U procjeni poremećaja bubrega i mokraćnog sustava ponekad je potrebno učiniti analizu urina. Uzorak urina se obično prikuplja metodom čistog srednjeg urina ili drugom sterilnom metodom. Primjerice, jedna od metoda dobivanja nekontaminiranog urina je uzimanje urina iz mokraćnog mjehura putem urinarnog katetera.
Kako bi se dijagnosticirala infekcija mokraćnih puteva radi se urinokultura pri čemu se iz uzorka urina izoliraju bakterije. Urinokultura nije dio rutinske obrade. Uzorak urina prikuplja se metodom čistog srednjeg urina ( link ) ili jednokratnom kateterizacijom.
Uzimanje mokraće metodom srednjeg čistog mlaza
-
Potrebno je očistiti glavu penisa ili kod žena otvor mokraćne cijevi vaticom natopljenim antiseptičnom tekućinom.
-
Nakon toga potrebno je izmokriti prvi mlaz kako bi se isprala mokraćna cijev.
-
Sljedeći mlaz potrebno je izmokriti u sterilnu čašicu. Obično se uzima srednji mlaz urina (mlaz prije prestanka mokrenja). Obično se uzima srednji mlaz urina.
|
Analiza moraće može biti korisna u mjerenju različitih tvari u urinu, ukljućujući proteine, glukozu (šećer), ketone, krv i druge tvari. Kako bi se dokazala prisutnost ovih tvari koristimo se test trakicama koje su natopljene kemikalijama koje reagiraju s tvarima iz urina te brzo mijenjaju boju. Ponekad se rezultati ispitivanja potvrđuju sofisticiranijom i točnijom laboratorijskom analizom urina. Mokraća se također može pregledati pod mikroskopom kako bi se provjerila prisutnost crvenih i bijelih krvnih stanica, kristala i odljevaka (otisci bubrežnih tubula nastalih kada se stanice, proteini ili oboje istalože u tubulima i prolaze kroz urin).
Pojava proteina u mokraći (proteinurija) obično se može otkriti test trakicom ukoliko su prisutni u velikim količinama. Ovisno o uzroku, proteini mogu biti prisutni u urinu povremeno ili kontinuirano. Proteinurija se može pojaviti i nakon napornog vježbanja, kao što je trčanje maratona, ali obično je znak poremećaja bubrega. Male količine proteina u urinu mogu biti rani znak oštećenja bubrega zbog dijabetesa. Takve male količine možda neće biti otkrivene test trakicama. U tim slučajevima, morat će se prikupiti 12-satna ili 24-satna mokraća i testirati u laboratoriju.
Glukoza u mokraći (glukozurija) može se detektirati test trakicama. Najčešći uzrok pojave glukoze u mokraći je šećerma bolest (dijabetes melitus), ali izostanak glukoze ne znači da osoba nema šećernu bolest ili da je šećerna bolest dobro regulirana. Isto tako prisutnost glukoze ne mora nužno upućivati da se radi o dijabetesu ili nekom drugom problemu.
Ketone u mokraći (ketonurija) često se može detektirati test trakicama. Ketoni nastaju prilikom razgradnje masti u tijelu. Ketoni se mogu pojaviti u mokraći kao rezultat gladovanja ili nekontroliranog dijabetesa, a ponekad i nakon konzumiranja značajnih količina alkohola.
Krv u mokraći (hematurija) može se također detektirati test trakicama i zatim potvrditi pregledom urina mikroskopom i drugim testovima. Ponekad urin može sadržavati dovoljno krvi da promjenu postaju vidljive golim okom, mijenjajući boju urina u crvenu ili smeđu.
Pomoću test trakica također se mogu detektirati nitriti u mokraći (nitriturija). Visoke razine nitrita ukazuju na infekciju mokraćnih puteva.
Leukocitna esteraza (enzim koji se nalazi u određenim bijelim krvnim stanicama) također se može detektirati test trakicama. Leukocitna esteraza znak je upale, najčešće uzrokovano infekcijom mokraćnog sustava.
Test trakicama mjeri se kiselost mokraće. Određene vrste hrane, kemijski disbalans i poremećaji metabolizma također mogu promijeniti kiselost mokraće.
Gustoća mokraće (koja se naziva i osmolalnost, grubo označena specifičnom težinom) može jako varirati ovisno o tome je li osoba dehidrirana, koliko je tekućine osoba unijela te o različitim drugim faktorima. Gustoća urina je također ponekad važna u dijagnosticiranju abnormalne funkcije bubrega. Bubrezi gube sposobnost koncentriranja mokraće u ranom stadiju poremećaja koji dovodi do zatajenja bubrega. Prilikom provođenja jednog testa od ispitanika se traži da ne pije vodu ili druge tekućine 12 do 14 sati. U drugom testu, osoba prima injekciju vazopresina (naziva se i antidiuretski hormon). Nakon toga se mjeri koncentracija urina. Kod normalnih bubrega oba testa bi trebala rezultirati koncentiranom mokraćnom. Međutim, kod nekih poremećaja bubrega (kao što su nefrogeni dijabetes insipidus), mokraća se ne može koncentrirati iako su druge funkcije bubrega normalne.
Sediment urina može se analizirati pod mikroskopom kako bi se dobile informacije o mogućem poremećaju bubrega ili urinarnog trakta. Normalni urin sadrži mali broj stanica i drugih ostataka koje se odstranjuju iz unutarnjeg dijela mokraćnog sustava. Kod osobe s poremećajem bubrega ili mokraćnog sustava obično dolazi do nastanka više otpadnih stanica koji formiraju sediment ukoliko se mokraća centrifugira (laboratorijska obrada koja se koristi centrifugalnom silom kako bi rastavila tekućine na komponente) ili prilikom taloženja