Izvanbolnički stečena upala pluća

Autor: Sanjay Sethi, MD
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Izvanbolnički stečena upala pluća je infekcija pluća koja se razvija kod osoba koje nisu bolnički pacijenti, obično kod osoba s normalnim (očuvanim) imunološkim sustavom ili kod imunokompromitiranih osoba, no upala pluća kod imunokompromitiranih osoba razmatra se zasebno.

  • Upalu pluća mogu uzrokovati brojne bakterije, virusi i gljivice.

  • Najčešći simptom upale pluća je kašalj s iskašljavanjem, ali česti simptomi su i bol u prsima, zimica, povišena tjelesna temperatura (vrućica) i otežano disanje (zaduha).

  • Izvanbolnički stečena upala pluća dijagnosticira se slušanjem pluća stetoskopom (auskultacijom pluća) te analizom rendgenskih snimki prsnog koša ili snimki prsnog koša dobivenih kompjutoriziranom tomografijom (CT toraksa).

  • Ovisno o tome koji je mikroorganizam najvjerojatniji uzročnik upale pluća, primjenjuju se antibiotici, antivirusni ili protugljivični lijekovi.

(Vidi također Pregled upala pluća.)

Uzroci

Uzroci izvanbolnički stečene upale pluća

Brojni mikroorganizmi mogu izazvati izvanbolnički stečenu upalu pluća, uključujući bakterije, viruse, gljivice i parazite. U većini slučajeva ne otkrije se uzročnik upale pluća (specifični mikroorganizam). Međutim, liječnici obično mogu predvidjeti koji su mikroorganizmi najvjerojatniji uzročnici upale pluća na temelju bolesnikove životne dobi i drugih čimbenika, npr. na osnovi podataka o ranijim bolestima.

Izvanbolnički stečena upala pluća može se razviti kod osoba s urednim (kompetentnim) imunološkim sustavom ili kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom (imunokompromitiranih osoba). Međutim, kada liječnici koriste izraz izvanbolnički stečena upala pluća, uglavnom misle na osobe s normalnim imunološkim sustavom. Upala pluća kod osoba s oslabljenim imunitetom (imunokompromitiranih osoba) opisana je zasebno.

Upala pluća „preboljena na nogama” (nepreležana upala pluća) nemedicinski je izraz koji se odnosi na blagi oblik izvanbolnički stečene upale pluća koji ne zahtijeva ležanje u krevetu ni hospitalizaciju (prijem i liječenje u bolnici). Neki se ljudi čak mogu osjećati toliko dobro da idu na posao i sudjeluju u obavljanju drugih svakodnevnih aktivnosti. Često se radi o virusnoj infekciji pluća ili bakterijskoj infekciji koju uzrokuju Mycoplasma pneumoniae ili Chlamydophila pneumoniae.

Bakterijske upale pluća

Najčešći uzročnici bakterijskih izvanbolničkih upala pluća su:

  • Streptococcus pneumoniae

  • Haemophilus influenzae

  • Chlamydophila pneumoniae

  • Mycoplasma pneumoniae

Streptococcus pneumoniae (pneumokok) uzrokuje oko 150.000 hospitalizacija zbog upale pluća u Sjedinjenim Državama svake godine. Postoji više od 90 tipova pneumokoka, ali najteže oblike bolesti uzrokuje samo mali broj tipova. Pneumokokna upala pluća može biti vrlo teška, osobito u male djece i starijih osoba.

Upala pluća koju uzrokuje Haemophilus influenzae može se javiti u odraslih, ali je češća među djecom. Međutim, infekcija u djetinjstvu postala je mnogo rjeđa otkako se djeca rutinski cijepe protiv H. influenzae. Upala pluća koju uzrokuje bakterija H. influenzae češća je među odraslima koji imaju kronične plućne bolesti kao što su kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) i bronhiektazije.

Chlamydophila pneumoniae drugi je najčešći uzročnik plućnih infekcija u inače zdravih osoba u dobi od 5 do 35 godina. C. pneumoniae obično je odgovorna za izbijanje respiratornih infekcija unutar obitelji, u studentskim domovima i u vojnim kampovima za obuku. Uzrokuje upalu pluća koja je rijetko teška i rijetko zahtijeva bolničko liječenje. Upala pluća koju uzrokuje Chlamydia psittaci (psitakoza) rijetka je infekcija koju izazivaju različiti sojevi klamidija i javlja se u ljudi koji posjeduju ili su često izloženi pticama.

Mycoplasma pneumoniae uzrokuje infekciju vrlo sličnu onoj koju uzrokuje C. pneumoniae. Upala pluća koju uzrokuje M. pneumoniae češća je među starijom djecom i odraslima mlađim od 40 godina, osobito onima koji žive u prenapučenim sredinama, kao što su škole, studentski domovi i vojarne. Premda je bolest rijetko teška, simptomi mogu trajati tjednima ili čak mjesecima.

Legionella pneumophila uzrokuje upalu pluća i simptome slične gripi koji se ponekad nazivaju legionarska bolest. Čini oko 1 do 8% svih upala pluća i oko 4% smrtonosnih bolničkih upala pluća. Bakterije roda Legionella žive u vodi, a epidemije su se javljale prvenstveno u hotelima i bolnicama kada se mikroorganizam širio kroz klimatizacijske sustave ili vodoopskrbnih sustava, npr. preko tuševa. Nisu zabilježeni slučajevi u kojima je jedna osoba izravno zarazila drugu.

Staphylococcus aureus uzrokuje upalu pluća koja je otporna na neke vrste antibiotika. Ova bakterija poznata je pod nazivom izvanbolnički meticilin rezistentni Staphylococcus aureus (CA-MRSA), a može uzrokovati tešku upalu pluća, osobito kod mlađih odraslih osoba. Od 2000. godine broj slučajeva izvanbolničkih upala pluća koje uzrokuje S. aureus raste, ali je infekcija i dalje rijetka.

Pseudomonas aeruginosa osobito je čest uzročnik upale pluća kod osoba s cističnom fibrozom i drugim plućnim bolestima te kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom.

Virusne upale pluća

Česti virusi koji mogu uzrokovati izvanbolničku upalu pluća su:

Virus koji uzrokuje vodene kozice može uzrokovati i infekciju pluća. Hantavirus i teški akutni respiratorni sindrom (SARS) također su uzročnici virusne upale pluća. Ponekad se nakon virusne infekcije pluća može razviti bakterijska upala pluća.

Gljivične upale pluća

Uzročnici gljivičnih izvanbolničkih upala pluća su:

Rjeđi uzročnici gljivične upale pluća su Blastomyces dermatitidis (blastomikoza) i Paracoccidioides braziliensis (parakokcidioidomikoza). Pneumocystis jirovecii obično uzrokuje upalu pluća kod osoba inficiranih virusom humane imunodeficijencije (HIV) ili imunokompromitiranih (s oslabljenim imunološkim sustavom).

Paraziti koji uzrokuju upalu pluća

Paraziti koji uzrokuju izvanbolničku upalu pluća kod osoba koje žive u zemljama s višim dohotkom su:

Psitakoza: neobičan oblik upale pluća

Psitakoza (papagajska groznica) rijetka je upala pluća koju uzrokuje Chlamydia psittaci, bakterija prisutna uglavnom kod ptica kao što su papige, are, papigice, nimfe i nerazdvojni papagaji. Nalazi se i kod drugih ptica, npr. golubova, zeba, kokoši i purana.

Ljudi se obično zaraze udisanjem prašine iz perja ili izmeta zaraženih ptica. Mikroorganizam se također može prenijeti ugrizom zaražene ptice, a rijetko i kapljičnim putem s osobe na osobu (kašljanjem). Psitakoza se uglavnom javlja kod uzgajivača ptica ili kod ljudi koji rade u trgovinama za kućne ljubimce ili na peradarskim farmama.

Otprilike 1 do 3 tjedna nakon zaraze osoba dobije vrućicu, zimicu, tuži se na umor i gubitak apetita. Javlja se kašalj, koji je u početku suh, ali kasnije postaje produktivan te bolesnik iskašljava zelenkasti sputum (gustu ili gnojnu sluz). Povišena temperatura (vrućica) traje 2 do 3 tjedna, a zatim se postupno povlači. Bolest može biti blaga ili teška, ovisno o dobi bolesnika i opsegu zahvaćenog plućnog tkiva.

Laboratorijske pretrage krvi kojima se utvrđuje ima li osoba određenu vrstu protutijela, što upućuje na nedavnu infekciju s Chlamydia psittaci, najpouzdanija su metoda za potvrdu dijagnoze, no liječnici obično posumnjaju na infekciju kod osoba koje u anamnezi imaju podatak o kontaktu s pticama.

Uzgajivači i vlasnici ptica mogu se zaštititi izbjegavanjem prašine iz perja i kaveza bolesnih ptica. Uvoznici su dužni provesti terapiju tetraciklinom kod osjetljivih ptica u trajanju od 45 dana, što obično uklanja uzročnika.

Oboljeli od psitakoze liječe se tetraciklinom koji se uzima na usta najmanje 10 dana. Oporavak može potrajati dugo, osobito u težim slučajevima. Stopa smrtnosti može doseći 30% kod osoba s teškom neliječenom psitakozom, iako se uz odgovarajuće liječenje većina oboljelih oporavi.

Simptomi

Simptomi izvanbolničke upale pluća

Simptomi izvanbolničke upale pluća su:

  • osjećaj opće slabosti (malaksalost)

  • kašalj

  • otežano disanje (zaduha)

  • vrućica (groznica)

  • zimica

  • bol u prsima

Kašalj je kod starije djece i odraslih obično produktivan, uz iskašljavanje sputuma (guste ili obojene sluzi), dok je kod dojenčadi, male djece i starijih osoba kašalj suh. Zaduha je obično blaga i javlja se uglavnom pri naporu. Bol u prsima obično se pojačava pri udahu ili kašljanju. Ponekad se javlja bol u gornjem dijelu trbuha.

Simptomi se razlikuju u najmlađoj i najstarijoj životnoj dobi. Simptomi upale pluća kod dojenčadi i male djece mogu biti razdražljivost i nemir. Kod starijih bolesnika moguća je smetenost ili snižena razina svijesti. Starije osobe i mala djeca možda se neće moći potužiti na bol u prsima i otežano disanje. Povišena temperatura je česta, ali se ne mora javiti u starijih osoba.

Dijagnoza

Dijagnoza izvanbolničke upale pluća
  • obično se radi rendgenska snimka prsnog koša, a po potrebi i kompjuterizirana tomografija (CT toraksa)

Bez obzira na koju se vrstu upale pluća sumnja, liječnici slušaju prsni koš stetoskopom kako bi postavili dijagnozu. Kako bi se potvrdila dijagnoza, obično se rade rendgenske snimke ili CT prsnog koša.

Liječnici obično ne moraju raditi dodatne pretrage kako bi utvrdili koji mikroorganizam uzrokuje upalu pluća, jer se većina uzročnika učinkovito liječi standardnom terapijom, a identifikacija uzročnika ne utječe na uspješnost liječenja. Međutim, ako liječnici moraju identificirati uzročnika, obično ga pokušavaju uzgojiti ili dokazati njegove dijelove u uzorcima ispljuvka (sputuma), krvi (hemokultura) ili mokraće (urinokultura). Čak i kada se takve pretrage provedu, uzročnik se identificira u manje od polovice slučajeva.

Ponekad na uzrok upale pluća mogu uputiti simptomi ili čimbenici rizika koje bolesnik ima. Na primjer, uzgajivač ptica može imati psitakozu. Stoga liječnici mogu postavljati detaljna pitanja o nečijem poslu, hobijima ili nedavnim putovanjima. Neke kombinacije čimbenika rizika i simptoma mogu upućivati na to da je uzročnik infekcije bakterija Legionella. Kod bolesnika koji su prethodno imali simptome tipične za gripu ili vodene kozice, većina upala pluća koje se kasnije razviju zapravo su bakterijske upale pluća nakalemljene na virusnu upalu. Međutim, ponekad gripa i vodene kozice izravno uzrokuju upalu pluća.

Prognoza

Prognoza izvanbolničke upale pluća

Većina ljudi s izvanbolničkom upalom pluća ozdravi. Međutim, upala pluća može biti smrtonosna, najčešće kod dojenčadi i starijih osoba. Stopa smrtnosti veća je kod infekcija koje uzrokuje Legionella, vjerojatno zato što su ljudi koji razviju bolest slabijeg zdravstvenog stanja već i prije nego što se razbole.

Prevencija

Prevencija izvanbolničke upale pluća

Prestanak pušenja najbolji je način prevencije upale pluća.

Neke upale pluća može spriječiti cijepljenje. Necijepljenim osobama s visokim rizikom od teške upale pluća koje su u bliskom kontaktu s osobom koja ima gripu mogu se preventivno dati antivirusni lijekovi oseltamivir ili zanamivir.

Liječenje

Liječenje izvanbolničke upale pluća
  • antibiotici

  • ponekad antivirusni ili protugljivični lijekovi

Liječnici uzimaju u obzir brojne čimbenike kako bi utvrdili mogu li se ljudi sigurno liječiti kod kuće ili ih treba primiti u bolnicu (hospitalizirati) zbog visokog rizika od komplikacija. Neki od čimbenika su:

  • životna dob

  • postoji li i druga bolest, npr. rak ili bolest jetre, srca ili pluća

  • jesu li nalazi fizikalnog pregleda ili izvršenih dijagnostičkih pretraga zabrinjavajući

  • mogu li se bolesnici sami brinuti o sebi ili imaju nekoga tko će im pomoći

Antibiotike treba početi uzimati što je prije moguće. Liječnici mogu propisati antibiotike na temelju težine infekcije i rizika od komplikacija (vidi tablicu Kako se liječi izvanbolnička upala pluća?). Bolesnicima se također daju tekućine, lijekovi za snižavanje temperature i ublažavanje boli te, prema potrebi, kisik.

Budući da je uzročnika teško otkriti, liječnici odabiru antibiotike na temelju vjerojatnosti (najvjerojatniji uzročnik upale pluća) i težine bolesti.

Zahvaljujući antibioticima većina bolesnika s bakterijskom upalom pluća ozdravi. Ako ne dođe do poboljšanja, liječnici traže alternativnu dijagnozu, neuobičajene uzročnike, otpornost na primijenjeni antibiotik, infekciju drugim uzročnikom, širenje infekcije izvan pluća (npr. na ovojnicu koja obavija pluća [poplućnicu]) ili neku drugu bolest (kao što je problem s imunološkim sustavom ili začepljeni [opstruirani] dišni put) koja sprječava ili usporava oporavak.

Za liječenje upale pluća u sklopu gripe mogu se primijeniti antivirusni lijekovi oseltamivir, zanamivir ili baloksavir. Za liječenje upale pluća u sklopu vodenih kozica primjenjuje se aciklovir. Ako se pretpostavlja da bolesnik ima virusnu upalu pluća, a njegovo je stanje vrlo teško ili se ne poboljšava u roku od nekoliko dana nakon početka liječenja, liječnici mogu propisati antibiotike u slučaju da je došlo i do bakterijske infekcije pluća.

Za liječenje gljivične upale pluća mogu se davati protugljivični lijekovi.

Ponekad liječnici rade kontrolne rendgenske snimke prsnog koša otprilike 6 tjedana nakon provedenog liječenja kako bi bili sigurni da su nestali svi nenormalni nalazi na rendgenu prsnog koša. Praćenje može biti važnije kod pušača i kod starijih ljudi kako bi se osiguralo da nenormalni nalazi primijećeni na rendgenskim snimkama prsnog koša predstavljaju samo upalu pluća, a ne rak pluća s popratnom upalom pluća.