Pobačaj je gubitak fetusa zbog prirodnih uzroka prije 20 tjedana trudnoće.
-
Pobačaj se može dogoditi zbog problema kod fetusa (kao što je genetski poremećaj ili urođeni defekt) ili kod žene (kao što su strukturne abnormalnosti reproduktivnih organa, infekcije, uporaba kokaina ili alkohola, pušenje cigareta ili ozljede), ali uzrok je često nepoznat.
-
Može doći do krvarenja i grčeva, osobito u kasnoj trudnoći.
-
Liječnici pregledavaju cerviks i obično rade ultrazvuk.
-
Ako produkti trudnoće zaostanu u maternici nakon pobačaja, oni se uklanjanju.
Komplikacije trudnoće su problemi koji se javljaju samo tijekom trudnoće. Mogu utjecati na ženu, fetus ili oboje i mogu se pojaviti u različito vrijeme tijekom trudnoće. Međutim, većina komplikacija u trudnoći može se učinkovito liječiti. Pobačaj, po definiciji, uključuje smrt ploda i može povećati rizik od pobačaja u budućim trudnoćama.
Pobačaj se javlja u do 20% prepoznatih trudnoća. Mnogo više spontanih pobačaja nije prepoznato jer se pojavljuju prije nego što žene znaju da su trudne. Oko 85% pobačaja javlja se tijekom prvih 12 tjedana trudnoće, a čak 25% svih trudnoća završava u pobačaju tijekom prvih 12 tjedana trudnoće. Preostalih 15% pobačaja javlja se tijekom 13. do 20. tjedna.
Pobačaji su češći kod visokorizičnih trudnoća, osobito kada žene ne dobivaju odgovarajuću medicinsku skrb.
Uzroci
Smatra se da se većina pobačaja koji se javljaju tijekom prvih 10 do 11 tjedana trudnoće događa zbog genetskog poremećaja. Ponekad pobačaj proizlazi iz urođene mane.
Ako žene imaju poremećaj koji uzrokuje pretjerano zgrušavanje krvi (kao što je antifosfolipidni sindrom), mogu imati ponavljajuće pobačaje (tzv. habitualni pobačaji) nakon 10. tjedna trudnoće.
Za mnoge od pobačaja koji se javljaju tijekom 13. do 20. tjedna nije utvrđen nikakav uzrok.
Faktori rizika (stanja koja povećavaju rizik od poremećaja) za pobačaj uključuju sljedeće:
-
Starija dob (preko 35)
-
Strukturne abnormalnosti reproduktivnih organa, kao što su fibrom, ožiljno tkivo, dvostruka maternica ili slabi vrat maternice (cervikalna insuficijencija), koji teži otvaranju (proširivanju) kako se maternica povećava
-
Uporaba tvari kao što su kokain, alkohol, i duhan (putem pušenja cigareta)
-
Teške ozljede
-
infekcije kao što je infekcija citomegalovirusom ili rubeola
-
Smanjeno aktivna štitnjača (hipotireoza) ili pretjerano aktivna štitnjača (hipertireoza) ako je bilo koje od stanja slabo kontrolirano
-
Dijabetes ako je težak ili loše kontroliran
-
Određeni poremećaji, kao što su kronična bubrežna bolest, sustavni eritemski lupus (lupus), i visoki krvni tlak, ako se ne liječe na odgovarajući način i ne kontroliraju tijekom trudnoće
Rh inkompatibilnost (kada trudnica ima Rh-negativnu krv, a fetus ima Rh-pozitivnu krv) također povećava rizik od pobačaja.
Iznenadni emocionalni šok (primjerice, uslijed loših vijesti) i lakše ozljede (npr. uslijed posklizanja i pada) nisu povezani s pobačajima.
Pobačaj je vjerojatniji ako su žene imale pobačaj u prethodnoj trudnoći.
Što je više pobačaja žena imala, to je veći rizik od ponovnog pobačaja. Rizik od ponovnog pobačaja također ovisi o uzroku, ali općenito, za žene koje su imale nekoliko pobačaja rizik od pobačaja u narednoj trudnoći iznosi 1 na 4.
Neki uzroci, ako nisu ispravljeni ili liječeni, uzrokuju ponavljajuće pobačaje. Kada su žene imale nekoliko pobačaja, uzrok može biti abnormalnost njihovih ili očevih kromosoma ili antifosfolipidni sindrom.
Razumijevanje jezika gubitka
Liječnici mogu koristiti izraz abortus za spontani pobačaj (spontani abortus), kao i za namjerni prekid trudnoće zbog medicinskih ili drugih razloga (inducirani pobačaj). Nakon 20 tjedana trudnoće, porođaj fetusa koji je umro se naziva mrtvorođenost.
Ostali termini za pobačaj uključuju sljedeće:
-
Medicinski (inducirani) pobačaj: Pobačaj koji je uzrokovan medicinskim sredstvima (lijekovima ili operacijom) - na primjer, jer je život ili zdravlje žene ugroženo ili fetus ima velike abnormalnosti
-
Prijeteći pobačaj: Krvarenje ili grčevi tijekom prvih 20 tjedana trudnoće bez otvaranja (dilatacije) vrata maternice, što ukazuje na mogući gubitak fetusa
-
Pobačaj u tijeku: Bol ili krvarenje tijekom prvih 20 tjedana trudnoće s dilatacijom cerviksa, što ukazuje na gubitak fetusa
-
Kompletni pobačaj: Izbacivanje čitavog fetusa i posteljice iz maternice
-
Nepotpuni pobačaj: Izbacivanje samo dijela sadržaja maternice
-
Zadržani pobačaj: Zadržavanje mrtvog fetusa u maternici
-
Septički pobačaj: Infekcija sadržaja maternice prije, tijekom ili nakon pobačaja
|
Simptomi
Pobačaju obično prethodi točkasto krvarenje svijetlom ili tamnocrvenom krvlju ili očiglednije krvarenje. Uterus se kontrahira, uzrokujući grčeve. Međutim, oko 20 do 30% trudnica ima barem jedno krvarenje tijekom prvih 20 tjedana trudnoće. Oko polovice tih epizoda rezultira pobačajem.
Rano u trudnoći, jedini znak spontanog pobačaja može biti mala količina vaginalnog krvarenja. Kasnije u trudnoći, pobačaj može uzrokovati obilno krvarenje, a krv može sadržavati sluz ili ugruške. Grčevi postaju sve jači sve dok se naposlijetku maternica ne kontrahira dovoljno da izbaci fetus i posteljicu.
Ponekad fetus umre, ali se ne javljaju simptomi pobačaja. U takvim slučajevima, maternica se ne povećava. Rijetko, mrtva tkiva u maternici se zaraze prije, tijekom ili nakon pobačaja. Takve infekcije (koje se nazivaju septičkim pobačajem) obično proizlaze iz pobačaja induciranih od strane neobučenih pojedinaca koji ne koriste sterilne tehnike. Septički pobačaj može biti ozbiljan, uzrokujući groznicu, zimicu i ubrzane otkucaje srca. Oboljele žene mogu ući u delirij, a krvni tlak može postati opasno nizak.
Jeste li znali...
-
Mnogi pobačaji su neprepoznati jer se pojavljuju prije nego što žene znaju da su trudne.
-
Oko 20 do 30% trudnica ima barem jedno krvarenje tijekom prvih 20 tjedana trudnoće, a oko polovica tih žena ima pobačaj.
|
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Ultrazvuk
-
Krvni testovi
Ako trudnica ima krvarenje i grčeve tijekom prvih 20 tjedana trudnoće, liječnik je pregledava kako bi utvrdio radi li se o pobačaju. Liječnik pregledava vrat maternice kako bi utvrdio otvara li se ili skraćuje (povlači). Ako se ne otvara ili skraćuje, trudnoća se možda može nastaviti. Ako se otvara prije 20 tjedana trudnoće, pobačaj je vrlo vjerojatan.
Obično se radi i ultrazvuk. Može se koristiti za određivanje je li se pobačaj već dogodio ili, ako nije, je li fetus i dalje živ. Ako je došlo do pobačaja, ultrazvuk može pokazati jesu li fetus i posteljica izbačeni.
Liječnici obično obavljaju krvne testove za mjerenje hormona proizvedenog od strane posteljici u ranoj trudnoći, koji se naziva humani korionski gonadotropin (hCG). Rezultati omogućuju liječnicima da odrede ima li žena ektopično trunoću, koja također može uzrokovati krvarenje. Ovaj test također može pomoći liječnicima da utvrde jesu li dijelovi fetusa i posteljice ostali u maternici nakon pobačaja.
Liječnici obično mogu dijagnosticirati septički pobačaj na temelju ženinog stanja i simptoma. Ako se septički pobačaj čini vjerojatnim, liječnici šalju uzorak krvi u laboratorij kako bi se kultivirao (stavljanjem u tvar koja će potaknuti rast mikroorganizama). Ova tehnika pomaže liječnicima odrediti mikroorganizam koji uzrokuje infekciju i posljedično odrediti koji bi antibiotik bio učinkovit.
Ako su žene imale nekoliko pobačaja, možda bi trebale posjetiti liječnika prije nego što ponovno pokušaju ostati trudne. Liječnik može provjeriti imaju li genetske ili strukturne abnormalnosti i druge poremećaje koji povećavaju rizik od pobačaja. Na primjer, liječnici mogu učiniti sljedeće:
-
Slikovne pretrage (kao što je ultrazvuk, histeroskopija ili histerosalpingografija) u potrazi za strukturnim abnormalnostima
-
Krvne pretrage kako bi utvrdili postoje li određeni poremećaji, kao što su antifosfolipidni sindrom, dijabetes i poremećaj štitnjače
-
Genetske testove za provjeru kromosomskih abnormalnosti
Ako se identificiraju, mogu se liječiti neki uzroci prethodnog pobačaja, što omogućuje uspješnu trudnoću.
Liječenje
-
Za prijeteći pobačaj, povremena procjena ženinih simptoma
-
Za potpuni pobačaj, bez liječenja
-
Za druge vrste pobačaja, uklanjanje sadržaja maternice
-
Emocionalna podrška
Ako je fetus živ i vrat maternice se nije otvorio (prijeteći pobačaj), niti jedno specifično liječenje ne može pomoći, ali liječnici povremeno procjenjuju ženine simptom ili rade ultrazvuk.
Neki liječnici savjetuju ženama da izbjegavaju naporne aktivnosti i, ako je moguće, da izbjegavaju stajanje na nogama. Međutim, nema jasnih dokaza da su takva ograničenja korisna. Također nema dokaza da suzdržavanje od spolnog odnosa pomaže.
Ako je došlo do spontanog pobačaja, a fetus i posteljica su potpuno izbačeni, liječenje nije potrebno.
Ako dio tkiva fetusa ili posteljice ostao u maternici nakon pobačaja ili ako fetus umre i ostane u maternici, liječnici mogu učiniti nešto od sljedećeg:
-
Ako žene nemaju groznicu i ne izgledaju bolesno, pažljivo ih pratiti i čekati da vide hoće li maternica sama izbaciti svoj sadržaj. Je li ovaj pristup siguran ovisi o tome koliko je tkiva ostalo, kako se maternica doima na ultrazvuku zdjelice i kada se smatra da je došlo do pobačaja.
-
Operativno ukloniti fetus i posteljicu kroz vaginu (tzv. kirurška evakuacija, pomoću usisne kiretaže ili dilatacije i evakuacije [D & E]), obično tijekom prva 23 tjedna trudnoće
-
Koristiti lijek koji može potaknuti porođaj i tako izbaciti sadržaj maternice, kao što je oksitocin (obično se koristi kasnije u trudnoći) ili mizoprostol (koji se obično koristi ranije tijekom trudnoće).
Prije kirurškog uklanjanja fetusa tijekom prvog ili drugog tromjesečja, liječnici mogu koristiti prirodne tvari koje apsorbiraju tekućine (kao što su stabljike morskih algi) kako bi pomogle otvoriti vrat maternice. Ili mogu dati ženi prostaglandin (hormonalni lijek koji stimulira kontrakcije maternice), kao što je mizoprostol. Ovi tretmani olakšavaju uklanjanje tkiva.
Ako se upotrebljava lijek, nakon toga može biti potrebna usisna kiretaža ili D & E da bi se uklonili komadići posteljice. D & E može biti nedostupna jer zahtijeva posebnu obuku.
Ako žene imaju simptome septičkog pobačaja, sadržaj maternice se uklanja što je prije moguće, a žene se liječe intravenskim antibioticima.
Emocije nakon pobačaja
Nakon pobačaja, žene mogu osjećati žaljenje, tugu, ljutnju, krivnju ili tjeskobu zbog budućih trudnoća.
Žaljenje: Žaljenje za gubitkom je prirodan odgovor i ne treba se potiskivati ili negirati. Razgovaranje o osjećajima s drugom osobom može pomoći ženama da se nose sa svojim osjećajima i steknu osjećaj perspektive.
Krivnja: Žene mogu misliti da su napravile nešto što je uzrokovalo pobačaj. Obično nisu. Žene se mogu sjetiti da su uzele uobičajeni bezreceptni lijek u ranoj trudnoći, popile čašu vina prije nego što su znale da su trudne, ili napravile neku drugu svakodnevnu stvar. Ove stvari gotovo nikada nisu uzrok pobačaja, pa žene ne bi trebale osjećati krivnju zbog njih.
Anksioznost: Žene koje su imale pobačaj možda će htjeti razgovarati sa svojim liječnikom o vjerojatnosti pobačaja u kasnijim trudnoćama i obaviti testiranja ako je potrebno. Iako spontani pobačaj povećava rizik od idućeg, većina ovih žena može ponovno zatrudnjeti i iznijeti zdravu bebu do termina.
Liječnici pružaju podršku i uvjeravaju žene da pobačaj nije njihova krivica. Formalno savjetovanje rijetko je potrebno, ali liječnici ga stavljaju na raspolaganje ženama koje to žele.