Kompleksni regionalni bolni sindrom je kronična neuropatksa bol karakterizirana upornim žarenjem ili bolovima uz određene abnormalnosti koje se javljaju u istom području kao i bol. Abnormalnosti uključuju povećano ili smanjeno znojenje, oticanje, promjene u boji kože i / ili temperature, oštećenje kože, gubitak kose, napuknute ili zadebljane nokte, gubitak mišića i slabost i gubitak kostiju.
(Vidi također Pregled boli.)
Kompleksni regionalni bolni sindrom uzrokuje neuropatsku bol. Kod ovog poremećaja mozak i leđna moždina abnormalno obrađuju signale boli. Tipično se javlja nakon ozljede.
Postoje dvije vrste kompleksnog regionalnog bolnog sindroma:
-
Tip 1, koja se nekad zvala refleksna simpatetička distrofija, posljedica je ozljede nekog drugog tkiva, a ne živčanog, npr. kada se kosti i meka tkiva (kao što su ligamenti i tetive) zgnječe u nesreći. Također se može razviti nakon amputacije, srčanog udara, moždanog udara ili raka (kao što je rak pluća, dojke, jajnika ili mozga). Tip 1 obično se javlja nakon što se ozlijeđeni ud tretira gipsom ili udlagom kako bi se imobilizirao.
-
Tip 2, koja se nekada zvala kauzalgija, posljedica je ozljede živaca.
Ponekad nema jasnog uzroka.
Oba tipa najčešće se javljaju kod mladih odraslih osoba i 2 do 3 puta su češći kod žena.
Ponekad se kompleksni regionalni bolni sindrom razvija kada simpatički živčani sustav postane preaktivan. Simpatički živčani sustav obično priprema tijelo za stresne ili hitne situacije - za borbu ili bijeg.
Simptomi
Simptomi kroničnog regionalnog bolnog sindroma
Simptomi kompleksnog regionalnog bolnog sindroma uvelike variraju i ne slijede obrazac.
Dojam pečenja, trnjenja ili bol česta je pojava. Obično se javlja u ozlijeđenom ekstremitetu (ruka, noga, šaka ili stopalo). Bol je često gora nego što bi se očekivalo s obzirom na ozljedu. Emocionalni stres ili promjene temperature mogu pogoršati bol. Koža u zahvaćenom području često postaje vrlo osjetljiva na dodir (tzv. alodinija). Kao rezultat, normalan kontakt s kožom doživljava se kao vrlo bolan.
Ljudi ne smiju koristiti zahvaćeni ekstremitet zbog boli. Kao rezultat toga bolesnik možda neće imati mogućnost normalnog opsega pokreta u zglobovima. Mišići mogu postati trajno skraćeni i ukočeni (naziva se kontraktura), a može se formirati ožiljno tkivo.
Može doći do oticanja zahvaćenog ekstremiteta. Kosa može ispadati. Nokti mogu pucati ili postati zadebljani. Može se smanjiti gustoća kostiju. Može doći do gubitka ili slabljenja mišića.
Bolesnici se mogu znojiti više ili manje nego inače i mogu imati dojam da im je toplije ili hladnije nego obično. Koža na zahvaćenom području može biti zacrvenjena, mrljasta, blijeda ili sjajna.
Može doći do savijanja prstiju ili se noga može iskriviti u nenormalnom položaju i ostati takva (naziva se distonija). Zahvaćeni udovi se mogu trzati.
Mnogi ljudi s kompleksnim regionalnim bolnim sindromom postaju depresivni, tjeskobni i / ili ljuti, dijelom zato što je uzrok nedovoljno razjašnjen, učinkovitost liječenja je ograničena, a ishod je teško predvidjeti.
Simptomi se mogu smanjiti ili ostati isti godinama. Kod nekih bolesnika poremećaj napreduje te se širi na druga područja tijela.
Dijagnoza
Dijagnoza AIDS-a
Liječnici dijagnosticiraju komleksni regionalni bolni sindrom na temelju specifičnih simptoma u zahvaćenom ekstremitetu. Ti simptomi uključuju sljedeće:
Bol je obično jača nego što bi se očekivalo s obzirom na ozljedu.
Osjetljivost na dodir
Određene promjene u izgledu i temperaturi kože
Oteklina
Povećano ili smanjeno znojenje
Gubitak kose i ispucali ili zadebljani nokti
Smanjen raspon pokreta, slabost mišića i/ili abnormalni pokreti (kao što je drhtanje ili trzanje zahvaćenog ekstremiteta)
Ako je dijagnoza nejasna, mogu se napraviti rendgenske snimke ili skeniranje kostiju kako bi se detektirao gubitak kostiju ili upala.
Mogu se učiniti studije provodljivosti živaca i elektromiografija (EMG). Ovi dijagnostički postupci pomažu liječnicima da utvrde je li bol rezultat problema s mišićima ili živcima.
Liječenje
Liječenje kompleksnog regionalnog bolnog sindroma
Fizikalna i / ili radna terapija
Blokada živaca
Stimulacija živaca ili kralježnične moždine
Lijekovi protiv bolova (analgetici i adjuvantni analgetici)
Psihološka terapija
Terapija zrcalom
Za liječenje kompleksnog regionalnog bolnog sindroma obično se koristi kombinacija različitih načina liječenja. Lijčenje je usmjereno k tome da se bolesnicima pomogne da koriste zahvaćeni ekstremitet.
Često se koristi fizikalna terapija, desenzibilizacija bolnog ekstremiteta i terapija ogledalom.
Fizikalna terapija može pomoći na sljedeće načine:
Osigurati da ljudi pomaknu bolni dio kako bi spriječili gubitak mišića
Održavanje i / ili povećanje opsega pokreta i sprječavanje stvaranja ožiljnog tkiva oko zglobova koji se ne koriste
Smanjenje osjetljivosti zahvaćenog područje na bol (desenzitizacija)
Omogućava bolesnicima da bolje funkcioniraju
Desenzitizacija također može biti od pomoći. Ovaj postupak uključuje dodirivanje bolnog dijela nečim što obično ne iritira kožu (kao što je svila). Zatim, tijekom vremena, liječnici koriste sve iritantnije materijale (kao što je traper). Desenzitizacija također može uključivati stavljanje zahvaćenog ekstremiteta u hladnu vodenu kupku, zatim u toplu vodenu kupku.
Terapija zrcalom može koristiti bolesnicima s kompleksnim regionalnim bolnim sindromom. Zdravstveni radnik uči ljude kako da primjenjuju ovu metodu. Ljudi sjede tako da je veliko zrcalo okrenuto prema nepromijenjenom, zdravom ekstremitetu, a zahvaćeni ekstremitet je skriven Zrcalo odražava sliku nepromijenjenog ekstremiteta, dajući ljudima dojam da imaju dva normalna ekstremiteta. Ljudi se zatim navodi da pomiču zdravi, nepromijenjeni ekstremitet, dok gledaju njegovu sliku u zrcalu. Stoga bolesnici imaju dojam kao da pomiču dva normalna ekstremiteta. Ako ljudi rade ovu vježbu 30 minuta dnevno tijekom 4 tjedna, bol se može znatno smanjiti. Ova terapija mijenja puteve u mozgu koji interpretiraju signale boli u tijelu.
Neuromodulacija uključuje električno stimuliranje živaca ili kralježične moždine kako bi se smanjio intenzitet boli.
Kod nekih ljudi blokada simpatičkih živaca mož umanjiti bol ukoliko je ona uzrokovana prevelikom aktivnošću simaptičkog sustava. U takvim slučajevima to je ponekad potrebno kako bi se mogla provesti fizikalna terapija. Oralni lijekovi protiv bolova (analgetici), uključujući nesteroidne protuupalne lijekove (NSAR-i), opioide, i raznovrsne adjuvantne analgetike (kao što su antiepileptici i antidepresivi) također mogu ublažiti bol dovoljno dobro da bi se mogla provesti fizikalna terapija.
Stimulacija kralježnične moždine uključuje kirurško postavljanje stimulatora (uređaja koji stvara električne impulse) ispod kože, obično u području stražnjice ili abdomena. Tanke žice (vodovi) iz uređaja smještene su u prostoru oko kralježnične moždine (epiduralni prostor). Ti impulsi mijenjaju način na koji se signal boli šalje u mozak i tako mijenjaju percepciju neugodnih simptoma.
Transkutana električna stimulacija živca (TENS) također se može koristiti, ali za njezinu učinkovitost imanje puno manje dokaza nego za stimulaciju kralježične moždine. TENS uključuje stavljanje elektroda na kožu. Elektrode proizvode slabu struju koja izaziva trnce, ali ne uzrokuje kontrakciju mišića.
Psihoterapija se također može koristiti kod bolesnika koji uz kompleksni regionalni bolni sindrom također imaju aksioznost i depresiju.
Akupunktura može umanjiti bol.