Problemi tijekom ronjenja mogu biti posljedica toksičnih učinaka plinova kao što su dušik, kisik, ugljični dioksid i ugljični monoksid.
(Vidi također Pregled ozljeda pri ronjenju.)
Zrak je mješavina plinova, uglavnom dušika i kisika s vrlo malim količinama drugih plinova. Svaki plin ima parcijalni tlak, temeljen na njegovoj koncentraciji u zraku i atmosferskom tlaku. I kisik i dušik mogu imati štetne učinke pri visokim parcijalnim tlakovima.
Toksičnost
kisika
Toksičnost kisika javlja se kod većine ljudi kada parcijalni tlak kisika dosegne 1.4 atmosfere ili više, što je ekvivalentno nešto više od 57 metara dubine pri disanju zraka (na plićim dubinama kada se udiše kisik koncentracije veće od 20%). Iako se toksičnost kisika rijetko može pojaviti u hiperbaričnoj kisikovoj komori, ronioci koji koriste neodgovarajuće koncentracije kisika tijekom dubinskog ronjenja su pod većim rizikom.
Simptomi uključuju peckanje, fokalne epileptičke napade (primjerice lica, usne ili jednosmjerni trzaj udova), vrtoglavica, mučnina i povraćanje te suženi (tunelski) vid. Oko 10% ljudi ima konvulzije ili nesvjestice, što obično rezultira utapanjem.
Da bi se spriječila toksičnost kisika za vrijeme dubinskog ronjenja, potrebne su posebne smjese plinova i posebna obuka.
Dušična narkoza
Dušična narkoza (dubinska zanesenost) uzrokovana je visokim parcijalnim tlakom dušika.
Simptomi nalikuju simptomima alkoholnog trovanja. Ljudi pokazuju vrlo lošu prosudbu i postaju dezorijentirani i često euforični. Možda neće uspjeti na vrijeme izroniti ili čak zaranjaju dublje, misleći da se kreću prema površini. Ovaj efekt postaje vidljiv na 100 stopa (oko 30 metara) kod nekih ronilaca koji dišu komprimirani zrak i obično ih onesposobljavaju na 300 stopa (oko 90 metara).
Kako bi se ti učinci sveli na najmanju moguću razinu, ronioci koji moraju zaroniti na velike dubine obično dišu posebnu mješavinu plinova umjesto običnog zraka. Koriste se niske koncentracije kisika, razrijeđene s helijem ili vodikom, a ne dušikom, jer helij i vodik ne uzrokuju narkozu. Ronjenje s helijem na dubinama većim od 500 do 600 stopa može dovesti do neurološkog sindroma visokog tlaka. To se smiruje tijekom izranjanja što se mora odvijati adekvatno polaganom brzinom da se izbjegne dekompresijska bolest.
Toksičnost ugljičnog dioksida
Neki ronioci razviju toksičnost ugljičnog dioksida jer ne povećavaju svoje disanje adekvatno tijekom napora. Drugi zadržavaju ugljični dioksid jer je komprimirani zrak u dubinama gušći i zahtijeva veći napor za protjecanje kroz dišne putove i aparat za disanje. Namjerno smanjenje brzine disanja radi očuvanja zraka ("preskakanje disanja") također može uzrokovati nakupljanje ugljičnog dioksida u krvi. Neispravnost zatvorenog ili poluzatvorenog uređaja za disanje još je jedan potencijalni uzrok toksičnosti ugljičnog dioksida.
Nakupljanje ugljičnog dioksida u krvotoku je signal tijelu da diše. Ronioci, kao što su snorkeleri, koji zadržavaju dah, a ne koriste aparat za disanje, često dišu energično (namjerna hiperventilacija) prije ronjenja, izdišući veliku količinu ugljičnog dioksida ali dodavajući malo kisika u krv.
Ovaj manevar im omogućuje da zadrže dah i duže plivaju pod vodom jer su njihove razine ugljičnog dioksida niske. Međutim, ovaj manevar (nazvan opasno podvodno zadržavanje daha) također je opasan, jer ronioci mogu ostati bez kisika i izgubiti svijest (zove se zamračenje pri zadržavanju daha ili hipoksično zamračenje) prije nego što ugljični dioksid dosegne razinu dovoljno visoku da signalizira potrebu za povratkom na površinu i disanjem. Ovaj slijed događaja vjerojatno je odgovoran za mnog neobjašnjiva utapanja među natjecateljima u podvodnom ribolovu i drugima koji zadržavaju dah dok rone ili plivaju pod vodom.
Simptomi toksičnosti ugljičnog dioksida mogu uključivati
-
Glavobolje
-
Teškoće pri disanju
-
Mučnina
-
Povraćanje
-
Crvenilo lica
Visoke razine ugljičnog dioksida također mogu dovesti do nesvjestica, povećati vjerojatnost epileptičkih napadaja zbog toksičnosti kisika i pogoršati ozbiljnost dušične narkoze. Ronioci koji često imaju glavobolje nakon ronjenja ili koji se ponose manjom učestalošću korištenja zraka, možda imaju simptome zadržavanja ugljičnog dioksida.
Ugljični dioksid se obično postupno smanjuje kako ronilac izranja. Osobe kod koje se tijekom ronjenja pojave simptome trebaju se postupno vratiti na površinu. Ljudi koji uobičajeno imaju glavobolje nakon ronjenja možda će morati promijeniti svoju tehniku ronjenja.
Trovanje ugljičnim monoksidom
Ugljični monoksid je proizvod izgaranja. Ugljični monoksid može ući u zrak ronioca ako je usisni ventil kompresora zraka postavljen preblizu ispuhu motora ili ako ulje za podmazivanje u neispravnom kompresoru postane dovoljno vruće da djelomično izgori, proizvodeći ugljični monoksid.
Simptomi uključuju mučninu, glavobolju, slabost, nespretnost i zbunjenost. Teški slučajevi trovanja ugljičnim monoksidom mogu uzrokovati epileptičke napade, gubitak svijesti ili komu. Dijagnoza se postavlja krvnim testom. Kako vrijeme prolazi, razina u krvi se smanjuje pa je za postavljanje dijagnoze potrebno test obaviti što je prije moguće. Naprava za dovođenje zraka ronioca može se također ispitati i na prisutnost ugljičnog monoksida.
Ljudima se daje kisik. Visoke razine kisika u krvi pomažu u uklanjanju ugljičnog monoksida iz krvi, ali ne sprječavaju uvijek oštećenje organa. Osobama s teškim trovanjem može se dati terapija kisikom pod visokim tlakom u hiperbaričnoj komori, dostupnoj u određenim medicinskim centrima.
Neurološki sindrom visokog tlaka
Slabo shvaćeni skup neuroloških simptoma može se razviti kada ljudi zarone na više od 500 do 600 stopa (150 do 180 metara), osobito kada je zaranjanje brzo i ronilac udiše mješavinu helija i kisika. Simptomi uključuju mučninu, povraćanje, drhtanje, nespretnost, vrtoglavicu, umor, pospanost, trzanje mišića, grčeve u trbuhu i zbunjenost. Sindrom samostalno prolazi prilikom izranjanja ili kada se brzina zaranjanja uspori.
Više informacija
-
American Red Cross: Water Safety Certification and Tips
-
Divers Alert Network: 24-satna telefonska linija za hitne slučajeve, 919-684-9111