Sindrom akutnog respiratornog distresa (ARDS) je vrsta zatajenja (pluća) disanja što je posljedica brojnih različitih bolesti zbog kojih se tekućina nakuplja u plućima, a koncentracija kisika u krvi je preniska.
-
Osoba ima zaduhu, obično uz ubrzano, plitko disanje, koža može postati šarena ili plavkasta (cijanoza), a drugi organi poput srca i mozga mogu otkazati.
-
Senzor postavljen na vrhu prsta (pulsna oksimetrija) ili uzorak krvi iz arterije koriste se za određivanje koncentracije kisika u krvi, a snima se i rendgen prsnog koša.
-
Bolesnici se liječe u jedinici intenzivnog liječenja jer će im možda trebati strojna ventilacija.
-
Daje se kisik i liječi uzrok zatajenja disanja.
Sindrom akutnog respiratornog distresa (ARDS) je hitno medicinsko stanje. Može se pojaviti kod ljudi koji već imaju plućnu bolest ili kod onih s prethodno zdravim plućima. Ovaj se poremećaj naziva sindrom respiratornog distresa kod odraslih, iako se može javiti i kod djece.
ARDS je podijeljen u tri kategorije: blagi, umjereni i teški. Kategorija se određuje usporedbom koncentracije kisika u krvi s količinom kisika koju treba dati da bi se postigla ta koncentracija.
Uzroci
Svaka bolest ili stanje koje oštećuje pluća može uzrokovati ARDS. Kod više od polovice ljudi ARDS se razvija kao posljedica teške, raširene infekcije (sepse) ili upale pluća.
Neki uzroci sindroma akutnog respiratornog distresa
-
Aspiracija (udisanje) hrane u pluća
-
Opekline
-
Neke komplikacije u trudnoći (npr. embolija plodnom vodom, preeklampsija, infekcija tkiva u maternici prije, za vrijeme ili nakon pobačaja [septički pobačaj] i druge)
-
Ozljeda prsnog koša (kontuzija pluća)
-
Kardiokirurško premošćenje koronarnih arterija
-
Utapanje
-
Upala gušterače (pankreatitis)
-
Udisanje velike količine dima
-
Udisanje drugih otrovnih plinova
-
Oštećenje pluća zbog udisanja kisika u visokim koncentracijama
-
Ozljede koje su opasne po život ili su teške
-
Predoziranje nekim lijekovima, kao što su heroin, metadon, propoksifen ili acetilsalicilna kiselina (aspirin)
-
Upala pluća
-
Dugotrajno ili naročito nizak krvni tlak (šok)
-
Plućna embolija
-
Teška, raširena infekcija (sepsa)
-
Moždani udar ili epileptični napadaj
-
Transfuzije više od 15 jedinica krvi u kratkom vremenskom razdoblju
|
Kada dođe do oštećenja malih zračnih vrećica (alveola) i sitnih krvnih žila (kapilara) u plućima, krv i tekućina istječu u prostore između zračnih vrećica i na kraju u same vrećice. Kolaps brojnih alveola (stanje koje se naziva atelektaza) također može dovesti do smanjenja tvari koja održava površinsku napetost (surfaktant), tekućine koja oblaže unutarnju površinu alveola i pomaže im da ostanu otvorene. Tekućina u alveolama i kolaps brojnih alveola ometaju prelazak kisika iz udahnutog zraka u krv. Tako se koncentracija kisika u krvi naglo smanjuje. Prelazak ugljičnog dioksida iz krvi u zrak koji se izdiše manje je pogođeno, a koncentracija ugljičnog dioksida u krvi vrlo se malo mijenja. Budući da je zatajenje disanja kod ARDS-a uglavnom posljedica niske koncentracije kisika, smatra se da se radi o hipoksemijskoj respiratornoj insuficijenciji (zatajenje disanja uzrokovano hipoksemijom).
Smanjenje koncentracije kisika u krvi uzrokovano ARDS-om i curenje u krvotok određenih bjelančevina (citokina) koje proizvode oštećene plućne stanice i bijele krvne stanice mogu dovesti do upale i komplikacija u drugim organima. Također može doći do zatajenja nekoliko organa (stanje koje se naziva zatajenje više organskih sustava). Otkazivanje organa može započeti ubrzo nakon početka ARDS-a ili nekoliko dana ili tjedana kasnije. Osim toga, osobe s ARDS-om imaju slabiju sposobnost za borbu protiv plućnih infekcija pa su obično sklone bakterijskim upalama pluća.
Simptomi
ARDS se obično razvije unutar 24 do 48 sati od prvotne ozljede ili bolesti, ali to može potrajati 4 ili 5 dana. Bolesnik prvo ima zaduhu, a disanje je obično ubrzano i plitko.
Koristeći stetoskop liječnik može čuti pucketanje ili piskanje (zviždanje ili hripanje) u plućima. Koža može postati prošarana ili modra (cijanoza) zbog niske koncentracije kisika u krvi. Rad drugih organa kao što su srce i mozak može se poremetiti, a posljedice su ubrzani puls, nenormalni srčani ritmovi (aritmije), smetenost i pospanost.
Dijagnoza
Koncentracija kisika u krvi može se izmjeriti bez uzimanja uzorka krvi pomoću senzora postavljenog na prst ili ušnu školjku—postupkom koji se naziva pulsna oksimetrija. Koncentracija kisika (i ugljičnog dioksida) u krvi također se može izmjeriti analiziranjem uzorka krvi uzetog iz arterije.
Rendgenski snimak prsnog koša pokazuje tekućinu u prostorima koji bi trebali biti ispunjeni zrakom. Možda će biti potrebno obaviti dodatne pretrage kako bi se dokazalo da zatajenje srca nije uzrok problema.
Prognoza
Bez hitnog liječenja mnogi ljudi koji imaju ARDS neće preživjeti. Međutim, uz odgovarajuće liječenje, oko 60 do 75% bolesnika s ARDS-om preživi.
Bolesnici koji brzo odgovore na liječenje obično se potpuno oporave s minimalnim ili bez dugoročnih nenormalnosti pluća. Oni bolesnici koji su dulje vrijeme bili priključeni na respirator (stroj koji pomaže da zrak ulazi i izlazi iz pluća) imaju veću vjerojatnost za nastanak ožiljaka u plućima. Takvi ožiljci mogu se smanjiti nekoliko mjeseci nakon što se osoba odvoji od respiratora. Ožiljci na plućima, ako su opsežni, mogu dovesti do trajnog oštećenja plućne funkcije na načine koji su uočljivi prilikom obavljanja određenih svakodnevnih aktivnosti. Manje opsežni ožiljci mogu oštetiti plućnu funkciju samo kada su pluća pod opterećenjem, na primjer tijekom fizičkog opterećenja (napora) ili bolesti.
Mnogi ljudi tijekom bolesti izgube veliki broj kilograma i veliku količinu mišića. Rehabilitacija provedena u bolnici može im pomoći da povrate snagu i samostalnost ( vidi: Pregled plućne rehabilitacije).
Liječenje
Bolesnici s ARDS-om liječe se u jedinici za intenzivno liječenje (JIL).
Uspješno liječenje obično ovisi o liječenju osnovne bolesti (npr. upale pluća). Također se daje i kisik, koji je od vitalne važnosti za poboljšanje niske koncentracije kisika.
Ako kisik isporučen preko maske ili nosnog katetera ne poboljša nisku koncentraciju kisika u krvi ili ako su potrebne doze kisika vrlo visoke, mora se prijeći na strojnu ventilaciju. Obično respirator isporučuje zrak bogat kisikom pod tlakom kroz cijev umetnutu kroz usta u dušnik (traheju).