Šok

    Autor: Levi D. Procter, MD
    Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
    Prijevod: Tonći Batinić  dr. med.

    Šok je životno opasno stanje u kojem je isporuka kisika organima niska, što uzrokuje oštećenje organa, a ponekad i smrt. Krvni tlak je obično nizak.

    (Vidi također Niski krvni tlak.)

    • Šok ima nekoliko uzroka: nizak volumen krvi, neadekvatan rad srca ili prekomjerno širenje (dilatacija) krvnih žila.

    • Kada je šok uzrokovan niskim volumenom krvi ili neadekvatnim radom srca, ljudi se mogu osjećati tromo, pospano ili zbunjeno, a njihova koža postaje hladna i znojna, a često plavkasta i blijeda.

    • Kada je šok rezultat prekomjerne dilatacije krvnih žila, koža može biti topla i zajapurena, a puls može biti jak i snažan (ograničavajući), češće nego slab.

    • Osobe koje su u šoku treba održavati toplima i postaviti ih tako da su noge podignute.

    • Daju se intravenske tekućine, kisik, a ponekad i lijekovi, kako bi se obnovio krvni tlak.

    U Sjedinjenim Američkim Državama, bolnički odjeli za hitne slučajeve svake godine prijavljuju više od milijun slučajeva šoka. Ljudi upadaju u šok kada njihov krvni tlak postane tako nizak da njihove stanice ne primaju dovoljno krvi te stoga ni kisika. Kao rezultat, stanice u brojnim organima, uključujući mozak, bubrege, jetru i srce, prestaju normalno funkcionirati. Ako se protok krvi (perfuzija) do tih stanica brzo ne uspostavi, nepovratno se oštećuju i odumiru. Ako je dovoljan broj stanica oštećeno ili mrtvo, organ u kojem se nalaze može zatajitii i osoba može umrijeti.

    Sindrom višestrukog zatajenja organa podrazumijeva zatajenje dva ili više organa. Ova dijagnoza povezana je sa značajnim rizikom od smrti. Osobe u šoku zahtijevaju žurnu hitnu pomoć i obično su zbrinute u bolničkoj jedinici intenzivne njege.

    Jeste li znali...

    • Šok nema poveznice s iznenadnim emocionalnim stresom.

    Iako je nizak krvni tlak općenito uzrok šoka, krvni tlak možda neće biti nizak u ranim stadijima šoka. Također, krvni tlak može biti nizak kod ljudi koji nisu u šoku.

    Medicinski poremećaj šoka nije povezan sa “šokom” koji ljudi osjećaju uslijed iznenadnog emocionalnog stresa.

    Uzroci

    Šok ima nekoliko uzroka:

    • Nizak volumen krvi (hipovolemijski šok)

    • Neodgovarajuća funkcija srca (kardiogeni šok)

    • Pretjerano širenje krvnih žila (distributivni šok)

    Jeste li znali...

    • U nekih osoba sa šokom, krvni tlak je toliko nizak da se ne može izmjeriti manžetom za krvni tlak.
    Hipovolemijski šok

    Nizak volumen krvi dovodi do manje količine krvi koja ulazi u srce sa svakim otkucajem, a time i manje količine krvi koja se ispumpava u tijelo i njegove stanice.

    Volumen krvi može biti nizak zbog:

    • Jakog krvarenja

    • Prekomjernog gubitka tjelesnih tekućina

    • Neodgovarajući unos tekućine (rjeđe)

    Krv se može brzo izgubiti zbog:

    Prekomjerni gubitak tjelesnih tekućina (izuzev krvi) može biti posljedica:

    Unos tekućine može biti neadekvatan zbog tjelesnog invaliditeta (kao što je teška bolest zglobova) ili mentalne nesposobnosti (kao što je Alzheimerova bolest), što može spriječiti ljude da unose dovoljno tekućine usprkos osjećaju žeđi.

    Kardiogeni šok

    Neodgovarajući rad srca također može rezultirati smanjenim količinama krvi koje se ispumpavaju prilikom svakog otkucaja. Najčešći uzroci neodgovarajućeg rada su:

    Distributivni šok

    Pretjerana dilatacija krvnih žila (vazodilatacija) povećava kapacitet krvnih žila i smanjuje krvni tlak. Navedeno smanjuje protok krvi i isporuku kisika organima.

    Krvne žile mogu biti pretjerano proširene zbog:

    • Ozbiljnih alergijskih reakcija (anafilaksija ili anafilaktički šok)

    • Teških bakterijskih infekcija (šok uzrokovan takvom infekcijom zove se septički šok)

    • Predoziranja lijekovima ili otrovima koji šire krvne žile

    • Ozljeda kralježničke moždine i rjeđe mozga (neurogeni šok)

    • Određenih endokrinih poremećaji kao što je Addisonova bolest

    Mehanizmi kojima prethodno navedeni uvjeti uzrokuju vazodilataciju su različiti. Na primjer, ozljeda kralježnične moždine prekida živce od mozga do krvnih žila koje obično uzrokuju suženje krvnih žila; otrovi ili toksini koje oslobađaju bakterije mogu izravno uzrokovati širenje krvnih žila.

    Simptomi

    Simptomi šoka su slični kada je uzrok nizak volumen krvi ili neadekvatan rad srca.

    • Stanje može početi s tromošću, pospanošću i konfuzijom.

    • Koža postaje hladna i znojna, često plavkasta i blijeda.

    • Ako se koža pritisne, boja se vraća mnogo sporije.

    • Krvne žile mogu postati vidljivije kao plavkasta mreža linija ispod kože.

    • Puls je slab i brz, osim u slučaju kada je spor ritam srca uzrok šoka.

    • Obično osoba ne može sjediti bez osjećaja omaglice ili gubitka svijesti.

    • Disanje je ubrzano no ukoliko je smrt neizbježna disanje i puls se mogu usporiti.

    • Krvni tlak padne toliko nisko da se često ne može izmjeriti manžetom za krvni tlak.

    • Mokrenje se smanjuje i na kraju prestaje

    • Posljedično, osoba može biti u stanju kome i umrijeti.

    Kada nastupi šok zbog pretjerane dilatacije krvnih žila, simptomi su nešto drugačiji. Koža može biti topla i zajapurena, puls može biti jak i snažan (ograničavajući) češće nego slab, osobito na početku. Međutim, kasnije, šok zbog prekomjerne dilatacije krvnih žila također dovodi do hladne, znojne kože i letargije.

    U početnim fazama šoka, posebice u slučaju septičkog šoka, mnogi simptomi mogu biti odsutni ili proći neopaženi, osim ako nisu posebno ispitani. Kod starijih osoba jedini simptom može biti zbunjenost. Protok urina može se smanjiti (jer se smanjuje dotok krvi u bubrege), a otpadni se produkti mogu nakupiti u krvi. Krvni tlak može biti nizak.

    Dijagnoza

    • Krvni testovi

    • Ostali testovi ovise o vjerojatnom uzroku

    Dijagnoza šoka uglavnom se temelji na dokazima o oštećenjima organa tijekom pregleda liječnika Na primjer, ljudi

    • Mogu imati smanjenu razinu svijesti

    • Ne mokre

    • Mogu imati plavkaste prste na rukama ili nogama

    Bolesnici također mogu pokazivati znakove pokušaja kompenzacije njihovog niskog volumena krvi ili neadekvatnog pumpanja srca. Na primjer, mogu imati brže otkucaje srca, brzo disati ili se obilno znojiti.

    Krvni testovi mogu pomoći u dijagnozi, ali nijedan nalaz nije dijagnostički, a liječnici procjenjuju dinamiku pojedinih nalza (tj. pogoršanje ili poboljšanje) promatrajući i opće stanja osobe.

    Krvni test razine laktata mjeri količinu otpadnih produkata stanične aktivnosti u krvi. Povišena razina laktata u krvi pokazuje da organi ne primaju dovoljno kisika i krvi i da osoba može biti u stanju šoka.

    Krvni testovi koji pokazuju visoke ili niske vrijednosti bijelih krvnih stanica, bakterija i drugih mikroorganizama u krvi mogu pomoći otkriti da bolesnik ima infekciju koja može biti uzrok septičkog šoka.

    Krvni testovi također mogu ukazivati na oštećenje određenih organa. Na primjer, visoka razina kreatinina može ukazivati na oštećenje bubrega, a visoka razina troponina može ukazati na oštećenje srca.

    Ostali testovi se provode ovisno o vjerojatnom uzroku šoka. Na primjer, liječnici traže mikrobiološke kulture krvi i drugih tjelesnih tekućina ako sumnjaju na tešku infekciju. Može se koristiti elektrokardiografija i druge slikovne metode za snimanje srca ako osoba ima znakove problema sa srcem.

    Prognoza

    Ako se ne liječi, šok je obično fatalan. Ako se tretira, izgledi ovise o

    • Uzroku šoka

    • Ostalim poremećajima koje osoba ima

    • Prisutnosti i ozbiljnosti zatajenja organa

    • Vremenu koje prolazi prije početka liječenja

    • Vrsti liječenja

    Sindrom multiorganskog zatajenja vezan je uz značajan rizik od smrti. Rizik od smrti povećava se s povećanjem broja zahvaćenih organa. Bez obzira na liječenje, vjerojatnost smrti uslijed šoka nakon masivnog srčanog udara ili zbog septičkog šoka, osobito kod starijih osoba, je visoka.

    Liječenje

    • Pozivanje pomoći i zaustavljanje krvarenja

    • Intravenske tekućine i / ili transfuzije krvi

    • Ponekad lijekovi za povećanje krvnog tlaka

    • Ostale mjere ovise o uzroku

    Početno liječenje

    Najvažnije je pozvati pomoć i zaustaviti svako veliko krvarenje. Nakon toga, osoba se može položiti i održati toplom, s povišenim nogama.

    Kada stigne osoblje hitne medicinske pomoći, mogu osigurati kisik kroz masku za lice ili umetnuti cijev za disanje. Tekućine se mogu dati venom (intravenozno) velikom brzinom i u velikim količinama kako bi se povisio krvni tlak.

    Pri dolasku u hitnu službu, osoba može dobiti transfuziju krvi ako je šok uzrokovan krvarenjem. Obično se učini križna proba krvi prije transfuzije, ali u hitnim slučajevima kada nema vremena za unakrsno ispitivanje, krv krvne grupe O može se dati bilo kome.

    Ako je šok uzrokovan teškom infekcijom, liječnici daju intravenske tekućine i antibiotike. Ako je šok uzrokovan srčanim udarom ili drugim srčanim problemom, drugi postupci ili operacije mogu biti potrebne.

    Kod nekih vrsta šoka, lijekovi se mogu dati intravenski kako bi se povećao krvni tlak. Međutim, liječnici koriste takve lijekove tijekom što kraćeg vremena jer mogu smanjiti dotok krvi u druga tkiva u tijelu ili uzrokovati probleme srčanog ritma. Lijekovi mogu povisiti krvni tlak

    • Sužavanjem krvnih žila, što se događa, kada liječnici primjene epinefrin (koji se koristi kod osobe s anafilaksijom) ili norepinefrin (ponekad se koristi kod osoba s drugim oblicima šoka)

    • Povećanje sposobnosti srca da pumpa krv, na primjer, kada liječnici primjene dobutamin ili milrinon

    Liječenje uzroka

    Tekućine koje se daju intravenozno, transfuzije krvi i lijekovi možda neće biti dovoljni za suzbijanje šoka ako se krvarenje ili gubitak tekućine nastavi ili ako je šok uzrokovan srčanim udarom, infekcijom ili nekim drugim problemom koji nije povezan s volumenom krvi. Liječenje uzroka šoka je od vitalnog značaja.

    Kada je šok uzrokovan neodgovarajućim djelovanjem srca, nastoji se poboljšati rad srca. Osim tekućina i lijekova, drugi tretmani uključuju perkutanu transluminalna koronarna angioplastika (PTCA) ili premoštavanje koronarne arterije ako je uzrok srčani udar. Kirurška intervencija također može biti potrebna ako je uzrok oštećeni zalistak srca ili pucanje zida srca. Višak tekućine koja komprimira srce, stanje koje se zove srčana tamponada, može se ukloniti iglom ili operacijom.

    Kada je šok uzrokovan infekcijom (kao što je sepsa), liječenje infekcije uključuje antibiotike i uklanjanje izvora infekcije. Kada je šok uzrokovan krvarenjem, za zaustavljanje krvarenja može biti potrebna operacija. Ako je šok uzrokovan endokrinim poremećajem (poput Addisonove bolest) ili anafilaksije, u liječenju se mogu primjenjivati kortikosteroidi.

    Politika privatnosti