Kožne reakcije na lijekove su nuspojave lijekova koje se manifestiraju kao osip.
-
Reakcije kože na lijekove su obično uzrokovane alergijskom reakcijom na lijek.
-
Tipični simptomi uključuju crvenilo, izbočine, mjehure, osip, svrbež, a ponekad i ljuštenje kože ili bol.
-
Svaki lijek koji osoba uzima će se možda morati ukinuti da bi se otkrio onaj koji izaziva osip.
-
Većina reakcija na lijekove nestaje nakon što se ukine primjena lijeka, no blage reakcije se mogu liječiti kremama koje ublažavaju simptome, a teške reakcije mogu zahtijevati liječenje lijekovima kao što su adrenalin (u injekciji), difenhidramin i/ili kortikosteroid kako bi se spriječile komplikacije.
(Vidi također Uvod u reakcije preosjetljivosti i upalne poremećaje kože.)
Riječ "osip" odnosi se na promjene u boji kože (kao što je crvenilo) i/ili teksturi (poput izbočina ili oteklina). Mnogi osipi svrbe, primjerice oni koji se često razvijaju nakon alergijske reakcije (reakcije preosjetljivosti), međutim neki osipi mogu s druge strane biti bolni ili ne izazivati nikakve tegobe. Lijekovi mogu izazvati osip na nekoliko načina.
Alergijski osipi izazvani lijekovima
Većina osipa uzrokovanih lijekovima se pojavljuju kao rezultat alergijske reakcije na lijek. Obično reakcija nastaje na lijek koji se uzima na usta ili putem injekcije. Lijek se ne mora nanositi na kožu kako bi izazvao osip. Kada imunološki sustav dođe u kontakt s lijekom, može postati osjetljiv na taj lijek (proces koji se zove senzibilizacija). Ponekad osoba postaje senzibilizirana na lijek nakon samo jedne izloženosti, a ponekad se senzibilizacija javlja tek nakon mnogih izlaganja. Kada je osoba jednom senzibilizirana na lijek, kasnije izlaganje tom lijeku izaziva alergijsku reakciju, primjerice osip.
Nealergijski osipi izazvani lijekovima
Ponekad se osip razvija izravno, a da pritom nije posredovan alergijskom reakcijom. Primjerice, kortikosteroidi i litij mogu uzrokovati osip koji nalikuje na akne, a antikoagulansi (razrjeđivači krvi) mogu uzrokovati pojavu modrica kada krv procuri ispod kože.
Određeni lijekovi čine kožu posebno osjetljivom na djelovanje Sunčevog svjetla ili drugih izvora ultraljubičastog svjetla (fotoosjetljivost). Takvi lijekovi uključuju određene antipsihotike, tetracikline, sulfa antibiotike, klorotiazid i neke umjetne zaslađivače. Osip se ne pojavljuje nakon što se lijek uzme, već kasnije izlaganje Suncu tijekom uzimanja terapije može uzrokovati fototoksičnost (bol i crvenilo koje nalikuje opeklini) ili fotoalergiju (alergijska reakcija koja se pojavljuje samo nakon izlaganja Suncu).
Drugi važni osipi koji nastaju kao posljedica uzimanja lijekova su oni koji se pojavljuju u sklopu Stevens-Johnson sindroma, toksične epidermalne nekrolize i nodoznog eritema.
Simptomi
Kožne reakcije na lijekove variraju u težini od blagog crvenila sa sitnim izbočinama na manjoj površini kože pa sve do ljuštenja cijele kože. Osip se može pojaviti iznenada unutar nekoliko minuta nakon što osoba uzme lijek ili se može javiti satima, danima ili čak tjednima poslije. Osip može izazvati crvenu, ljubičastu, plavu ili sivu promjenu boje kože. Neki osipi su bolni i mogu uzrokovati pojavu ranica u ustima.
Osobe s alergijskim osipom mogu imati urtike i/ili druge alergijske simptome, primjerice sekreciju iz nosa i suzne oči. Oni također mogu razviti izraženije simptome, kao primjerice zviđdanje prilikom disanja ili vrlo nizak krvni tlak. Za razliku od većine osipa izazvanih lijekovima koji ili vrlo malo svrbe, ili nimalo, urtike su praćene intenzivnim svrbežom.
Dijagnoza
Utvrđivanje povezanosti lijeka i osipa može biti vrlo teško jer osip može nastati kao posljedica vrlo male količine lijeka, može nastati nakon duljeg vremena od kad je osoba prvi put uzela lijek te može perzistirati tjednima ili mjesecima nakon što osobe prestane uzimati lijek. Svaki lijek koji je osoba uzela, uključujući i one kupljene bez recepta, kao što su kapi za oči, kapi za nos, čepiće te biljne proizvode, može biti uzrok osipa, stoga liječnici pregledavaju sve propisane lijekove, ali i lijekove bez recepta koje osoba trenutno uzima. Liječnici pokušavaju utvrditi je li osip nastao ubrzo nakon što je osoba počela uzimati lijek. Lijek koji najvjerojatnije izaziva osip će se vjerojatno ukinuti kako bi se vidjelo hoće li osip nestati.
Ponekad je jedini način da se odredi koji lijek uzrokuje osip taj da osoba prestane uzimati sve lijekove osim onih životno-potrebnih. Kad god je moguće uvodi se supstitucija kemijski nepovezanim lijekom. Ako nema takvih nadomjestaka, osoba počinje ponovno uzimati lijek jedan po jedan kako bi se vidjelo koji je uzrok reakcije. Međutim, ova metoda može biti opasna ako je osoba imala tešku alergijsku reakciju na lijek.
Kožni testovi možda neće biti od pomoći. Ponekad se uzima uzorak kože i promatra pod mikroskopom (što se naziva biopsija kože), osobito ako liječnici sumnjaju da osoba ima jednu od ozbiljnijih ili neuobičajenih reakcija na lijekove.
Liječenje
-
Ukidanje provocirajućeg lijeka
-
Za blage reakcije, ponekad antihistaminici i kortikosteroidne kreme za ublažavanje svrbeža
-
Za ozbiljne reakcije, ponekad lijekovi koji se daju intravenski i hospitalizacija
Većina reakcija lijekova nestaje kada se provocirajući lijek ukine.
Standardna terapija svrbeža, kao što su antihistaminici koji se uzimaju na usta i kortikosteroidne kreme, se koriste prema potrebi.
Teške alergijske kožne reakcije, pogotovo one praćene teškim simptomima (nazivaju se anafilaksija), kao primjerice zviždanjem prilikom disanja ili otežanim disanjem, se liječe epinefrinom (putem injekcije), antihistaminikom te kortikosteroidom.