Aortna regurgitacija je propuštanje krvi natrag kroz aortni ventil svaki put kada se lijeva klijetka relaksira.
-
Aortna regurgitacija je posljedica deterioracije aortnog zaliska i okolnog korijena aorte (baze aorte - krvne žile koja transportira krv iz srca u ostatak tijela).
-
Deterioracija se katkad događa kod bolesnika s abnormalnim bikuspisnim aortnim zaliskom ali može biti rezultat bakterijske infekcije zaliska ili reumatske vrućice.
-
Aortalna regurgitacija ne uzrokuje simptome dok se ne razvije popuštanje srca.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju kliničke slike, a ehokardiografijom potvrđuju dijagnozu i mjere njezinu stupanj valvularne greške.
-
Oštećeni zalistak mora se periodično pratiti, tako da se može kirurški zamijeniti ili popraviti nakon što propuštanje postane značajno te se srčana funkcija počne narušavati.
(Vidi također Pregled poremećaja srčanog zaliska.)
Aortni zalistak nalazi se između lijeve klijetke i uzlazne aorte (velika arterija koja izlazi iz srca). Aortni zalistak se otvara dok se lijeva klijetka kontrahira kako bi pumpala krv u aortu. Kada se aortni zalistak ne zatvori u potpunosti, krv propušta unatrag iz aorte u lijevu klijetku tijekom faze relaksacije lijeve klijetke. Propuštanje krvi unatrag, nazvano regurgitacijom, povećava volumen i pritisak krvi u lijevoj klijetki. Kao rezultat toga, količina rada koju srce treba učiniti povećava se. Za kompenzaciju mišićna stijenka lijeve klijetke se zadeblja (hipertrofija), a šupljina klijetke se uveća (proširi). Na kraju, unatoč ovoj kompenzaciji, srce možda neće moći zadovoljiti tjelesnu potrebu za krvlju, što dovodi do srčanog popuštanja, s nakupljanjem tekućine u plućima.
Uzroci
Regurgitacija aortnog zaliska može se razviti naglo (akutno) ili postupno (kronično).
Najčešći uzroci akutne aortne regurgitacije su
Najčešći uzroci kronične aortne regurgitacije su
Reumatska groznica i sifilis nekada su bili najčešći uzroci regurgitacije aorte u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi, gdje su oba poremećaja sada rijetka zbog raširene uporabe antibiotika. U područjima gdje antibiotici nisu široko korišteni, aortna regurgitacija zbog reumatske groznice ili sifilisa je još uvijek česta.
Oko 1% novorođenčadi ima bikuspisni aortni zalistak, ali obično ne uzrokuje probleme do odrasle dobi.
Simptomi
Blaga aortna regurgitacija ne uzrokuje nijedan drugi simptom osim karakterističnog šuma na srcu koji se može čuti stetoskopom svaki put kada se lijeva klijetka relaksira. Bolesnici s teškom regurgitacijom mogu razviti simptome kada se razvije popuštanje srca.
Popuštanje srca uzrokuje nedostatak zraka tijekom fizičkih napora. Ležanje na ravnom, osobito noću, uzrokuje otežano disanje. Sjedenje omogućuje da se gravitacijom tekućina spusti u donje dijelove pluća te oslobodi gornje dijelove pluća te se time olakšava disanje. Oko 5% bolesnika s aortnom regurgitacijom ima bolove u prsima zbog neadekvatne opskrbe srčanog mišića krvlju (angina), osobito tijekom noći.
Puls, koji se ponekad naziva kolapsirajući puls, kod kontrakcije je jak, a zatim brzo nestaje jer krv prolazi kroz aortni ventil u srce, uzrokujući nagli pad krvnog tlaka.
Dijagnoza
-
Klinički pregled
-
Ehokardiografija
Dijagnoza se temelji na rezultatima fizikalnog pregleda (kao što je kolapsirajući puls i karakterističan šum srca) a potvrđen je ehokardiografijom. Ehokardiografijskim pregledom također otkrivamo ozbiljnost regurgitacije i kako utječe na srčani mišić. Ako ehokardiografski pregled pokazuje da je aorta proširena, često je potrebno učiniti kompjutersku tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MRI) za otkrivanje disekcije aorte.
Rendgenski snimak srca i pluća i elektrokardiografija (EKG) obično pokazuju znakove uvećanog srca. Koronarna angiografija se radi prije operacije, jer oko 20% osoba s teškom aortnom regurgitacijom također ima koronarnu bolest. Rodbinu u prvom koljenu (tj. roditelje, braću i sestre ili djecu) bolesnika s bikuspidnim aortnim zaliskom također treba pregledati jer u 20 do 30% slučajeva rođaci su također zahvaćeni.
Liječenje
Medikamentozno liječenje nije posebno učinkovito u usporavanju napredovanja zatajenja srca i ne eliminira potrebu za pravovremenim popravkom ili zamjenom zaliska.
Ehokardiografski pregled treba periodično ponavljati kako bi se utvrdilo koliko brzo se uvećava lijeva klijetka, što pomaže kod odluke kada je pravo vrijeme za operaciju. Oštećeni zalistak treba kirurški popraviti ili zamijeniti umjetnim zaliskom prije nego što lijeva klijetka postane nepovratno oštećena.
Bolesnici koji su bili podvrgnuti zamjeni srčanog zaliska trebaju dobiti antibiotsku profilaksu prije kirurških, stomatoloških ili nekih drugih medicinskih postupaka ( vidi: Primjeri postupaka koji zahtijevaju preventivne antibiotike u SAD-u *) kako bi se umanjio rizik od infekcije srčanog zaliska.