Prenošeno novorođenče

Autor: Robert L. Stavis, PhD, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Dora Jelinek, dr. med.

Prenošeno novorođenče je dijete rođeno nakon gestacijske dobi od 42 tjedna ili više.

  • Pred kraj trudnoće se smanjuje funkcija posteljice pa se manje hranjivih tvari i kisika dostavlja fetusu.

  • Niska razina šećera u krvi (glukoze) je poseban problem u prenesene novorođenčadi.

  • Prenošena novorođenčad ima suhu, labavu kožu koja se ljušti i mogu se činiti nenormalno mršavi jer nisu dobivali dovoljno hranjivih tvari na kraju trudnoće.

  • Dijagnoza se temelji na izgledu novorođenčeta i procijeni gestacijske dobi.

  • Obično se liječenje usmjerava na odgovarajuću prehranu i opću njegu.

  • Neke prenošena novorođenčad ne dišu pri rođenju i treba ih oživljavati (reanimirati).

(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi.)

Gestacijska dob odnosi se na starost ploda. Gestacijska dob je broj tjedana od prvog dana majčine posljednje menstruacije do poroda. Ovaj vremenski okvir često se prilagođava drugim informacijama koje liječnici dobivaju, uključujući nalaze ranih ultrazvučnih pregleda koji daju dodatne informacije o gestacijskoj dobi. Procjenjuje se da je normalno trajanje gestacije 40 tjedana.

Novorođenčad se klasificira prema gestacijskoj dobi

  • Nedonoščad: rođena prije navršenih 37 tjedana trudnoće

  • Donošena novorođenčad: rođena u razdoblju od 37. do 41. tjedna trudnoće

  • Kasno donošena novorođenčad: rođena u razdoblju od 41. do 42. tjedna trudnoće

  • Prenošena novorođenčad: rođena s 42 ili više tjedana trudnoće

Zakašnjeli porod je puno rjeđi nego prijevremeni porod. Zašto se trudnoća nastavlja nakon predviđenog termina obično je nepoznato. Žene koje su već rodile jedno prenošeno novorođenče imaju povećan rizik da rode još jedno.

Pri kraju trudnoće se smanjuje razina amnijske tekućine, a posteljica (organ koji daje hranu fetusu) postaje manja i manje učinkovita u opskrbi kisika i hranjivih tvari. Posljedično, plod počinje koristiti vlastitu mast i ugljikohidrate (šećere) kako bi osigurao energiju. Kao rezultat toga, stopa rasta se usporava, a težina se može čak i smanjivati.

Komplikacije tijekom i nakon poroda

Opskrba ploda kisikom može biti ugrožena, naročito tijekom poroda, ako se posteljica previše smanji (vidiPerinatalna asfiksija). Nedostatak kisika može rezultirati fetalnim distresom (znakovi da plod nije dobro) i može rezultirati ozljedom mozga i drugih organa u ekstremnim slučajevima.

Radi fetalne patnje plod može ispustiti mekonij (fetalnu stolicu) u amnijsku tekućinu. Fetus, izazvan stresom, refleksno duboko udiše, i može udahnuti mekonijsku amnijsku tekućinu u pluća prije rođenja. Kao rezultat toga, novorođenče može imati poteškoća s disanjem nakon poroda (sindrom aspiracije mekonija).

Ako se trudnoća znatno produži, plod može umrijeti.

Nakon poroda je prenošena novorođenčad sklona razvoju niskih razina šećera u krvi (glukoze) (hipoglikemija) jer su iscrpili zalihe pohranjene masti i ugljikohidrata.

Simptomi

Prenošena novorođenčad ima suhu, opuštenu kožu koja se ljušti i mogu se činiti abnormalno tankim (mršavim), pogotovo ako je funkcija posteljice znatno smanjena. Nokti na rukama i nogama su dugi. Pupčana vrpca i nokti mogu biti zeleno obojeni ako je mekonij bio prisutan u amnijskoj tekućini.

Dijagnoza

  • Izgled novorođenčeta

  • Procijenjeni datum poroda

Liječnici postavljaju dijagnozu prenošenja na temelju izgleda novorođenčeta nakon rođenja i izračunate gestacijske dobi.

Liječenje

  • Liječenje komplikacija

Ako trudnoća prelazi procijenjeni datum poroda, induciranje poroda može smanjiti rizik od smrti novorođenčeta, potrebu za porodom carskim rezom i mogućnost razvoja sindroma aspiracije mekonija. Prenošena novorođenčad će možda morati biti hitno porođena carskim rezom i oživljavana (reanimirana) pri rođenju, ako imaju niske razine kisika i znakove fetalne patnje.

Ako je dijete udahnulo mekonij u pluća ili ima problema s disanjem iz drugih razloga, liječnici mogu aplicirati surfaktant (materijal koji pokriva unutrašnjost alveola i olakšava disanje). Možda će biti potrebna potpora disanja primjenom stroja koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća (respirator) i kisika.

Kako bi se spriječila i liječila hipoglikemija daju se otopine šećera (glukoze) putem vene (intravenski) ili se djeca učestalo hrane izdojenim majčinim mlijekom/formulom.

Ako se ne pojave komplikacije, glavni cilj je osigurati dobru prehranu kako bi prenošena novorođenčad mogla nadoknaditi težinu.