Transvestizam uključuje ponavljajuću, intenzivnu seksualnu uzbuđenost zbog odijevanja u odjeću suprotnog spola (cross-dressing). Transvestični poremećaj je transvestizam koji uzrokuje značajne poteškoće ili ometa normalno svakodnevno funkcioniranje.
-
Većina cross-dressera nema transvestični poremećaj.
-
Dijagnoza transvestičnog poremećaja postavlja se kada su ljudi jako rastreseni ili ne mogu adekvatno funkcionirati zbog svoje želje za odijevanjem u odjeću suprotnog spola.
-
Nijedan lijek nije pouzdano učinkovit, ali psihoterapija, kada je potrebno, može pomoći osobi u prihvaćanju samog sebe i kontroli ponašanja koja im mogu stvarati probleme kroz život.
(Vidi također Pregled parafilija i parafilnih poremećaja.)
Transvestizam je oblik fetišizma (odjeća je fetiš), što je vrsta parafilije. U transvestizmu (cross-dressing), muškarci preferiraju nositi žensku odjeću, ili, mnogo rjeđe, žene preferiraju mušku odjeću. Međutim, ovakve osobe ne žele promijeniti spol, kao što to čine transseksualne osobe. Većina ih nema unutarnji osjećaj pripadnosti suprotnom spolu kao ljudi s rodnom disforijom. Ipak, muškarci transvestiti mogu dobiti osjećaj spolne disforije kada su pod jačim stresom ili dožive gubitak.
Izraz cross-dresseri obično se koristi za ljude s transvestizmom, dok je transvestit manje prihvatljiv pojam.
Heteroseksualni muškarci koji se oblače u žensku odjeću s takvim ponašanjem obično počinju u kasnom djetinjstvu. Takvo ponašanje povezano je, barem u početku, s intenzivnim seksualnim uzbuđenjem.
Cross-dresseri se mogu preoblačiti i zbog drugih razloga koji nisu nužno seksualne prirode - na primjer, za smanjenje tjeskobe, opuštanje ili, u slučaju muških cross-dressera, zbog eksperimentiranja sa ženskom stranom svoje muške ličnosti.
Kasnije u životu (ponekad u pedesetima ili šezdesetima), pojedini muškarci, koji su bili cross-dresseri samo tijekom puberteta i rane adolescencije, razvijaju rodnu disforiju. Katkad ulaze u postupak promijene svojeg tijela putem hormona i genitalne (sex-reassignment) operacije.
Kada je partner kooperativan, cross-dressing ne mora narušiti seksualni odnos. U takvim slučajevima, muškarci cross-dresseri mogu se upustiti u seksualni odnos djelomično ili potpuno odijeveni u žensku odjeću.
Kada partner nije kooperativan, cross-dresser može osjećati tjeskobu, depresiju, krivnju i sram zbog svoje želje za preoblačenjem. Kao odgovor na takve osjećaje, učestalo čiste svoju garderobu od ženske odjeće, što može biti praćeno novim ciklusima gomilanja ženske odjeće, perika i šminke, s još više osjećaja krivnje i srama, nakon čega slijedi još čistki.
Dijagnoza
Dijagnoza ransvestičnog poremećaja postavlja se kada
-
Osoba se opetovano i intenzivno uzbudi cross-dressingom, a uzbuđenje se izražava u fantazijama, intenzivnim nagonima ili ponašanju.
-
Kao rezultat, osoba je jako uznemirena ili značajno smanjene svakodnevne funkcionalnosti (na poslu, u svojoj obitelji ili u interakciji s prijateljima).
-
To stanje traje 6 mjeseci ili više.
Većina cross-dressera nema transvestički poremećaj.
Liječenje
-
Grupe za podršku
-
Katkad psihoterapija
Transvestizam se smatra poremećajem i stoga zahtijeva liječenje samo ako uzrokuje značajne poteškoće, ometa funkcioniranje ili navodi na ponašanje koje može dovesti do ozljede, gubitka posla ili uhićenja.
Svega nekolicina osoba s transvestizmom zatraži medicinsku skrb i često im je glavni motiv supružnik koji je nesretan zbog njijhovog poremećaja ili briga o tome kako cross-dressing utječe na njihov društveni život i rad ili zbog sudske odluke o liječenju. Pojedinci zatraže liječničku pomoć zbog pratećih tegoba, primjerice zlouporaba psihoaktivnih supstanci ili depresija.
Grupe za podršku muškarcima cross-dresserima mogu biti od velike koristi.
Psihoterapija, kada je potrebno, usmjerena je na pomoć osobi da prihvati sebe i kontrolira ponašanja koja bi mogla uzrokovati ozbiljnije probleme.
Nijedan lijek se nije pokazao učinkovitim.