaviti kod novorođenčadi ili u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, naročito u onih s HIV infekcijom.
HSV je vrlo zarazan virus i može se širiti izravnim kontaktom s ranama, a ponekad i kontaktom s ustima (oralno područje) ili genitalijama osoba koje imaju HSV infekciju čak i kada nema vidljivih rana.
Primarna i rekurentna (reaktivirana) infekcija
Nakon prve (primarne) infekcije, HSV, kao i drugi herpes virusi, ostaje neaktivan (uspavan ili latentan) u tijelu do kraja života. Tijekom latentne infekcije osoba ne mora nikad više tijekom života imati simptome, ali može i povremeno imati reaktivaciju bolesti.
Primarna HSV infekcija karakterizirana je nastajanjem malih mjehurića po koži. Nakon što mjehurići nestanu, virus ostaje u stanju mirovanja u nakupinama živčanih stanica (gangliji) u blizini leđne moždine koja živčanim vlaknima opskrbljuju zaražena područja.. Povremeno se virus reaktivira, počne se ponovno multiplicirati i putuje živčanim vlaknima natrag u kožu uzrokujući pojavu mjehurića u istom kožnom području kao i ranija infekcija. Ponekad je virus prisutan na koži ili sluznicama čak i kada mjehurići nisu vidljivi.
Reaktivacija viruse se može dogoditi puno puta. Ponovna aktivacija latentne oralne ili genitalne HSV infekcije može biti potaknuta:
Herpetične promjene na usnici se mogu razviti nakon fizičke traume, poput stomatološkog zahvata ili pretjerane ekspozicije sunčevim zrakama. Okidač je često nepoznat.
Simptomi i komplikacije
Ditni mjehurići se pojavljuju na sljedećim površinama:
-
Koža: Posebice oko usta ili genitalija
-
Sluznice: Uključujući i sluznice očiju, rodnice, cerviksa ili usne šupljine
Koža oko mjehurića je često crvena.
Oralna infekcija
Prva oralna infekcija HSV-om najčešće dovodi do nastanka brojnih bolnih afti u ustima (herpetički gingivostomatitis). Herpetički gingivostomatitis se najčešće razvija kod djece.
Prije pojave ranica, ljudi mogu osjetiti peckanje, nelagodu ili svrbež u zahvaćenom području. Osim toga, ljudi se obično osjećaju bolesno i imaju groznicu, glavobolju i bolove u tijelu.
Afte u ustima traju najčešće 10 do 19 dana i čest su promjene vrlo opsežne te otežavaju hranjenje i pijenje tekućine. Kao posljedica toga, može nastupiti dehidracija. Povremeno osobe mogu biti asimptomatske.
Tijekom recidiva se herpetički mjehurići najčešće grupiraju na usnici. Mjehurići potom puknu i pretore se u kruste.
Rana na usnici naziva se hladnim vrijedom (aftom) ili febrilni herpes zato što se najčešće javlja u sklopu prehlade ili neke druge bolesti praćene temperaturom. U ostale okidače spadaju opekline na usnicama, anksioznost, određeni stomatološki zahvati i sva stanja koja smanjuju otpornost organizma na infekcije.
Na mjestu pojave herpetičke promjene, prije njenog izbijanja, osobe osjećaju peckanje nanego što se pojavi hladna bol, ljudi obično osjećaju trnce na mjestu, u trajanju od nekoliko minuta do nekoliko sati, nakon čega slijedi crvenilo i oticanje. Najčešće se stvaraju mjehurići ispunjeni tekućinom kojim potom rupturiraju i na njihovom mjestu ostaju ranice. Na ranama se brzo stvori krusta. Nakon otprilike 5 do 10 dana, krusta pada i bolest završava. Peckanje i crvenilo kože bez stvaranja mjehurića je rjeđe.
Genitalna infekcija
Prva genitalna HSV infekcija (genitalni herpes) može biti ozbiljna i dugotrajna, s brojnim bolnim mjehurićima u genitalnom i/ili analnom području. Kod žena se mogu pojaviti mjehurići na sluznici rodnice ili vrata maternice. Takvi mjehurići su manje bolni i nisu vidljivi. Mjehurići se razvijaju 4 do 7 dana nakon infekcije. Mjehurići koji nastaju tijekom prve genitalne infekcije su bolniji, traju dulje te su prošireniji nego mjehurići koji se javljaju tijekom rekurentne infekcije.
Vrućica i opća slabost su česti i neki bolesnici osjećaju peckanje tijekom mokrenja, otežano mokre ili imaju zatvor. Neki ljudi nemaju uopće simptome.
Recidivi genitalnog herpesa počinje sa simptomima (poput lokalnog peckanja, nelagode, svrbeža ili bolova u preponama) koji prethode pojavi mjehurića nekoliko sati do 2 do 3 dana. Bolni mjehurići okruženi crvenkastim rubom javljaju se na koži ili sluznici spolovila. Mjehurići se brzo otvaraju, ostavljajući rane. Mjehurići se mogu također pojaviti na bedrima, stražnjici ili oko anusa. Mjehurići se u žena mogu razviti na stidnici (području oko otvora vagine). Ovi mjehurići su najčešće vidljivi i jako bolni. Tipična epizoda recidiva genitalnog herpesa traje tjedan dana.
Ponekad dolazi do bakterijske infekcije ranica. Takve se rane mogu činiti iritiranima ili imati debelu ili smrdljivi iscjedak.
Fotografije genitalnog herpesaOstale infekcije i komplikacije
Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, recidivi oralnog ili genitalnog herpesa mogu izgledati kao ranice koje se postupno povećavaju kojima trebaju i tjedni da zacijele. Infekcija može zahvatiti i unutarnje organe, primjerice jednjak, pluća i debelo crijevo. Rane u jednjaku mogu uzrokovati bolnost prilikom gutanja, a infekcija pluća može uzrokovati upalu pluća s kašljem i nedostatkom daha.
Ponekad HSV-1 ili HSV-2 ulazi kroz oštećenu kožu, uzrokujući oteklinu, bolnost ili crvenilo prsta (herpetic whitlow). Zdravstveni radnici koji su izloženi slini ili drugim tjelesnim izlučevinama (primjerice stomatolozi) se najčešće zaraze ukoliko ne nose rukavice.
HSV-1 može uzrokovati infekciju rožnice oka. Ova infekcija (tzv. herpes simpleks keratitis) uzrokuje bolnu ranu, suzenje, osjetljivost na svjetlo i zamagljenje vida. Tijekom vremena, a naročito ukoliko se ne liječi, rožnica može postati mutna dovodeći do značajnog gubitka vida.
Dojenčad ili odrasli s atopijskim dermatitisom može razviti potencijalno ozbiljnu HSV infekciju u području kože koja je zahvaćena ekcemom (eczema herpeticum). Stoga, osobe s atopijskim dermatitisom moraju izbjegavati bliski kontakt s osobama koje imaju aktivnu herpes infekciju.
HSV može uzrokovati infekciju mozga. Ova infekcija (koju zovemo herpes encefalitisom) počinje s konfuzijom, vrućicom i napadajima te može biti smrtonosna.
Nerijetko, trudnica može prenijeti HSV infekciju svom djetetu (tzv. novorođenački herpes). Prijenos se najčešće događa tijekom poroda kada dijete dođe u kontakt sa zaraženim sekretom u porodiljnom kanalu. Rjeđe dolazi do prijenosa HSV-a tijekom trudnoće na fetus. Prijenos tijekom poroda je vjerojatniji ukoliko je
Ukoliko se dijete inficira pri porodu, simptomi se javljaju između 1. i 4. tjedna života. Novorođenčad s HSV infekcijom mogu biti jako bolesna. Mogu imati proširenu bolest, infekciju mozga ili kože. Oko 85% onih s raširenom bolešću i oko polovice onih s infekcijom mozga umire bez liječenja. Čak i uz liječenje, mnogi imaju oštećenje mozga.
Dijagnoza
-
Ispitivanje uzorka uzetog iz rane
-
Ukoliko liječnici sumnjaju na infekciju mozga, snimanje magnetskom rezonancijom i lumbalna punkcija
Infekciju herpes simpleks virusom je najčešće lako prepoznati. Ako nisu sigurni, liječnici mogu uzeti bris rane i poslati ga u laboratorij na kultivaciju i identifikaciju virusa.
Ponekad liječnici promatraju pod mikroskopom materijal dobiven struganjem rane. Iako se sam virus ne može vidjeti svjetlosnom mikroskopijom, umaterijalu dobivenom struganjem rane mogu se vidjeti povećane i inficirane stanice (divovske stanice)koju se karakteristične za infekciju herpesvirusima.
Krvni testovi za identifikaciju protutijela na HSV mogu također biti korisni. (Imunološki sustav proizvodi protutijela kako bi pomogao organizmu domaćina u obrani protiv određenog napadača, kao što je to HSV.)
Određene krvne pretrage mogu razlikovati infekcije uzrokovane s HSV-1 od onih uzrokovanih s HSV-2.
Ukoliko se sumnja na infekciju mozga, treba napraviti magnetsku rezonanciju (MRI) mozga i lumbalnu punkciju za dobivanje cerebrospinalne tekućine za analizu.
Prevencija
Osobe s HSV infekcijom trebaju izbjegavati aktivnosti koje potiču pojavu recidiva. Primjerice, osobe s oralnom HSV infekcijom trebaju izbjegavati izlaganje suncu koliko je moguće i koristiti kremu sa zaštitnim faktorom kad je izlaganje suncu neizbježno.
S obzirom da je HSV infekcija vrlo zarazna, osobe s labijalnim herpesom trebaju izbjegavati ljubljenje čim osjete prvo bockanje (ili, ukoliko ne osjećaju peckanje, kad se pojavi prvi mjehurić) i sve dok rana ne zacijeli u potpunosti. Ne bi smjeli dijeliti čašu za piće s ostalima i, ako je moguće, prestati dodirivanje usana. Također, trebali bi izbjegavati oralni seks.
Osobe s genitalnim herpesom trebaju stalno koristiti kondome. Čak i kada nema vidljivih mjehurića i osobe nemaju simptoma, virus može biti prisutan na genitalijama i može se prenijeti na seksualne partnere.
Razvijaju se cjepiva za prevenciju HSV infekcija.
Liječenje
Antivirusni lijekovi
Trenutno nije dostupan niti jedan antivirusni lijek koji može iskorijeniti HSV infekciju, a liječenje prve epizode oralnog ili genitalnog herpesa ne spriječava razvoj kronične infekcije živaca. Međutim, tijekom recidiva, antivirusni lijekovi, poput aciklovira, valaciklovira ili famciklovira, mogu djelomično ublažiti nelagodu i skratiti trajanje simptoma za jedan ili dva dana. Liječenje je najučinkovitije ukoliko se rano započne, obično u roku od nekoliko sati nakon početka simptoma - optimalno prije pojave mjehurića odnosno čim započnu trnci i nelagoda. Za ljude koji imaju česte, bolne recidive, njihov broj se može smanjiti uzimanjem antivirusnih lijekova svakodnevno neodređeno dugo (tzv. supresivna terapija). Međutim, uzimanje antivirusnih lijekova ne sprječava zaražene ljude da prenose infekciju. Antivirusni lijekovi dostupni su samo na recept liječnika.
Penciclovir krema, koja se primjenjuje svaka dva sata, može skratiti vrijeme cijeljenja i trajanje simptoma labijalnog herpesa za otprilike jedan dan. Bezreceptne kreme koje sadrže dokozanol (primjenjuju se 5 puta dnevno) mogu pružiti olakšanje. Aciklovir, valaciklovir ili famciklovir koji se uzima peroralno do nekoliko dana mogu biti najučinkovitiji tretman za recidivirajuće labijalne herpese.
Teške infekcije HSV-om, uključujući herpes encefalitis i infekcije u novorođenčadi, liječe se intravenskom primjenom aciklovira. Ukoliko virus postane otporan na aciklovir, foskarnet se može dati intravenski.
Osobama s herpes simpleks keratitisom mogu se dati kapi za oči koje sadrže trifluridin. Oftalmolog bi trebao nadzirati liječenje osobe s herpes simpleks keratitisom.
Ostali tretmani
Za osobe koje imaju blage simptome, jedini tretman koji je potreban za recidivirajući herpes usana ili spolovila je održavati inficirano područje čistim redovitim pranjem blagim sapunom i vodom. Primjena leda može biti umirujuća i smanjiti oteklinu.
Primjena receptnih ili bezreceptnih anestetika, poput tetrakainske kreme ili benzokainske masti, može smanjiti bolnost. Ukoliko bolesnik u usnoj šupljini ima puno ranica može ispirati usta lidokainom koji se ne smije progutati. Lokalne anestetike treba uzimati samo prema uputama. Ukoliko se uzimaju češće nego preporučeno mogu imati štetne nuspojave.
Analgetici se mogu uzeti za suzbijanje bolova.