Pregled boli

Autor: James C. Watson, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Jelena Košćak Lukač, dr. med.

Bol je neugodan osjećaj koji signalizira stvarnu ili moguću ozljedu.

Bol je najčešći razlog zbog kojeg ljudi traže liječničku pomoć.

Bol može biti oštra ili tupa, povremena ili stalna, pulsirajuća ili konstantna. Ponekad je teško opisati bol. Bol se može osjetiti na jednom mjestu ili na velikom području. Intenzitet boli može varirati od blage do nepodnošljive.

Ljudi se značajno razlikuju prema sposobnosti da toleriraju bol. Jedna osoba ne može tolerirati bol uzrokovanu malom porezotinom ili modricom, a druga osoba može tolerirati bol uzrokovanu ozljedom nožem ili teškom nesrećom. Sposobnost da se izdrži bol varira prema raspoloženju, osobnosti i okolnostima. U trenutku uzbuđenja tijekom sportske utakmice, sportaš možda neće primijetiti veliku modricu, ali je vjerojatno da će biti vrlo svjestan boli nakon utakmice, osobito ako je momčad izgubila.

U središtu pozornosti: bol kod starijih osoba

Kod osoba starije dobi česti su poremećaji i bolesti koji dovode di boli. Međutim, kako ljudi stare, manje se žale na bol. Razlog može biti smanjenje osjetljivosti tijela na bol ili stoički stav prema boli. Neki stariji ljudi pogrešno misle da je bol neizbježan dio starenja i tako ga minimiziraju ili se ne žale na bol.

Najčešći uzrok boli su bolesti koštanomišićnog sustava. Međutim, mnogi stariji ljudi pate od kronične boli koja može imati brojne uzroke.

Posljedice boli mogu kod starijih osoba biti vrlo ozbiljne:

  • Kronična bol može ih učiniti manje sposobnima za funkcioniranje, a više ovisnima o drugim ljudima.

  • Mogu imati probleme sa spavanjem i posljedično biti iscrpljeni.

  • Mogu izgubiti apetit, što dovodi do pothranjenosti.

  • Bol može spriječiti ljude da komuniciraju s drugima i izlaze van. Kao rezultat toga, oni mogu postati izolirani i depresivni.

  • Bol može ljude učiniti manje aktivnima. Nedostatak aktivnosti može dovesti do gubitka snage mišića i fleksibilnosti, što dodatno otežava aktivnosti i povećava rizik od pada.

Stariji ljudi i lijekovi za suzbijanje boli

Kod stariji ljudi veći je rizik od razvoja nuspojava prilikom uzimanja lijekova protiv bolova (analgetici) nego kod mlađih osoba, a nuspojave su često teže. Analgetici mogu duže ostati u tijelu, a stariji ljudi mogu biti osjetljiviji na njih. Mnogi stariji ljudi uzimaju nekoliko lijekova, povećavajući vjerojatnost interakcije lijeka s analgetikom. Takve interakcije mogu smanjiti učinkovitost jednog od lijekova ili povećati rizik od nuspojava.

Starije osobe češće imaju zdravstevene probleme koji povećavaju rizik za razvoj nuspojava analgetika.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR-i), poput ibuprofena ili naproksena, mogu imati nuspojave. Rizik od nuspojava je veći kod starijih osoba, osobito ako imaju neke druge bolesti ili ako uzimaju NSAR-e u visokim dozama. Na primjer, starije osobe češće imaju bolesti srca ili krvnih žila (kardiovaskularne bolesti) ili čimbenike rizika za razvoj kardiovaskularne bolesti. Za osobe s ovim bolestima ili rizičnim čimbenicima, uzimanje NSAR-a povećava rizik od srčanog ili moždanog udara te razvoja krvnih ugrušaka u nogama ili zatajenja srca.

NSAR-i mogu oštetiti bubrege. Ovaj je rizik veći za starije osobe jer kako ljudi stare, bubrezi imaju tendenciju lošijeg funkcioniranja. Taj je rizik također veći kod osoba koje imaju bolesti bubrega, zatajanje srca, ili bolesti jetre, koji su češći među starijim osobama.

Stariji ljudi imaju veći rizik za razvoj ulkusa ili krvarenja u probavnom sustavu ako uzimaju NSAR-e. Liječnici mogu propisati lijek koji pomaže u zaštiti probavnog sustava od takvih nuspojava. Među navedene lijekove ubrajamo inhibitore protonske pumpe (kaso što je omeprazol) i misoprostol.

Ako starije osobe uzimaju NSAR-e, trebaju obavijestiti svog liječnika, kako bi ih se preiodično kontroliralo zbog eventualnih nuspojava. Liječnici mogu starijim osobama preoporučiti sljedeće:

  • Uzimanje niskih doza NSAR

  • Kratkotrajno uzimanje NSAR

  • Uzimanje pauza u korištenju NSAR

Opioidi češće uzrokuju probleme kod starijih osoba, koje su, čini se, osjetljivije na te lijekove od mlađih ljudi. Kratkotrajno uzimanje opioida kod starijih osoba smanjuje bol i omogućuje im da bolje funkcioniraju fizički, ali može narušiti mentalno funkcioniranje, ponekad uzrokujući smetenost.

Opioidi također povećavaju rizik od padova, a dugotrajno uzimanje opioida može povećati rizik od osteoporoze i prijeloma. Opioidi također uzrokuju konstipaciju i retenciju mokraće, što uzrokuje višestruke smetnje kod starijih osoba.

Starije osobe češće imaju poremećaje koji povećavaju rizik za razvoj nuspojava analgetika, kao štu su:

  • Kognitivne smetnje (demencija): opioidi mogu pogoršati već poremećenu mentalnu funkciju.

  • Respiratorni poremećaji (kao što je kronična opstruktivna plućna bolest ili opstruktivna apneja za vrijeme spavanja): opioidi mogu uzrokovati sporije disanje (zvano respiratorna depresija) ili čak prestanak disanja (zvano respiratorni arest). Zastoj disanja često je uzrok smrti kod predoziranja. Respiratorni poremećaj povećava rizik od respiratorne depresije, respiratornog zastoja i smrti zbog opioida.

  • Bolesti jetre ili bubrega: kod bolesnika s bolestima jetre ili bubrega, lijekovi se ne mogu obrađivati i uklanjati iz tijela na uobičajen način. Kao posljedica navedenog, lijekovi se mogu nakupljati u tijelu što opvećava rizik od predoziranja.

  • Korištenje drugih sedativa: Sedativi, uključujući benzodiazepine (kao što su diazepam, lorazepam i klonazepam), mogu stupiti u interakciju s opioidima i učiniti ljude izrazito pospanima te uzrokovati vrtoglavicu. I opioidi i sedativi usporavaju disanje, a uzimanje oba usporava disanje još više.

Opioidi, također, mogu uzrokovati ovisnost

Liječnici uglavnom odabiru analgetike koji imaju manji rizik za razvoj nuspojava u starijih osoba. Na primjer, paracetamol se obično preferira za liječenje kronične blage ili umjerene boli bez upale umjesto NSAR-a. Određeni NSAR-i (indometacin i ketorolak) i određeni opioidi (kao što je pentazocin) obično se ne daju starijim osobama zbog rizika od nuspojava. Ukoliko je primjena opioida neophodna, liječnici u početku propisuju starijim osobama niske doze lijekova. Doza se polako povećava te se prate njezini učinci. Buprenorfin može biti dobar izbor, posebno za starije osobe s poremećajem rada bubrega, jer može imati manji rizik od nuspojava od drugih opioida.

Nemedikamentozno liječenje i podrška od strane skrbnika i članova obitelji ponekad može pomoći starijim osobama da smanje potrebu za analgeticima i izdrže bol.
Putevi boli

Bol kao posljedica ozljede počinje u posebnim receptorima za bol koji se nalaze po cijelom tijelu. Ovi receptori za bol prenose živčane signale kao električne impulse duž živaca do kralježične moždine, a zatim prema mozgu. Ponekad signal izaziva refleksni odgovor (vidi sliku) Refleksni luk: Bez mozga). Kada signal stigne do kralježične moždine, signal se odmah šalje natrag motoričkim živcima na izvorno mjesto boli, što potiče mišiće na kontrakciju bez uključivanja mozga u cijeli proces. Na primjer, kada ljudi nehotice dodirnu nešto vrlo vruće, odmah se odmaknu. Ova refleksna reakcija sprječava trajno oštećenje. Signal boli također se šalje u mozak. Tek kad mozak obradi signal i interpretira ga kao bol, ljudi postaju svjesni boli.

Receptori boli i njihovi živčani putevi razlikuju se u različitim dijelovima tijela. Iz tog razloga, osjet boli ovisi o vrsti i mjestu ozljede. Na primjer, receptori za bol u koži su obilni i sposobni su za prijenos preciznih informacija, uključujući gdje se nalazi ozljeda i je li uzrok boli bio oštar, kao što je rana od noža, ili tup, kao što je pritisak, toplina, hladnoća ili svrbež. Suprotno od toga, receptori boli u unutarnjim organima, kao što je crijevo, ograničeni su i neprecizni. Crijeva se mogu stezati, rezati ili spaliti bez stvaranja signala boli. Međutim, istezanje i pritiskanje crijeva mogu uzrokovati ozbiljne bolove, čak i kod nečega što je relativno bezopasno kao što je ''zarobljeni'' mjehurić plina. Mozak ne može identificirati precizan izvor boli u crijevima, teško ju je locirati i vjerojatno će se osjetiti na velikom području.

Refleksni luk: Bez mozga

Refleksni luk je put kojim nastaje refleks živaca, kao što je patelarni refleks.

  • 1. Blagi udarac koljena podražuje osjetne receptore, stvarajući živčani signal. Signal putuje živcem do kralježnične moždine.

  • 2. U kralježničnoj moždini signal se prenosi iz osjetnog živca u motorički živac.

  • 3. Motorički živac šalje signal natrag u mišić u području bedra.

  • 4. Mišić se kontrahira, što uzrokuje trzaj potkoljenice.

  • 5. Cijeli se refleks događa bez sudjelovanja mozga.

Ponekad osjet boli u jednom dijelu tijela ne odgovara točno onom dijelu tijela u kojem se nalazi problem jer se bol tamo projicira iz drugog područja. Bol se može projicirati u drugi dio tijela jer signali iz nekoliko dijelova tijela često putuju istim živčanim putovima u kralježničnoj moždini i mozgu. Na primjer, bol zbog srčanog udara može se osjetiti u vratu, čeljusti, rukama ili trbuhu. Bol zbog napada žučnih kamenaca može se osjetiti u stražnjem dijelu ramena.

Što je projicirana bol?

Bol koja se osjeća u jednom dijelu tijela ne odgovara točno onom dijelu tijela u kojem se nalazi problem jer se bol tamo projicira iz drugog područja. Na primjer, bol koju uzrokuje srčani udar može se osjećati kao da dolazi iz ruke jer se senzorne informacije iz srca i ruke sjedinjuju na istim živčanim putovima u kralježičnoj moždini.

Akutna i kronična bol

Bol može biti akutna ili kronična. Akutna bol označava bol koja počinje iznenada i ne traje dugo (dani ili tjedni). Kronična bol traje mnogo mjeseci ili godina.

Kada je izrazito jaka, akutna bol može uzrokovati anksioznost, ubrzani rad srca, povećanu brzinu disanja, povišen krvni tlak, znojenje i proširene zjenice. Kronična bol obično nema te učinke, ali može dovesti do drugih problema, kao što su depresija, smetnje spavanja, smanjena energija, slab apetit, gubitak težine, smanjeni seksualni nagon i gubitak interesa za aktivnosti.

Uzroci boli

Različiti tipovi boli imaju različite uzroke.

Nociceptivna bol je posljedica podražaja receptora za bol. Uzrokovana je ozljedom tkiva. Većina bolova, osobito akutna bol, je nociceptivna bol.

Neuropatska bol je rezultat oštećenja ili disfunkcije mozga ili kralježnične moždine (središnjeg živčanog sustava) ili živaca izvan mozga i kralježnične moždine (periferni živčani sustav). Može se dogoditi kada

U šećernoj bolesti oštećeni su živci koji se nalaze izvan mozga i kralježične moždine (periferni živci). Simptomi uključuju utrnulost, trnce i bol u nožnim prstima, stopalima, a ponekad i rukama.

Kod postherpetične neuralgije, područje na kojem se nalazio osip postaje bolno i osjetljivo na dodir.

Nociceptivna ili neuropatska bol ili obje mogu biti uključene u akutnu ili kroničnu bol. Na primjer, kronična bol u donjem dijelu leđa i većina karcinomske boli uglavnom je uzrokovana stalnom stimulacijom receptora za bol (nociceptivna bol). Međutim, kod ovih poremećaja bol može također biti posljedica oštećenja živaca (neuropatska bol).

Psihološki čimbenici, kao depresija, također mogu utjecati na bol. Psihološki čimbenici često utječu na to kako ljudi osjećaju bol i koliko intenzivna se ona njima čini, ali ovi faktori su rijetko jedini uzrok boli.

Procjena boli

Liječnici ispituju bolesnika o boli uključujući karakteristike boli i kako ona utječe na njegovo funkcioniranje. Bolesnikovi odgovori pomažu im da utvrde uzrok i razviju strategiju liječenja. Pitanja mogu biti sljedeća:

  • Gdje je bol locirana?

  • Kakva je bol (na primjer, da li je pulsirajuća, tupa ili poput uboda noža)

  • Kada je počela bol? Je li bilo ozljede?

  • Kako je počela bol? Je li počela naglo ili postupno?

  • Je li bol uvijek prisutna, ili se povremeno javlja?

  • Pojavljuje li se predvidljivo nakon određenih aktivnosti (kao što su obroci ili fizički napor) ili u određenom položaju tijela? Što još pogoršava bol?

  • Što, ako išta, pomaže u ublažavanju boli?

  • Utječe li bol na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti ili na interakciju s drugim ljudima? Utječe li na spavanje, apetit i funkciju crijeva i mjehura? Ako da, kako?

  • Utječe li bol na raspoloženje i kvalitetu života? Je li bol popraćena osjećajem depresije ili tjeskobe?

Da bi se procijenila jačina boli, liječnici ponekad koriste ljestvicu od 0 (bez boli) do 10 (vrlo jaka bol) ili traže od osobe da opisuje bol kao blagu, umjerenu, jaku ili nepodnošljivu. Za djecu ili ljude koji imaju poteškoće u komunikaciji (na primjer, zbog moždanog udara), za određivanje jačine boli mogu se koristiti crteži lica u nizu - od nasmijanog do namrštenog lica i lica u plaču.

Ljestvice za procjenu boli: Koliko je bol jaka?

Budući da je jakost boli teško prenijeti, liječnici često koriste ljestvicu boli kako bi pomogli ljudima da odrede koliko je jaka bol.

Liječnici uvijek pokušavaju utvrditi uzrokuje li neki organski poremećaj bol. Mnoge kronične bolesti (kao što su karcinom, artritis, anemija srpastih stanica, i upalne bolesti crijeva) uzrokuju bol, kao i akutni poremećaji (kao što su rane, opekline, puknuće mišića, prijelom kostiju, istegnuće ligamenta, upala slijepog crijeva, bubrežni kamenci, i srčani udar).

Liječnici koriste specifične tehnike kako bi se otkrio izvor boli. Liječnici pomiču ruke i noge osobe kroz njihov normalan raspon pokreta kako bi vidjeli hoće li ti pokreti uzrokovati bol. Ozljeda, repetitivni stres, kronična bol, i drugi poremećaji mogu dovesti do toga da pojedini dijelovi tijela (nazivaju se 'trigger' točke) postanu hipersenzitivni. Liječnici dodiruju različita mjesta na tijelu kako bi identificirali eventualne 'trigger' točke za bol. Različiti predmeti (poput tupog ključa i oštre igle) koriste se kako bi se provjerio gubitak osjeta ili abnormalna percepcija osjeta.

Liječnici također razmatraju emocionalne ili psihološke uzroke boli. Psihološki čimbenici (kao što je depresija i tjeskoba) mogu pogoršati bol. Budući da depresija i anksioznost mogu biti posljedica kronične boli, razlikovanje uzroka i posljedice može biti teško. Ponekad kod osoba koje imaju bolove postoje dokazi o psihološkim poremećajima, ali nema dokaza o poremećaju koji bi mogao objasniti bol ili njegovu ozbiljnost. Takva se bol zove psihogena bol.

Liječnici ispituju bolesnika koje je lijekove (uključujući lijekove koji se izdaju bez recepta) i druge tretmane koristio za smanjenje bolova i jesu li oni učinkoviti. Ako se sumnja na zlouporabu opioida ili drugih supstanci, potrebna je daljanj evaluacija.

Politika privatnosti