Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Jelena Košćak Lukač, dr. med.
Ni pregledi ni testovi ne mogu dokazati da osoba ima bolove (vidi također Pregled boli). Zbog toga liječnici ispituju bolesnika o boli uključujući karakteristike boli. Bolesnikovi odgovori pomažu im da utvrde uzrok i razviju strategiju liječenja. Pitanja mogu biti sljedeća:
-
Gdje je bol locirana? Kakva je bol?
-
Kada je počela bol? Je li bilo ozljede?
-
Kako je počela bol? Je li počela naglo ili postupno?
-
Je li bol uvijek prisutna, ili dolazi i odlazi?
-
Pojavljuje li se predvidljivo nakon određenih aktivnosti (kao što su obroci ili fizički napor) ili u određenom položaju tijela? Što još pogoršava bol?
-
Što, ako išta, pomaže u ublažavanju boli?
-
Utječe li bol na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti ili na interakciju s drugim ljudima? Utječe li na spavanje, apetit i funkciju crijeva i mjehura? Ako da, kako?
-
Utječe li bol na raspoloženje i osjećaj blagostanja? Je li bol popraćena osjećajem depresije ili tjeskobe?
Da bi se procijenila jačina boli, liječnici ponekad koriste ljestvicu od 0 (bez boli) do 10 (ozbiljna bol) ili traže od osobe da opisuje bol kao blagu, umjerenu, jaku ili nepodnošljivu. Za djecu ili ljude koji imaju poteškoće u komunikaciji (na primjer, zbog moždanog udara), za određivanje jačine boli mogu se koristiti crteži lica u nizu - od nasmijanog do namrštenog lica i lica u plaču.
Ljestvice za procjenu boli: Koliko je bol jaka?
Liječnici uvijek pokušavaju utvrditi uzrokuje li neki organski poremećaj bol. Mnoge kronične bolesti (kao što su karcinom, artritis, anemija srpastih stanica, i upalne bolesti crijeva) uzrokuju bol, kao i akutni poremećaji (kao što su rane, opekline, puknuće mišića, prijelom kostiju, istegnuće ligamenta, upala slijepog crijeva, bubrežni kamenci, i srčani udar).
Liječnici koriste specifične tehnike za provjeru izvora boli. Liječnici pomiču ruke i noge osobe kroz njihov normalan raspon pokreta kako bi vidjeli hoće li ti pokreti uzrokovati bol. Ozljede, ponavljajući stres, kronična bol i drugi poremećaji mogu dovesti do preosjetljivosti određenih dijelova tijela (nazvanih 'trigger' točke). Liječnici dodiruju različita mjesta na tijelu kako bi identificirali eventualne 'trigger' točke za bol. Različiti predmeti (poput tupog ključa i oštre igle) koriste se kako bi se provjerio gubitak osjeta ili abnormalna percepcija osjeta.
Liječnici također razmatraju psihološke uzroke. Psihološki čimbenici (kao što je depresija i tjeskoba) mogu pogoršati bol. Budući da depresija i anksioznost mogu biti posljedica kronične boli, razlikovanje uzroka i posljedice može biti teško. Ponekad kod osoba koje imaju bolove postoje dokazi o psihološkim poremećajima, ali nema dokaza o poremećaju koji bi mogao objasniti bol ili njegovu ozbiljnost. Takva se bol zove psihogena bol.
Liječnici ispituju bolesnika koje je lijekove (uključujući lijekove koji se izdaju bez recepta) i druge tretmane koristio za smanjenje bolova i jesu li oni učinkoviti.
Mali broj ljudi preuveličava bol koju osjećaju. Ipak, liječnici obično postavljaju pitanja kako bi bili sigurni da nema skrivenih motiva zbog kojih se žale na bol, kao što je bolovanje ili dodatna pažnja članova obitelji. Takva su pitanja rutinska.