Rubeola je zarazna virusna bolest, koja se obično očituje blagim simptoma poput bolova u zglobovima i osipa, ali može dovesti do pobačaja, mrtvorođenja ili ozbiljnih anomalija djeteta ukoliko se majka zarazi u trudnoći.
-
Rubeolu uzrokuje virus.
-
Tipični simptomi uključuju povišenu temperaturu, uvećane limfne i karakterističan osip.
-
Dijagnoza se temelji na karakterističnim simptomima.
-
Rutinsko cijepljenje može spriječiti rubeolu.
-
Liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma.
(Vidi također Rubeloa u novorođenčadi.)
Rubeola je najčešće blaga bolest u dječjoj dobi, koja, međutim, može imati pogubne posljedice za dojenčad inficiranu prije rođenja. Trudnice zaražene tijekom prvih 16 tjedana trudnoće (osobito prvih 8 do 10 tjedana) često prenose infekciju na plod. Infekcija ploda može dovesti do pobačaja, mrtvorođenja ili višestrukih teških urođenih anomalija djeteta (u daljnjem tekstu: sindrom kongenitalne rubeole).
Rubeola se nekada naziva "Njemačke ospice" ili "Trodnevne ospice", jer izaziva osip sličan onome kod ospica. Međutim, uzrokuje ga različiti virus.
Rubela je nekad bila uobičajena tijekom proljeća, a velike epidemije zarazile su milijune ljudi svakih 6 do 9 godina. Bolest je sada rijetka u SAD-u zbog raširenog cijepljenja. Ipak, mlade odrasle žene, koje nikada nisu cijepljene protiv rubeole niti su preboljele rubeolu, su u opasnosti da rode djecu s ozbiljnim oštećenjima ako se zaraze tijekom rane trudnoće. Od 2004. godine u Sjedinjenim Državama, svi slučajevi rubeole uvezeni su od strane putnika ili imigranata i rijetko se šire na među drugim ljudima.
Rubeola se uglavnom širi disanjem malih kapljica vlage koje sadrže virus, a koje je zaražena osoba iskašljala u zrak. Infekcija se može proširiti i bliskim kontaktom sa zaraženom soobom. Zaražene osobe su zarazne od nekoliko dana do 1 tj. nakon pojave osipa, a infekcija se najčešće širi kada je osip prisutan. Dijete koje je zaraženo prije rođenja može širiti infekciju mnogo mjeseci nakon rođenja. Osoba koja je preboljela rubeolu razvija trajni imunitet i obično se više ne može zaraziti.
Simptomi
Simptomi rubeole se malo razlikuju između djece i odraslih.
Simptomi rubeole počinju oko 14 do 21 dana nakon infekcije (razdoblje inkubacije). U početku, odrasli i neka djeca obično imaju simptome blage bolesti i lagano povišenu temperaturu kroz nekoliko dana. Međutim, kod većine djece prvi znak je karakterističan osip.
Osip je sličan onom kod ospica, ali je slabije izražen te brže nestaje. Osip počinje na licu i vratu i brzo se širi na trup, ruke i noge. Kako se pojavljuje osip, javlja se blago crvenilo kože (rumenilo), osobito na licu. Na mekom nepcu pojavljuju se sitne točkaste promjene. Ta se mjesta kasnije međusobno stapaju u crveno rumenilo koje se proteže preko stražnjeg dijela grla. Osip traje 3 do 5 dana.
Osobe s rubeolom obično se ne osjećaju jako bolesno, ali neki imaju bolove u zglobovima. Odrasli mogu imati povišenu temperaturu, glavobolju i ukočene, otečene zglobove (artritis). Odrasli i neka djeca mogu imati otečene limfne čvorove u vratu i stražnjem dijelu glave. U rijetkim slučajevima, ljudi razvijaju infekciju srednjeg uha (otitis media) ili nizak broj trombocita (trombocitopenija). Infekcija mozga (encefalitis) je vrlo rijetka, ali povremeno smrtonosna komplikacija.
Dijagnoza
Liječnici posumnjaju na rubeolu kod ljudi koji imaju otečene limfne čvorove i karakterističan osip. Definitivna dijagnoza rubeole neophodna je za trudnice, osobe koje imaju encefalitis i novorođenčad. Dijagnoza rubeole može se potvrditi mjerenjem razine antitijela na virus rubeole u krvi ili testiranjem uzoraka grla, nosa ili urina.
Prije rođenja dijagnoza se može napraviti u fetusu testiranjem amnionske tekućine ili krvi fetusa. Trudnice se rutinski testiraju tijekom rane trudnoće kako bi potvrdili da su imune na rubeolu.
Prevencija
Prva doza cjepiva protiv rubeole, jednog od rutinskih cjepiva u djetinjstvu, daje se između 12 i 15 mjeseci starosti. Druga se doza daje između 4. i 6. godine. Ovo cjepivo pruža imunitet 15 godina ili duže kod više od 95% ljudi. Cjepivo koje se koristi je kombinirano cjepivo. Kombinacija sadrži cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MO-PA-RU), a ponekad i cjepivo protiv vodenih kozica (varičela). Više ne postoji odvojeno cjepivo samo za rubeolu.
Ako liječnici nisu sigurni da su određeni adolescenti i odrasli primili obje doze cjepiva, mogu im dati jednu dozu cjepiva ili napraviti test krvi za otkrivanje protutijela na rubeolu (dokaz imuniteta). Provjera cjepnog statusa je potrebna kod:
Primjeri uključuju sve žene u reproduktivnoj dobi, zdravstvene djelatnike, studente i vojnike. Ako krvni test ne pokazuje dokaz imuniteta, ljudima se daje jedna doza cjepiva ako nisu trudni. Trudnice ne smiju primiti cjepivo protiv rubeole jer cjepivo sadrži živi oslabljeni virus, koji može inficirati plod. Iako se čini da oslabljeni virus ne uzrokuje kongenitalni sindrom rubeole, rijetko može oštetiti plod. Umjesto toga, trudnice koje nisu imunološke treba izbjegavati svakoga tko ima bolest, a zatim dobiti cjepivo odmah nakon poroda, kako bi bili imuni tijekom budućih trudnoća. Zbog rizika od zaraze ploda, sve žene kojima se daje cjepivo protiv rubeole, ne smiju zatrudniti najmanje 28 dana nakon cijepljenja.
Liječenje
Ne postoji specifičan lijek za infekciju rubeolom. Većina ljudi se potpuno oporavi bez liječenja. Paracetamol ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), kao što je ibuprofen, mogu se davati za snižavanje povišene temperature i protiv bolova. Ne postoji specifično liječenje za encefalitis u sklopu rubeole.