Epstein-Barrin virus uzrokuje brojne bolesti, uključujući i infektivnu mononukleozu.
-
Virus se širi ljubljenjem.
-
Simptomi su varijabilni, ali ekstremni umor, vrućica, grlobolja i otečeni limfni čvorovi su najčešći.
-
Krvni testovi se provode kako bi se potvrdila dijagnoza.
-
Paracetamol ili nesteroidni protuupalni lijekovi mogu ublažiti vrućicu i bolove.
Infekcija Epstein-Barrinim virusom (EBV) je vrlo česta. EBV je vrsta herpesvirusa koji se naziva i herpesvirusom 4. U Sjedinjenim Američkim Državama, oko 50% djece u dobi do 5 godina i gotovo 95% odraslih je preboljelo EBV infekciju.
Većina EBV infekcija su asimptomatske. Adolescenti i mladi koji su zaraženi EBV-om mogu razviti infektivnu mononukleozu. Infektivna mononukleoza dobila je ime po velikom broju bijelih krvnih stanica (mononuklearnih stanica) u krvotoku. Adolescenti i mladi se obično zaraze ljubeći nekoga tko ima infekciju EBV-om.
Nakon početne infekcije, EBV, kao i ostali herpesvirusi, ostaje doćivotno u tijelu, uglavnom u bijelim krvnim stanicama. Zaraženi ljudi povremeno izlučuju virus u slini. Najvjerojatnije će zaraziti druge tijekom izlučivanja virusa tijekom kojeg nemaju nikakve simptome.
Rijetko, EBV pridonosi razvoju nekoliko neuobičajenih vrsta tumora kao što je Burkittov limfom i određene vrste karcinoma nosa i grla (nazofaringealni karcinom). Smatra se da specifični virusni geni mijenjaju ciklus dijeljenja zaraženih stanica i dovode do njihovog neometanog dijeljenja. EBV ne uzrokuje sindrom kroničnog umora kao što se nekad smatralo.
Simptomi i komplikacije
Kod većine djece mlađe od 5 godina infekcija je asimptomatska. Kod adolescenata i odraslih osoba EBV može, ali i ne mora uzrokovati infektivnu mononukleozu.
Uobičajeno vrijeme od infekcije do pojave simptoma iznosi 30 do 50 dana. Taj se interval naziva razdobljem inkubacije.
Četiri glavna simptoma EBV infektivne mononukleoze su:
-
Ekstremni umor
-
Vrućica
-
Grlobolja
-
Oteklina limfnih čvorova
Nema svatko sva četiri simptoma. Infekcija najčešće počinje općom slabošću i umorom. Simptomi su najizraženiji tijekom prva dva do tri tjedna, ali mogu trajati mjesecima. Te nejasne simptome prate vrućica, bol u grlu i/ili oteklina limfnih čvorova. Vrućica obično doseže do 103°F (oko 39,5°C) u poslijepodnevnim ili ranim večernjim satima. Grlobolja je često izražena, a bijele naslage mogu biti prisutne na stražnjoj stijenci ždrijela. Najčešće su otečeni limfni čvorovi vrata, ali može biti otečen i bilo koji drugi limfni čvor. Kod nekih ljudi natečeni limfni čvorovi su jedini simptom.
U oko 50% osoba s infektivnom mononukleozom dolazi do povećanja slezene. Većina zaraženih osoba nema nikakvih simptoma zbog povećana slezena, ali ukoliko dođe do ozljede ona može lako puknuti. Ruptura slezene je stanje opasno po život. Također, može doći do povećanja jetre. Rijetko dolazi do razvoja žutice, a ponekad može doći i do otekline područja oko očiju.
Osip se rijetko razvija. Međutim, osobe s EBV infekcijom koje uzimaju antibiotik ampicilin češće razvijaju osip.
Ostale vrlo rijetke komplikacije uključuju konvulzivne napadaje, oštećenje živaca, promjene ponašanja, upalu mozga (encefalitis) ili ovojnica koje pokrivaju mozak (meningitis), anemiju i začepljenje dišnih puteva otečenim limfnim čvorovima.
Trajanje simptoma je varijabilno. Simptomi nestaju nakon otprilike 2 tjedna, a većina ljudi može nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima. Međutim, umor može potrajati još nekoliko tjedana, a ponekad i mjeseci. Smrtnost je manja od 1%, a najčešće je posljedicakomplikacija poput encefalitisa, rupture slezene ili opstrukcije dišnih puteva.
Dijagnoza
Simptomi infektivne mononukleoze javljaju se u mnogim drugim virusnim i bakterijskim infekcijama. Stoga se infektivna mononukleoza često ne prepozna. Međutim, otečeni limfni čvorovi, naročito vratni, snažno ukazuju na infektivnu mononukleozu.
Za potvrdu dijagnoze se najčešće provodi jednostavan krvni test poznat kao test na heterofilna protutijela ili monospot test. Rano tijekom infekcije ili u mlađe djece je monospot test ponekad negativan, a ukoliko na temelju kliničke slike postoji visoka sumnja na infektivnu mononukleozu test se ponavlja. Ukoliko je i ponovljeni test negativan, provode se i drugi testovi kako bi se potvrdila dijagnoza EBV infekcije. (Protutijela su proizvedena od strane imunološkog sustava za obranu od određenog napadača, poput EBV.)
Često se radi i kompletna krvna slika. Nalaz brojnih karakterističnih mononuklearnih bijelih krvnih stanica (atipičnih limfocita) može biti prvi znak da je riječ o infektivnoj mononukleozi.
Liječenje
Nema ciljanog lijeka.
Osobe s infektivnom mononukleozom moraju strogo mirovati tijekom prva dva tjedna bolesti. Nakon otprilike 2 tjedna mogu postupno povećavati tjelesnu aktivnost. Međutim, zbog rizika od rupture slezene potrebno je izbjegavati podizanje teških predmeta i kontaktne sportove barem mjesec dana odnosno dok liječnici ultrazvučnim pregledom ne utvrde da je slezena ponovno normalnih dimenzija.
Paracetamol ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID, kao što su acetil-salicilna kiselina ili ibuprofen) mogu ublažiti vrućicu i bol. Međutim, acetil-salicilna kiselina se ne smije davati djeci zbog rizika Reyeovog sindrom koji može dovesti do fatalnih posljedica.
Komplikacije, poput opstrukcije dišnog puta zbog otekline limfnih čvorova, mogu se liječiti kortikosteroidima.
Trenutno dostupni antivirusni lijekovi imaju slab učinak na simptome infektivne mononukleoze i treba ih izbjegavati .