Radioterapija je jedna komponenta u liječenju tumora živčanog sustava. Usmjerena je na opće područje (kao što je cijela glava) kada ljudi imaju nekoliko tumora ili tumor koji nema jasne granice. Kada tumor ima jasne granice, terapija može biti usmjerena specifično na tumor.
Kod tih postupaka zračenje ponekad oštećuje živčani sustav, usprkos svim naporima da se spriječi šteta.
Postojanje štete i ozbiljnost štete ovisi o nekoliko čimbenika:
-
Koliko se zračenja daje tijekom cijelog tretmana (ukupna kumulativna doza)
-
Koliko se zračenja daje u svakoj dozi
-
Koliko dugo se daje terapija
-
Koliko je živčanog sustava izloženo zračenju
-
Koliko je osoba osjetljiva
Svakodnevno davanje radioterapije povećava njegovu učinkovitost i smanjuje oštećenje normalnog tkiva.
Simptomi oštećenja zračenjem mogu biti
-
Akutni: Pojavljuju se u prvih nekoliko dana
-
Rani odgođeni: Pojavljuju se u prvih nekoliko mjeseci liječenja
-
Kasni odgođeni: Pojavljuju se nekoliko mjeseci ili godina nakon liječenja
Simptomi mogu ostati isti ili se pogoršati i mogu biti privremeni ili trajni.
Akutna encefalopatija može biti posljedica zračenja mozga. Tekućina se privremeno nakuplja unutar stanica mozga, uzrokujući bubrenje cijelog mozga (koje se naziva edem mozga). Simptomi uključuju glavobolje, mučninu, povraćanje, pospanost i zbunjenost. Akutna encefalopatija obično počinje ubrzo nakon prve ili druge doze zračenja. Obično se simptomi smanjuju s nastavkom zračenja. Kortikosteroidi kao što je deksametazon mogu pomoći u prevenciji ili smanjenju edema mozga.
Rano odgođeno oštećenje zračenjem može uzrokovati simptome slične onima kod akutne encefalopatije. Simptomi ranog odgođenog oštećenja mogu se razviti u djece kada se terapija zračenjem cijelog mozga koristi za liječenje leukemije. Ti se simptomi obično smanjuju samostalno tijekom nekoliko dana do tjedana, ponekad brže ako se koriste kortikosteroidi.
Ako je zračenje usmjereno na kralježnicu u vratu ili gornjem dijelu leđa, može se razviti rana odgođena radijacijska mijelopatija. Ovaj poremećaj ponekad uzrokuje osjećaj sličan električnom šoku. Osjećaj počinje u vratu ili leđima, obično kada je vrat savijen prema naprijed, i širi se dolje do nogu. Rana odgođena radijacijska mijelopatija obično nestaje bez liječenja.
Kasno odgođeno oštećenje zračenjem uzrokuje simptome mnogo mjeseci ili godina nakon radioterapije. Ova se vrsta oštećenja razvija kod brojne djece i odraslih koji primaju radioterapiju cijelog mozga ako dovoljno dugo preživljavaju. Najčešći uzrok u djece je terapija zračenjem kako bi se spriječila leukemija ili kako bi se liječila vrsta tumora mozga koji se zove meduloblastom. Simptomi uključuju progresivno pogoršanje demencije, gubitak pamćenja, poteškoće u razmišljanju, promjene osobnosti i, kod odraslih, nestabilnost u hodu.
Zračenje usmjereno na tumore u blizini kralježnice može oštetiti samu kralježničnu moždinu. Kada se to dogodi, može doći do kasne odgođene mijelopatije. Ovaj poremećaj uzrokuje slabost, gubitak osjeta, a ponekad i Brown-Séquardov sindrom. U Brown-Séquardovom sindromu, jedna strana leđne moždine je oštećena, što rezultira slabošću na jednoj strani tijela i gubitkom boli i osjeta temperature na drugoj strani. Na slaboj strani tijela, osjećaj položaja može biti izgubljen. Naime, ljudi možda neće moći osjetiti gdje su im ruke i noge bez gledanja u njih. Kasna odgođena radijacijska mijelopatija obično se ne povlači i često rezultira paralizom.