Pedofilni poremećaj karakteriziraju ponavljajuće, intenzivne seksualno uzbuđujuće fantazije, nagoni ili ponašanje koje uključuju djecu (obično 13 godina ili mlađe).
-
Pedofile mogu privući mladi dječaci, djevojke ili oboje, a privlače ih samo djeca ili djeca i odrasli.
-
Dijagnoza pedofilije postavlja se kada osjećaj privlačnosti prema djeci izaziva izrazito uznemirenje za osobu ili narušava svakodnevno funkcioniranje ili kada su pokleknuli svojim nagonima.
-
Liječenje uključuje dugotrajnu psihoterapiju i lijekove koji mijenjaju seksualni nagon i smanjuju razinu testosterona.
(Vidi također Pregled parafilija i parafilnih poremećaja i Pregled zanemarivanja i zlostavljanja djece.)
Pedofilija je oblik parafilije. Budući da uzrokuje štetu drugima, smatra se poremećajem.
Predstavlja li seksualni interes ili odnos dviju osoba pedofilni poremećaj, ovisi o dobi osoba koje sudjeluju u tom odnosu. U zapadnim društvima dijagnoza pedofilnog poremećaja podrazumjeva da osoba ima 16 godina ili više i najmanje je 5 godina starija od djeteta koje je predmet seksualnih fantazija ili aktivnosti. Međutim, seksualni odnos starijih adolescenata (starosti 17 do 18 godina) s 12- ili 13-godišnjakom ne može se uvijek smatrati poremećajem. Kriteriji starosti, koji se koriste za utvrđivanje je li takva aktivnost zločin ili nije, mogu se razlikovati.
Iako se zakoni u Sjedinjenim Američkim Državama razlikuju, općenito gledano smatra se da je osoba starija od 18 godina počinila silovanje ako je žrtva stara 16 godina ili manje. Slučajevi silovanja često ne zadovoljavaju definiciju pedofilije, naglašavajući donekle proizvoljnu prirodu odabira granične starosti u medicinskoj ili pravnoj definiciji. U mnogim zemljama i kulturama, djeca mlađa od 12 godina mogu se zakonski vjenčati, što dodatno otežava definiciju pedofilije i silovanja.
Pedofilija je češća kod muškaraca nego žena.
Pedofile mogu privući mladi dječaci, djevojčice ili oboje. Jesu li djevojčice ili dječaci vjerojatnija žrtva pedofila nije sasvim moguće dokučiti, no čini se da su djevojčice općenito ipak češće žrtve seksualnog zlostavljanja.
Odrasla osoba je najčešće poznata djetetu, može biti član obitelji, očuh ili maćeha ili osoba s autoritetom (kao što je učitelj ili trener). Neke privlače samo djeca unutar njihove vlastite obitelji (incest). Pojedine pedofile privlače samo djeca određene dobne ili razvojne faze, dok neke privlače i djeca i odrasli.
Promatranje ili neodređeno dodirivanje javlja se češće nego dodirivanje genitalija ili spolni odnos.
Pedofili predatori mogu upotrijebiti prisilu kako bi seksualno napastovali djecu i često prijete da će djetetu ili djetetovim kućnim ljubimcima nauditi ako dijete ikome kaže što se dogodilo. Mnogi takvi pedofili imaju antisocijalni poremećaj osobnosti.
Veliki broj pedofila ima ili s vremenom razvijaju pormećaj zlouporabe supstanci ili ovisnost i depresiju. Često dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, a uobičajeni su i bračni sukobi, a mnogi su seksualno zlostavljani u djetinjstvu.
Dijagnoza
Dijagnoza pedofilije se postavlja kad je:
-
Osoba imala ponavljajuće, intenzivne, seksualno uzbuđujuće fantazije, nagone ili ponašanja koja uključuju dijete ili djecu (obično u dobi od 13 godina ili manje).
-
Osoba jako uznemirena ili smanjene funkcionalnosti (na poslu, u obitelji ili u interakciji s prijateljima), ili su djelovali u skladu sa svojim nagonima.
-
Osoba je u dobi od 16 godina ili starija i stariji su 5 ili više godina od djeteta koje je predmet fantazija ili djelovanja. (Izuzetak je stariji adolescent koji ima stalnu vezu s osobom starom 12 ili 13 godina.)
-
To stanje traje 6 mjeseci ili više.
Liječenje
Pedofilija se može liječiti dugotrajnom individualnom ili grupnom psihoterapijom i lijekovima koji mijenjaju seksualni nagon i smanjuju razinu testosterona.
Rezultati liječenja variraju. Ishod je najbolji kada je sudjelovanjeu liječenju dobrovoljno i osoba prolazi obuku iz socijalnih vještina i liječenje drugih tegoba, kao što su zlouporaba droga ili depresija. Liječenje kojem se pristupa nakon uhićenja i sudskog postupka je često manje učinkovito.
Smještaj pedofila u zatvor ili neku drugu ustanovu, čak i na dugo vremena, ne mijenja njegove seksualne želje i fantazije. Ipak, neki zatvoreni pedofili koji su predani dugoročnom, nadziranom liječenju (obično uključujući lijekove) mogu se naučiti suzdržati od pedofilskih aktivnosti i biti reintegrirani natrag u društvo.
Lijekovi
Liječnici u Sjedinjenim Američkim Državama obično propisuju sljedeći lijek:
Medroksiprogesteron (progestin) sličan je ženskom hormonu progesteronu.
Alternativa je leuprolid.
Medroksiprogesteron i leuprolid zaustavljaju hipofizu od signaliziranja testisa da proizvode testosteron. Tako smanjuju razinu testosterona i seksualni nagon. Provode se redovne krvne pretrage kako bi se pratili učinci tih lijekova na funkciju jetre, kao i drugi testovi (uključujući testove gustoće kostiju i krvne testove kako bi se izmjerila razina testosterona). Nije jasno koliko su ovi lijekovi učinkoviti u pedofila ženskog spola.
Antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) mogu biti korisni u terapiji kao pomoć u kontroli seksualnih poriva i fantazija. Također smanjuju seksualni nagon i mogu uzrokovati erektilnu disfunkciju.
Liječenje lijekovima učinkovitije je kada se kombinira s psihoterapijom i treningom socijalnih vještina.