Izvanbolnička (domicilna) upala pluća je infekcija pluća koja se razvija kod ljudi izvan bolnice.
-
Upalu pluća mogu uzrokovati brojne bakterije, virusi i gljivice.
-
Najčešći simptom upale pluća je kašalj s iskašljavanjem stvorenog sputuma, ali česti simptomi su i bol u prsima, zimica, vrućica i otežano disanje (zaduha).
-
Izvanbolnička upala pluća dijagnosticira se slušanjem pluća stetoskopom (auskultacijom pluća) i očitavanjem rendgenskih snimaka pluća i srca ili snimaka prsnog koša dobivenih kompjutoriziranom tomografijom (CT).
-
Ovisno o tome koji je mikroorganizam najvjerojatniji uzročnik upale pluća, daju se antibiotici, antivirusni ili protugljivični lijekovi.
(Vidi također Pregled upala pluća.)
Uzroci
Brojni mikroorganizmi uzrokuju izvanbolničku upalu pluća, uključujući bakterije, viruse, gljivice i parazite. U većini slučajeva uzročnik upale pluća (specifični mikroorganizam) se ne otkrije. Međutim, liječnici obično mogu predvidjeti koji su mikroorganizmi najvjerojatnije uzrokovali upalu pluća na temelju bolesnikove životne dobi i drugih čimbenika, npr. na osnovi podataka o ranijim bolestima. Naziv izvanbolnička upala pluća obično je rezerviran za bolesnike s upalom pluća koju uzrokuje jedna od najčešćih bakterija ili virusa.
Upala pluća "preboljena na nogama" (nepreležana upala pluća) je nemedicinski izraz koji se odnosi na blagi slučaj izvanbolničke upale pluća koja ne zahtijeva ležanje u krevetu ni hospitalizaciju (prijem i liječenje u bolnici). Neki se ljudi čak mogu osjećati toliko dobro da idu na posao i sudjeluju u obavljanju drugih svakodnevnih aktivnosti. Često se radi o virusnoj infekciji pluća ili bakterijskoj infekciji koju uzrokuje Mycoplasma pneumoniae ili Chlamydophila pneumoniae.
Bakterijske upale pluća
Najčešći uzročnici bakterijskih izvanbolničkih upala pluća su:
-
Streptococcus pneumoniae
-
Haemophilus influenzae
-
Chlamydophila pneumoniae
-
Mycoplasma pneumoniae
Streptococcus pneumoniae (pneumokok) uzrokuje oko 900.000 slučajeva upale pluća u Sjedinjenim Državama svake godine. Postoji više od 90 vrsta pneumokoka, ali najtežu bolest uzrokuje samo mali broj vrsta. Pneumokokna upala pluća može biti vrlo teška, osobito u male djece i starijih osoba.
Upala pluća koju uzrokuje Haemophilus influenzae može se javiti u odraslih, ali je češća među djecom. Međutim, infekcija u djetinjstvu postala je mnogo rjeđa otkako se djeca rutinski cijepe protiv H. influenzae. Upala pluća koju uzrokuje H. influenzae češća je među odraslima koji imaju kronične plućne bolesti kao što su kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) i bronhiektazije.
Chlamydophila pneumoniae drugi je najčešći uzročnik plućnih infekcija u inače zdravih osoba u dobi od 5 do 35 godina. C. pneumoniae obično je odgovorna za izbijanje respiratornih infekcija unutar obitelji, u studentskim domovima i u vojnim kampovima za obuku. Uzrokuje upalu pluća koja je rijetko teška i rijetko zahtijeva hospitalizaciju (bolničko liječenje). Upala pluća koju uzrokuje Chlamydia psittaci (psitakoza) rijetka je infekcija koju izazivaju različiti sojevi klamidija i javlja se u ljudi koji posjeduju ili su često izloženi pticama.
Mycoplasma pneumoniae uzrokuje infekciju vrlo sličnu onoj koju uzrokuje C. pneumoniae. Upala pluća koju uzrokuje M. pneumoniae češća je među starijom djecom i odraslima mlađima od 40 godina, osobito onima koji žive u napučenim sredinama, kao što su škole, studentski domovi i vojarne. Premda je bolest rijetko teška, simptomi mogu trajati tjednima ili čak mjesecima.
Legionella pneumophila uzrokuje upalu pluća i simptome slične gripi koji se ponekad nazivaju legionarskom bolešću. Čini oko 1 do 8% svih upala pluća i oko 4% smrtonosnih bolničkih upala pluća. Bakterije Legionella žive u vodi, a epidemije su se javljale prvenstveno u hotelima i bolnicama kada se mikroorganizam proširio kroz klimatizacijske sustave ili spremnike za vodu, npr. preko tuševa. Nisu utvrđeni slučajevi u kojima je jedna osoba izravno zarazila drugu.
Staphylococcus aureus uzrokuje upalu pluća koja je otporna na neke vrste antibiotika. Ova bakterija poznata je pod nazivom izvanbolnički meticilin rezistentni Staphylococcus aureus (CA-MRSA), a može uzrokovati tešku upalu pluća, prvenstveno kod mladih odraslih osoba. Od 2000. godine povećao se broj slučajeva izvanbolničkih upala pluća koje uzrokuje S. aureus, ali infekcija je još uvijek rijetka.
Pseudomonas aeruginosa osobito je čest uzročnik upale pluća kod osoba s cističnom fibrozom i drugim plućnim bolestima te kod osoba s oštećenim (oslabljenim) imunološkim sustavom.
Virusne upale pluća
Česti virusi koji mogu uzrokovati izvanbolničku upalu pluća su:
Virus koji uzrokuje vodene kozice također može uzrokovati infekciju pluća. Hantavirus i teški akutni respiratorni sindrom (SARS) također su uzročnici virusne upale pluća. Ponekad se nakon virusne infekcije pluća može razviti bakterijska upala pluća.
Gljivične upale pluća
Uzročnici gljivičnih izvanbolničkih upala pluća su:
Rjeđe gljivice su Blastomyces dermatitidis (blastomikoza) i Paracoccidioides braziliensis (parakokcidioidomikoza). Pneumocystis jirovecii obično uzrokuje upalu pluća kod osoba koje su inficirane virusom humane imunodeficijencije (HIV) ili su imunokompromitirane (oslabljenog imuniteta).
Paraziti koji uzrokuju upale pluća
Paraziti koji uzrokuju izvanbolničke upale pluća kod ljudi koji žive u razvijenim zemljama su:
-
Toxocara canis ili T. catis (toksokarioza, tj. visceralna larva migrans)
-
Dirofilaria immitis (dirofilarijaza)
-
Paragonimus westermani (paragonimijaza)
Psitakoza: rijetka vrsta upale pluća
|
Psitakoza (papagajska groznica) rijetka je upala pluća koju uzrokuje Chlamydia psittaci, bakterija koja se nalazi uglavnom u ptica kao što su ara papiga, makao papagaj, male papigice i patuljaste papige. Nalazi se i u drugih ptica, npr. golubova, zeba, pilića i purana.
Ljudi se obično zaraze udisanjem prašine s perja ili otpadom od zaraženih ptica. Mikroorganizam se također može prenijeti ugrizom zaražene ptice, a rijetko i kašljem (kapljičnim putem) s osobe na osobu. Psitakoza se uglavnom javlja kod uzgajivača ptica ili kod ljudi koji rade u trgovinama za kućne ljubimce ili na peradarskim farmama.
Otprilike 1 do 3 tjedna nakon zaraze osoba dobije vrućicu, zimicu, tuži se na umor i gubitak apetita. Javlja se kašalj koji je u početku suh, ali kasnije bolesnik iskašljava zelenkasti sputum (gustu ili prozirnu sluz). Vrućica traje 2 do 3 tjedna, a zatim polako nestaje. Bolest može biti blaga ili teška, ovisno o dobi bolesnika i opsegu zahvaćenog plućnog tkiva.
Najpouzdanija metoda za potvrđivanje dijagnoze je dokazivanje određene vrste protutijela u krvi, što upućuje na nedavnu infekciju s Chlamydia psittaci, no liječnici obično posumnjaju na infekciju na temelju anamnestičkih podataka o izloženost pticama.
Uzgajivači i vlasnici ptica mogu se zaštititi izbjegavajući prašinu s perja i kaveza bolesnih ptica. Uvoznici su dužni provesti terapiju tetraciklinom kod osjetljivih ptica u trajanju od 45 dana, što općenito ptice oslobađa mikroorganizma.
Oboljeli od psitakoze liječe se tetraciklinom koji se uzima na usta najmanje 10 dana. Oporavak može potrajati dugo, osobito u težim slučajevima. Stopa smrtnosti može doseći 30% kod osoba s teškom neliječenom psitakozom, iako se uz odgovarajuće liječenje većina oboljelih oporavi.
|
Simptomi
Simptomi izvanbolničke upale pluća su:
Kašalj, obično s iskašljavanjem sputuma (guste ili prozirne sluzi) kod starije djece i odraslih, ali kašalj je suh kod dojenčadi, male djece i starijih osoba. Zaduha je obično blaga i javlja se uglavnom u naporu. Bolovi u prsima obično se pojačavaju prilikom udaha ili kašlja. Ponekad ljudi imaju bolove u gornjem dijelu trbuha.
Simptomi su različiti u mlađoj i starijoj životnoj dobi. Simptomi upale pluća u novorođenčadi i dojenčadi mogu biti razdražljivost i nemir. U starijih bolesnika moguća je smetenost ili smanjena razina svijesti. Stariji ljudi i mala djeca možda se neće moći potužiti na bol u prsima i otežano disanje. Vrućica je česta, ali se u starijih ljudi ne mora javiti.
Dijagnoza
Bez obzira na vrstu upale pluća, liječnici slušaju prsni koš stetoskopom kako bi postavili dijagnozu. Kako bi se potvrdila dijagnoza obično se rade i rendgenski snimci ili CT prsnog koša.
Liječnici obično ne trebaju raditi dodatne pretrage kako bi utvrdili koji mikroorganizam uzrokuje upalu pluća, jer se većina mikroorganizama učinkovito liječi standardnim terapijama, a identifikacija mikroorganizma ne utječe na uspješnost liječenja. Međutim, ako liječnici moraju identificirati mikroorganizam, obično ga pokušavaju uzgojiti iz uzorka ispljuvka, krvi (hemokultura) ili mokraće (urinokultura). Čak i kad se takve pretrage provedu, mikroorganizam se identificira u manje od polovice slučajeva.
Ponekad na uzrok upale pluća mogu uputiti simptomi ili čimbenici rizika koje bolesnik ima. Na primjer, uzgajivač ptica može imati psitakozu. Neke kombinacije čimbenika rizika i simptoma mogu ukazivati da je uzročnik infekcije Legionella. U bolesnika koji su prvi put imali simptome tipične za gripu ili vodene kozice, većina upala pluća koja se kasnije razvije zapravo je bakterijska upala pluća nakalemljena na virusnu upalu. Međutim, ponekad gripa i vodene kozice izravno uzrokuju upalu pluća.
Prognoza
Većina ljudi s izvanbolničkom upalom pluća ozdravi. Međutim, upala pluća može biti smrtonosna, najčešće za dojenčad i starije ljude. Stopa smrtnosti je veća kod infekcija koje uzrokuje Legionella, vjerojatno zato što su ljudi koji razviju bolest slabijeg zdravlja čak i prije nego što se razbole.
Prevencija
Prestanak pušenja najbolji je način prevencije upale pluća.
Neke upale pluća može spriječiti cijepljenje. Necijepljenim osobama koje su izložene visokom riziku od teške upale pluća i koje su u bliskom kontaktu s osobom koja ima gripu može se preventivno dati antivirusni lijek za gripu oseltamivir ili zanamivir.
Liječenje
Liječnici uzimaju u obzir brojne čimbenike kako bi utvrdili mogu li se ljudi sigurno liječiti kod kuće ili ih treba primiti u bolnicu (hospitalizirati) zbog visokog rizika od komplikacija. Neki od čimbenika su:
-
životna dob
-
postoji li i druga bolest, npr. rak ili bolest jetre, srca ili pluća
-
jesu li nalazi fizikalnog pregleda ili izvršenih dijagnostičkih pretraga zabrinjavajući
-
mogu li se bolesnici brinuti za sebe ili imaju nekoga tko će im pomoći
Antibiotike treba početi uzimati što je prije moguće. Liječnici mogu propisati antibiotike na temelju težine infekcije i rizika od komplikacija (vidi tablicu Kako se liječi izvanbolnička upala pluća?). Bolesnicima se također daje tekućina, lijekovi za ublažavanje vrućice i bolova te po potrebi kisik.
Budući da je uzročnika teško otkriti, liječnici odabiru antibiotike na temelju vjerojatnosti (najvjerojatniji uzročnik upale pluća) i težine bolesti.
Zahvaljujući antibioticima većina bolesnika s bakterijskom upalom pluća ozdravi. Ako ne dođe do poboljšanja, liječnici traže alternativnu dijagnozu, rijetke uzročnike, otpornost na primijenjeni antibiotik, infekciju drugim mikroorganizmom, širenje infekcije izvan pluća (npr. na membranu koja obavija pluća [poplućnicu]) ili neku drugu bolest (kao što je problem s imunološkim sustavom ili začepljeni (opstruirani) dišni put) koja sprječava ili usporava oporavak.
Za liječenje upale pluća u sklopu gripe mogu se dati antivirusni lijekovi oseltamivir ili zanamivir. Za liječenje upale pluća u sklopu vodenih kozica daje se aciklovir. Ako se pretpostavlja da bolesnik ima virusnu upalu pluća, a njegovo je stanje vrlo teško ili se ne poboljšava u roku od nekoliko dana nakon početka liječenja, liječnici mogu propisati antibiotike u slučaju da je došlo i do bakterijske infekcije pluća.
Za liječenje gljivične upale pluća mogu se davati protugljivični lijekovi.
Ponekad liječnici rade kontrolne rendgenske snimke prsnog koša otprilike 6 tjedana nakon provedenog liječenja kako bi bili sigurni da su nestali svi nenormalni nalazi na rendgenu prsnog koša. Praćenje može biti važnije kod pušača i kod starijih ljudi kako bi se osiguralo da nenormalni nalazi primijećeni na rendgenskim snimkama prsnog koša predstavljaju samo upalu pluća, a ne rak pluća s popratnom upalom pluća.
Kako se liječi izvanbolnička upala pluća?