Zlostavljanje je oblik nasilja među mladima u kojem se ponavljaju verbalni, emocionalni, fizički ili psihološki napadi da bi se dominiralo ili ponižavalo.
(Vidi također Pregled socijalnih pitanja koja se tiču djece i Nasilje u djece i adolescenata.)
Zlostavljanje se može dogoditi u svim dobnim skupinama, od predškolskog do odraslog doba. Anketa koju su proveli Centri za kontrolu i prevenciju bolesti u 2019. godini otkrila je da je 33% učenika viših razreda osnovne škole (eng. middle school, prijevod prilagođen hrvatskom obrazovnom sustavu, nap. prev.) i 19,5% učenika srednjih škola izjavilo da su bili zlostavljani na školskom posjedu, te da je 15,7% učenika srednjih škola izjavilo da su bili zlostavljani elektroničkim putem (što se naziva elektroničkim nasiljem). Žene, manjine te homoseksualne, biseksualne i transrodne mlade osobe imaju povećan rizik za izloženost zlostavljanju. Gotovo sva djeca će u nekom trenutku iskusiti zlostavljačko ponašanje kao zlostavljač, žrtva i/ili promatrač zlostavljanja. I dječaci i djevojčice mogu biti zlostavljači. Iako su odrasli često smatrali zlostavljanje kao normalan dio djetinjstva, ono nije normalno. Mnogim žrtvama se tjelesno i/ili emocionalno naudilo zlostavljanjem. Nadalje, sami zlostavljači uče negativna ponašanja koja mogu dovesti do daljnjeg nasilja ako se ne isprave.
Oblici zlostavljanja
Zlostavljanje može poprimiti nekoliko oblika, uključujući
Učestalo zadirkivanje
Oštećivanje imovine
Prijetnje
Isključivanje
Zastrašivanje
Uznemiravanje
Nasilni napad
Elektroničko nasilje
Elektroničko nasilje je korištenje digitalnih medija (poput email-a, poruka, tweetova i društvenih mreža) sa ciljem namjernog sramoćenja ili prenošenja lažne ili neprijateljske informacije o drugom djetetu. "Seksting" predstavlja postupak dijeljenja seksualno sugestivnih poruka ili fotografija (obično putem mobitela) te može biti oblik elektroničkog nasilja ako se poruke ili fotografije namjerno dijele s drugim ljudima kako bi se osramotilo ili naudilo djetetu koje je izvorno poslalo poruku ili fotografiju.
Zlostavljači
Gotovo 4 milijuna djece zlostavlja drugu djecu. Zlostavljači su pod rizikom od loših ishoda. Za zlostavljače je vjerojatnije da će biti u zatvoru kasnije u životu. Manje je vjerojatno da će zlostavljači ostati u školi, biti zaposleni ili imati stabilne odnose u odrasloj dobi.
Nažalost, u nacionalnim i društvenim medijima postoji mnogo primjera odraslih koji se ponašaju kao zlostavljači prema drugim odraslim osobama. Roditelji bi trebali vidjeti ove primjere kao prilike za učenje kod svoje djece. Važno je da roditelji identificiraju zlostavljačko ponašanje kod političara, slavnih osoba, drugih javnih osoba i običnih odraslih ljudi te da uče svoju djecu zašto se takvo ponašanje smatra zlostavljanjem i kako treba reagirati ako se susretnu s njime.
Žrtve
Žrtve mogu reći članovima obitelji ili prijateljima da su zlostavljane, ali često im je neugodno i previše su uplašene da bi to rekle odrasloj osobi. Učitelji često nisu svjesni da se zlostavljanje događa. Žrtve mogu odbijati ići u školu, djelovati tužno ili povučeno, ili postati promjenjivog raspoloženja. Žrtve su također izložene riziku od tjelesnih ozljeda, lošeg samopoštovanja i anksioznosti. Mnoge žrtve zlostavljanja postaju same zlostavljači.
Žrtvama je potrebno uvjeravanje da je zlostavljanje uvijek neprihvatljivo. Žrtve mogu odgovoriti na zlostavljanje tako što će
Žrtve se ne bi trebale izravno suočavati sa zlostavljačem iz sigurnosnih razloga. Žrtve treba naučiti da ignoriraju i da ne budu uznemirene zlostavljačem što smanjuje zadovoljstvo zlostavljača i na kraju smanjuje zlostavljanje. Hvaljenje žrtvine hrabrosti za prijavljivanje zlostavljanja može početi ponovno graditi žrtvino samopoštovanje
Ako se zlostavljanje dogodi u školi, roditelji trebaju obavijestiti školske službenike. Roditelji žrtve bi također trebali obavijestiti roditelje zlostavljača, ali bi trebali izbjegavati konfrontaciju koja bi mogla biti kontraproduktivna jer može učiniti roditelje zlostavljača defenzivnima. Žrtve se mogu bojati da će priopćavanje roditeljima zlostavljača pogoršati zlostavljanje, ali to često zaustavlja nasilje, osobito ako je rasprava pozitivna i nije optužujuća, već se fokusira na štetno ponašanje.
Roditelji zlostavljača bi trebali svome djetetu jasno dati do znanja da zlostavljanje nije prihvatljivo. Roditelji bi trebali inzistirati da se zlostavljač ispriča i iskupi žrtvi. To može pomoći zlostavljaču da nauči razlikovati ispravno od pogrešnog, učiniti ga osjetljivijim na žrtvu, a druge napraviti suosjećajnijima prema njemu. Roditelji zlostavljača trebaju pozorno promatrati svoje dijete kako bi osigurali da se zlostavljanje zaustavi.
Savjetovanje se preporučuje žrtvi i djetetu koje vrši nasilje. Zlostavljači često izražavaju svoje nezadovoljene potrebe ili imitiraju agresivno ponašanje roditelja ili starijeg brata/sestre.
Zlostavljanje ne smije nikada biti ignorirano. Najvažnija stvar koju roditelj, učitelj ili druga odrasla osoba može učiniti kada opazi zlostavljanje jest da bez odgode pristupe njegovom rješavanju. Najbolji način intervencije ovisi o dobi djece i naravi vršnjačkog zlostavljanja, kao i o odnosu odrasle osobe prema djeci. Međutim, bilo da se radi o maloj djeci ili srednjoškolcima, bez obzira na vrstu zlostavljanja, potrebna je intervencija odraslih.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Ovi resursi pružaju informacije o zlostavljanju, kao što su različite vrste zlostavljanja, kako prepoznati i izbjeći zlostavljanje te kako zaustaviti i suprotstaviti se zlostavljanju:
Stopbullying.gov
Stop Cyberbullying
HealthyChildren.org