Ishijalgija( išijas) je bol duž ishijadičnog živca. On se pruža od donjeg dijela leđa, preko stražnjice i dalje niz nogu, završavajući ispod koljena.
-
Hernija diska, komplikacije osteoartritisa, ozljede ili sužavanje spinalnog kanala mogu uzrokovati išijas.
-
Išijas može uzrokovati intenzivnu bol u križima sa širenjem u stražnjicu i dalje niz stražnji dio noge.
-
Dijagnoza se temelji na procjeni liječnika i rezultatima slikovnih pretraga i elektrodijagnostičkih testova.
-
Liječenje uključuje mjere za ublažavanje boli i ponekad operaciju.
Parni ishijadični živac najširi je i najduži živcac u tijelu. Sastavljen je od nekoliko spinalnih živčanih korijena koji izlaze iz kralježične moždine u donjem dijelu leđa. Širok je gotovo kao prst. Na svakoj strani tijela, ishijadični živac kreće od donjeg dijela kralježnice, iza zgloba kuka, niz stražnjicu i nogu do stražnjeg dijela koljena. Tu se ishijadični živac dijeli na nekoliko grana i nastavlja se do stopala.
Ukoliko su ishijadični živac ili korijeni spinalnih živaca koji ga tvore komprimirani, stisnuti, upaljeni ili oštećeni može se javiti bol- ishijalgija- koja se širi duž toka ishijadilnog živca sve do stopala( vidi i Kompresija kralježične moždine). Išijas se javlja u oko 5% ljudi koji imaju bolove u leđima.
Kod nekih ljudi se ne može otkriti nikakav uzrok. Kod drugih, uzrok može biti hernija diska, iregularni oblik kosti kao posljedica osteoartritisa, sužavanje spinalnog kanala spinalna stenoza) ili oteklina zbog istegnuća ligamenta. Rijetko, Pagetova bolest kostiju, oštećenje živaca zbog dijabetesa (dijabetička neuropatija), spinalni tumor ili nakupljanje krvi( hematom) ili gnoja( apsces) mogu vršiti pritisak na živac uzrokujući ishijalgiju. Čini se da su neki ljudi skloni išijasu.
Ishijalgija( išijas)
|
Na svakoj strani tijela, ishijadični živac kreće od donjeg dijela kralježnice, prolazi iza zgloba kuka, niz stražnjicu i stražnji dio koljena. Tu se ishijadični živac dijeli na nekoliko grana i nastavlja se do stopala. Kada su ishijadični živac ili korijeni spinanih živaca koji ga tvore pritisnuti, upaljeni ili oštećeni, može se javiti bol — ishijalgija — koja se širi duž ishijadičnog živca do stopala.
|
Simptomi
Ishijalgija( išijas) obično pogađa samo jednu stranu. Bol se osjeća od donjeg dijela leđa, preko stražnjice i dalje niz stražnji dio noge. Bol je karakteristično karaktera pečenja ili bockanja. Bol koja počinje na jednom mjestu, ali širi se do drugog, obično duž toka živca, naziva se iradirajuća bol.
To može uzrokovati osjećaj bockanja i tupu bol ili oštru bol duž živca. Može biti prisutna utrnulost ili slabost noge i stopala. Hodanje, trčanje, penjanje po stepenicama, ispravljanje noge, a ponekad i kašljanje ili naprezanje pogoršava bol, koja se oslobađa ispravljanjem leđa ili kada se stane.
Ukoliko je zahvaćena cauda equina ( snop živaca koji se pruža od donjeg dijela kralježične moždine u donjem dijelu leđa, može doći do gubitka kontrole nad mokrenjem i stolicom. Ako se razviju ovi ozbiljni simptomi, odmah je potrebna liječnička pomoć.
Dijagnoza
Liječnici postavljaju dijagnozu ishiajlgije na temelju prisutstva karakteristične boli. Tijekom fizikalnog pregleda, provjeravaju mišićnu snagu i reflekse.
Liječnici mogu raditi druge testove ako ljudi imaju slabost ili ukočenost ili ako njihovi simptomi traju više od 6 tjedana. Magnetska rezonanca (MRI) i računalna tomografija (CT) su slikovne pretrage koje mogu pomoći liječnicima da prepoznaju nepravilnosti kralježnice koje uzrokuju ishijalgiju( išijas). Ispitivanja živaca i mišića (elektrodijagnostički testovi), poput studija živčane provodljivosti i elektromiografije, mogu pomoći liječnicima u utvrđivanju oštećenog korijena spinalnog živca i težine njegova oštećenja.
Prevencija
Nije uvijek moguće spriječiti ishijalgiju, ali ljudi mogu smanjiti rizik od njezina nastanka na slijedeće načine
-
Tjelovježba
-
Vježbe jačanja i istezanja mišića
-
Održavanje zdrave tjelesne težine
-
Pravilno držanje
-
Korištenje pravilnih tehnika dizanja
Redovita tjelovježba učinkovit je način smanjenja rizika od razvoja išijasa. Aerobna tjelovježba i specifične vježbe za jačanje i istezanje mišića mogu biti od pomoći.
Aerobna tjelovježba, kao što je plivanje i hodanje, poboljšava opću kondiciju i općenito jača mišiće.
Specifične vježbe za jačanje i istezanje mišića trbuha, stražnjice i leđa ( jezgreni mišići) mogu pomoći u stabilizaciji kralježnice i smanjiti opterećenje diskova, koji imaju ulogu amortizera kralješcima, i ligamente koji kralješke drže na mjestu.
Vježbe za jačanje mišića uključuju naginjanje zdjelice i trbušnjake. Vježbe istezanja uključuju povlačenje koljena do prsa. Vježbe istezanja mogu povećati bolove u leđima kod nekih ljudi i stoga ih treba pažljivo provoditi. Kao opće pravilo, svaku vježbu koja uzrokuje ili povećava bol u leđima treba prekinuti. Vježbe treba ponavljati sve dok se mišići lagano ne zamore, ali ne i premore. Disanje tijekom svake vježbe je važno. Osobe koje imaju bolove u leđima trebaju se posavjetovati s liječnikom prije početka vježbanja.
Vježbe za sprječavanje bolova u donjem dijelu leđa
|
Nagib zdjelice
Ležite na leđima sa savijenim koljenima, petama na podu i težinom na petama. Pritisnite donji dio leđa na pod, napnite stražnjicu (podignite je od poda) i napnite trbušne mišiće. Držite ovaj položaj do ne nabrojite do 10. Ponovite 20 puta.
|
|
|
Trbušnjaci
Ležite na leđima sa savijenim koljenima i nogama na podu. Stavite ruke preko prsa. Napnite trbušne mišiće, polako podižući ramena oko 25 cm od poda držeći glavu straga (brada ne smije dirati prsa). Zatim opustite trbušne mišiće, polako spuštajući ramena. Napravite 3 seta po 10 ponavljanja.
|
|
|
Povlačenje koljena do prsa
Ležite na leđima. Stavite obje ruke iza jednog koljena i dovedite ga do prsa. Zadržite dok ne nabrojite do 10. Polako spustite nogu i ponovite isto s drugom. Ponovite vježbu 10 puta.
|
|
Tjelovježba također može pomoći u održavanju željene tjelesne težine.
Pravilno držanje pri stajanju i sjedenju smanjuje opterećenje na leđa. Treba izbjegavati nepravilno držanje, pogrbljivanje. Naslon stolice može se namjestiti na visinu koja omogućuje da stopala budu ravno na podu, s lagano savijenim koljenima, a donji dio leđa poduprt o stražnji dio stolca. Ako stolica ne podupire donji dio leđa, može se koristiti jastuk iza donjeg dijela leđa. Preporučuje se sjedenje s nogama na podu, a ne s prekriženim nogama. Trebalo bi izbjegavati dulje stajanje ili sjedenje. Ako je dugotrajno stajanje ili sjedenje neizbježno, često mijenjanje položaja može smanjiti opterećenje leđa.
Učenje pravilnog podizanja pomaže u spriječavanju ozljede leđa. Kukovi trebaju biti poravnati s ramenima (to jest, ne rotirani na jednu ili drugu stranu). Trebalo bi izbjegavati sagibanje s gotovo ravnim nogama posežući rukama za predmetom koji treba podignuti. Umjesto toga, trebali bi se sagibati u kukovima i koljenima. Sagibanjem na taj način leđa se drže ravnima i ruke dovode do predmeta pri čemu su laktovi sa strane. Zatim, držeći objekt blizu tijela, oni podižu predmet ispravljajući noge. Na taj način predmet se podiže iz nogu, a ne iz leđa. Podizanje predmeta preko glave ili uvijanje tijekom podizanja povećava rizik od ozljede leđa.
Liječenje
Često bol prolazi sama od sebe. Ukoliko ne popušta, može se probati sa raznim metodama za ublažavanje boli ili može biti potrebno operativno liječenje. Lagano istezanje mišića zadnje lože ( stražnjeg dijela natkoljenice) nakon zagrijavanja može biti od pomoći.
Mjere za ublažavanje boli
Mirovanje u krevetu kroz 1 do 2 dana može pomoći u olakšanju boli. Dulje apsolutno mirovanje slabi jezgrene mišiće i povećava ukočenost, čime se pogoršava bol u leđima i produljuje oporavak. Za mnoge ljude, spavanje na boku sa savijenim koljenima i jastukom između koljena pruža olakšanje. Ljudi koji spavaju na leđima mogu postaviti jastuk ispod koljena. Ukoliko im je ugodno mogu nastaviti i dalje spavati na trbuhu.
Primjena hladnoće ( kao što ju vrećice s ledom) ili topline kao što su topli oblozi) ili uzimanje analgetika koji su u slobodnoj prodaji( kao što su paracetamol i nesteroidni protuupalni lijekovi [NSAR]) može pomoći u olakšanju boli. Nekim ljudima mogu pomoći lijekovi koji smanjuju neurogenu bol, poput gabapentina, antikonvulzovnih lijekova ili određenih antidepresiva. Kod kronične boli, povremeno se mogu primjenjivati injekcije kortikosteroida i lokalnog anestetika u epiduralni prostor - prostor između kralježaka i vanjske ovojnice kralježične moždine (dure mater).
Fizikalna terapija i nježno istezanje mišića stražnje lože nakon zagrijavanja može pomoći u popuštanju mišićnog spazma (Vidi i Prevencija.)
Kirurgija
Ako hernija diska uzrokuje nemilosrdni ili kronični išijas, slabost, gubitak osjeta ili gubitak kontrole pražnjenja mjehura i crijeva, može biti potrebno kirurško uklanjanje izbočenog dijela diska (discektomija), a ponekad i dijela kralješka (laminektomija). Obično je potrebna opća anestezija. Boravak u bolnici obično traje 1 ili 2 dana. Često se koriste mikrokirurške tehnike, s malim rezom i regionalnom spinalnom anestezijom (koje uzrokuju oduzetost samo određenog dijela tijela) za uklanjanje herniiranog dijela diska. Hospitalizacija za ovaj postupak obično nije potrebna. Nakon oba postupka, većina ljudi može nastaviti sa svim svojim aktivnostima unutar 6 tjedana do 3 mjeseca. Kirurgija obično rezultira bržim oporavkom od konzervativnog liječenja. Nakon otprilike 1 do 2 godine jednak je stupanj oporavka neovisno o tome dali je pacijent liječen operativno ili konzervativno.