Inkontinencija mokraće je nenamjerno oticanje urina.
Inkontinencija se može pojaviti i kod muškaraca i kod žena u bilo kojoj dobi, ali češća je kod žena i starijih osoba, pogađajući oko 30% starijih žena i 15% starijih muškaraca. Iako je inkontinencija češća među starim osobama, to nije normalni dio starenja. Inkontinencija može biti iznenadna i privremena, kao kad osoba uzima lijek koji ima diuretski učinak, ili može biti dugotrajna (kronična). Ponekad se čak i kod kronične inkontinencije može pomoći.
(Vidi također Kontrola mokrenja.)
Urinarna inkontinencija u djece razmatra se zasebno.
Vrste inkontinencije
Postoji nekoliko vrsta inkontinencije:
-
Urgentna inkontinencija je nekontrolirano curenje mokraće (umjerenog do velikog volumena) koje se javlja odmah nakon hitne, neukrotive potrebe za mokrenjem. Uobičajena je pojava mokrenja tijekom noći (nokturija) i noćna inkontinencija.
-
Stresna inkontinencija je curenje urina zbog naglog porasta intraabdominalnog tlaka (npr., kod kašljanja, kihanja, smijanja, savijanja ili podizanja). Volumen urina koji iscuri obično je nizak do umjeren.
-
Preljevna inkontinencija je kapanje urina iz prepunjenog mjehura. Volumen je obično mali, ali curenje može biti konstantno, što rezultira velikim ukupnim gubicima.
-
Funkcionalna inkontinencija je gubitak urina zbog problema s razmišljanjem ili tjelesnog oštećenja koje nije povezano s kontrolom mokrenja. Npr., osoba s demencijom uslijed Alzheimerove bolesti možda neće prepoznati potrebu za mokrenjem ili ne zna gdje je toalet. Ljudi koji su prikovani za krevet neće moći hodati do zahoda ili doći do posude.
Često, međutim, osoba ima više od jedne vrste inkontinencije. To se opisuje kao mješovita inkontinencija.
Uzroci
Nekoliko mehanizama može dovesti do inkontinencije urina. Često je prisutno više mehanizama:
-
slabost urinarnog sfinktera ili mišića zdjelice (zove se inkompetencija izgonskog trakta mjehura)
-
bilo što što blokira izlaz iz mokraće iz mokraćnog mjehura (opstrukcija izgonskog trakta mjehura)
-
spazam ili prekomjerna aktivnost mišića stijenke mokraćnog mjehura (ponekad se naziva i preaktivni mjehur)
-
slabost ili slaba aktivnost mišića stijenke mjehura
-
slaba koordinacija mišića stijenke mjehura s mokraćnim sfinkterom
-
povećanje volumena urina
-
funkcionalni problemi
Slabost ili slaba aktivnost mišića stijenke mjehura, opstrukcija izlaza mokraćnog mjehura, a posebno oba mogu dovesti do nemogućnosti mokrenja (retencije mokraće). Zadržavanje urina može paradoksalno dovesti do preljevne inkontinencije zbog curenja iz prepunjenog mjehura.
Povećanje volumena mokraće (npr., uslijed dijabetesa, uporabe diuretika ili prekomjernog unosa alkohola ili pića s kofeinom) može povećati količinu urina koja se gubi zbog inkontinencije, izazvati epizodu inkontinencije ili čak uzrokovati privremenu inkontinenciju. Međutim, ovo ne bi trebalo uzrokovati kroničnu inkontinenciju. Funkcionalni problemi obično povećavaju volumen urina koji se gubi kod osoba koje su inkontinentne. Međutim, funkcionalni problemi su rijetko jedini uzrok trajne inkontinencije.
Sve u svemu najčešći uzroci inkontinencije su:
Neki mehanizmi inkontinencije
|
Mehanizam
|
Primjeri
|
|
slabost urinarnog sfinktera ili mišića zdjelice (inkompetencija izgonskog trakta mjehura)
|
atrofični uretritis, vaginitis ili oboje
lijekovi
slabost mišića dna zdjelice (npr., zbog nekoliko vaginalnih porođaja ili operacije zdjelice)
operacija prostate
|
|
blokada (opstrukcija izgonskog trakta mjehura)
|
povećanje prostate (benigna hiperplazija prostate) ili rak
kamenci u mjehuru
impaktirana (zaglavljena) stolica
lijekovi
|
|
prekomjerna aktivnost mišića stijenke mjehura (preaktivni mokraćni mjehur)
|
nadražaj mokraćnog mjehura (npr. zbog infekcije, kamenaca ili rijetko raka)
poremećaji koji utječu na moždane centre koji kontroliraju mokrenje (kao što je moždani udar, demencija ili multipla skleroza)
cervikalna spondiloza ili disfunkcija leđne moždine (koja može stvarati pritisak na leđnu moždinu i tako oštetiti funkciju mjehura)
opstrukcija izlaznog trakta mjehura
|
|
slaba aktivnost mišića stijenke mjehura
|
oštećenje živaca (npr. hernija intervertebralnog diska, druge bolesti kralježnične moždine, operacije, tumori, ozljede, šećerna bolest, ili alkoholizam)
lijekovi
dugotrajna opstrukcija izlaznog trakta mjehura
kod žena, često bez jasnog uzroka
|
|
loša koordinacija stijenke mjehura sa sfinkterom
|
oštećenje kralježnične moždine ili neuroloških puteva do mjehura
|
|
funkcionalni problemi
|
demencija
depresija
psihoaktivni lijekovi koji mogu smanjiti svijest o potrebi mokrenja (npr., antipsihotici, benzodiazepini, lijekovi koji uzrokuju pospanost kao što su sedativi i lijekovi za spavanje te triciklički antidepresivi)
ograničena pokretljivost (npr., uzrokovana ozljedom, slabošću, vezanošću za krevet, moždanim udarom, drugim neurološkim poremećajima ili muskuloskeletnim poremećajima)
situacijska ograničenja (kao što je nedostatak toaleta u blizini ili putovanje)
|
|
povećanje volumena urina
|
poremećaji kao što su šećerna bolest ili dijabetes insipidus
upotreba diuretika (obično furosemid, bumetanid ili teofilin, ali ne i tiazidni diuretici)
pretjerani unos napitaka s kofeinom (kao što su kava, čaj, kola ili neka druga bezalkoholna pića) ili alkohola
|
Neki lijekovi koji mogu izazvati inkontinenciju
|
Mehanizam
|
Primjeri
|
|
slabost mokraćnog sfinktera ili mišića zdjelice (inkompetencija izgonskog trakta mjehura)
|
alfa-adrenergički blokatori (kao što su alfuzosin, doksazosin, prazosin, tamsulozin ili terazosin) koji opuštaju urinarni sfinkter
hormonska terapija (obično kombinirana terapija estrogenom / progestinom) koja može pridonijeti stanjivanju zdjeličnih mišića i potpornih tkiva
misoprostol, koji opušta urinarni sfinkter
|
|
blokada (opstrukcija izlaznog trakta mjehura)
|
alfa-adrenergički stimulansi (kao što je pseudoefedrin), koji mogu uzrokovati kontrakciju mišića mokraćnog mjehura i prostate
|
|
slabija aktivnost mišića stijenke mjehura
|
lijekovi s antikolinergičkim učincima (kao što su antihistaminici, antipsihotici, benztropin ili triciklički antidepresivi), koji inhibiraju kontrakcije mišića mokraćnog mjehura
blokatori kalcijskih kanala (kao što su diltiazem, nifedipin ili verapamil) koji inhibiraju kontrakcije mišića mokraćnog mjehura
opioidi, za koje se čini da inhibiraju kontraktilnost mjehura
|
Procjena
Inkontinencija mokraće obično ne ukazuje na poremećaj koji je opasan po život, ali može uzrokovati neugodnosti ili zahtijevati nepotrebno ograničavanje aktivnosti, što pridonosi smanjenju kvalitete života. Rijetko, naglo nastala inkontinencija može biti simptom poremećaja kralježnične moždine. Sljedeće informacije mogu pomoći ljudima da odluče kada je potrebna procjena liječnika i pomoći im da znaju što mogu očekivati tijekom procjene stanja.
Znakovi upozorenja
Kod osoba s urinarnom inkontinencijom određeni simptomi i karakteristike su razlog za zabrinutost. Oni uključuju
Kada posjetiti liječnika
Osobe sa znakovima upozorenja trebaju odmah otići u hitnu službu. Osobe bez znakova upozorenja trebaju se javiti svom liječniku. Liječnik će odlučiti koliko brzo ih je potrebno pregledati na temelju njihovih drugih simptoma i drugih poznatih stanja. Općenito, ako je inkontinencija jedini simptom, čekanje od otprilike tjedan dana nije štetno.
Većini ljudi je neugodno spomenuti inkontinenciju svojim liječnicima. Neki ljudi vjeruju da je inkontinencija normalan dio starenja. Međutim, inkontinencija, čak i kada je prisutna neko vrijeme ili kada se javlja kod starije osobe, može se liječiti. Ako su simptomi urinarne inkontinencije neugodni, ometaju svakodnevne životne aktivnosti ili uzrokuju ograničavanje društvenih aktivnosti, potrebno je posjetiti liječnika.
Što liječnik radi
Prvo ispituje o simptomima i povijesti bolesti. Zatim obavlja fizikalni pregled. Ono što sazna tijekom uzimanja povijesti bolesti i fizikalnog pregleda često upućuje na uzrok inkontinencije i potrebne pretrage.
Liječnici ispituju o okolnostima istjecanja mokraće, uključujući količinu, vrijeme dana i druge okidače (poput kašljanja, kihanja ili naprezanja). Pacijente pitaju mogu li osjetiti potrebu za mokrenjem i, ako mogu, je li osjećaj normalan ili se javlja kao naglo nastala potreba za hitnim mokrenjem. Također se traži da pacijenti procijene količinu urina koji procuri. Liječnici će također pitati ima li osoba dodatne probleme s mokrenjem, kao što su bol ili pečenje tijekom mokrenja, česta potreba za mokrenjem, poteškoće u započinjanju mokrenja ili slabi mlaz mokraće.
Ponekad se ljude traži da vode evidenciju o navikama mokrenja tijekom dana ili dva. To se naziva dnevnik pražnjenja. Svaki put kada osoba urinira, zapisuju se volumen i vrijeme. Nakon epizode inkontinencije, osoba također bilježi sve povezane aktivnosti, posebno obroke, pića, uzete lijekove ili san.
Osobe se pita za druge poremećaje za koje se zna da uzrokuju inkontinenciju, kao što su demencija, moždani udar, mokraćni kamenci, poremećaji kralježnične moždine ili druge neurološke bolesti i bolesti prostate. Liječnici moraju znati koje lijekove osoba uzima, jer neki lijekovi uzrokuju ili doprinose inkontinenciji. Žene se pita o broju i vrstama poroda i bilo kakvim komplikacijama. Sve se pita o prethodnim operacijama zdjelice i abdomena, osobito operaciji prostate kod muškaraca.
Liječnički pregled može pomoći liječnicima da suze na nekoliko potencijalnih uzroka. Ispituje se snaga, osjet i refleksi u nogama, te osjet oko genitalija i anusa kako bi se otkrila oštećenja živaca i mišića koja mogu uzrokovati inkontinenciju.
Kod žena se radi pregled zdjelice kako bi se otkrili poremećaji koji bi mogli uzrokovati inkontinenciju, kao što je vaginalna atrofija (menopauzalne promjene u kojima sluznica vagine postaje tanja, suha i manje elastična, što može biti praćeno promjenama mokraćnog sustava) ili slabost mišića dna zdjelice. Kod muškaraca i žena radi se digitorektalni pregled kako bi se provjerili znakovi opstipacije ili oštećenja živaca koji inerviraju rektum. U muškaraca, digitorektalni pregled omogućuje liječnicima da provjere prostatu jer povećana prostata , a ponekad i rak prostate mogu doprinijeti inkontinenciji. Osobu se zamoli da se nakašlje s punim mjehurom da se ispita mogućnost stresne inkontinencije Od žena se može tražiti da ponove ovaj postupak tijekom pregleda zdjelice, da bi se vidjelo prekida li podupiranje zdjeličnih organa ( prstima liječnika) istjecanje urina.
Testiranje
Nalaz fizikalnog pregleda pomaže u utvrđivanju uzroka ili čimbenika koji doprinose inkontinenciji. Međutim, često su potrebne dodatne pretrage kako bi se postavila točna dijagnoza. Rutinske pretrage uključuju:
Urodinamičko ispitivanje uključuje cistometriju, testiranje brzine protoka mokraće i cistometrografiju, a provodi se kada klinička procjena i gore navedene pretrage ne otkriju uzrok inkontinencije.
-
Cistometrija se provodi kako bi se potvrdila urgentna inkontinencija i utvrdilo je li uzrok preaktivni mokraćni mjehur. Kateter se postavlja kroz uretru (mokraćnu cijev) u mjehur. Mjeri se koliko se vode može ubrizgati u mokraćni mjehur dok osoba ne razvije osjećaj urgencije ili kontrakcije mjehura.
-
Kod muškaraca se mjeri maksimalna brzina protoka mokraće kako bi se utvrdilo je li inkontinencija uzrokovana opstrukcijom izlaznog trakta mjehura (obično uzrokovana bolestima prostate). Muškarci mokre u poseban uređaj (uroflowmetar) koji mjeri brzinu protoka urina i koliko urina je izmokreno.
-
Cistometrografija se provodi ako nijedna druga metoda ne otkrije uzrok inkontinencije. Cistometrografija je pretraga kojom se mjeri tlak u mjehuru kada se on napuni različitim količinama vode. Cistometrografija se često izvodi s elektromiografijom, pretragom koja može procijeniti funkciju sfinktera. U određenim centrima sa specijaliziranom opremom, snaga kontrakcije mokraćnog mjehura također se može mjeriti u isto vrijeme kao i tlak sfinktera i drugi tlakovi u mjehuru.
Iako je urodinamsko ispitivanje važno, rezultati ne predviđaju nužno odgovor na liječenje lijekovima ili procjenjuju relativnu važnost višestrukih uzroka.
Liječenje
-
liječenje specifičnih uzroka
-
ponekad se koriste lijekovi za liječenje određenih vrsta inkontinencije
-
opće mjere za smanjenje neugodnosti inkontinencije
Često se može liječiti specifični uzrok inkontinencije. Postoje i opće mjere koje liječnici mogu predložiti svim ljudima da smanje neugodnost inkontinencije.
Kad je lijek uzrok problema, može se zamijeniti za drugi lijek ili promijeniti raspored uzimanja kako bi se olakšalo stanje (npr. uzimanje diuretika u vrijeme kada je kupaonica blizu). Međutim, nužno je posavjetovati se sa svojim liječnikom prije prekida uzimanja lijeka ili promjene doze ili rasporeda uzimanja.
Lijekovi su često korisni za neke vrste inkontinencije, ali trebaju se koristiti kao nadopuna, a ne zamjena za opće mjere. Lijekovi uključuju one koji opuštaju mišiće stijenke mokraćnog mjehura i one koji povećavaju tonus sfinktera. Lijekovi koji opuštaju urinarni sfinkter mogu se koristiti za liječenje opstrukcije izlaznog trakta mjehura kod muškaraca s urgentnom ili preljevnom inkontinencijom.
Opće mjere
Bez obzira na vrstu i uzrok inkontinencije, neke opće mjere su obično korisne.
Unos tekućine može se ograničiti u određeno vrijeme (npr., prije izlaska ili 3 do 4 sata prije spavanja). Ljudima se predlaže da izbjegavaju napitke koje iritiraju mokraćni mjehur (kao što su napitci koji sadrže kofein). Međutim, treba unositi 1500 do 2000 mL tekućine dnevno jer koncentrirani urin također nadražuje mjehur.
Vježbanje mjehura je tehnika koja podrazumijeva da osoba slijedi fiksni raspored uriniranja dok je budna. Liječnik u suradnji s pacijentom uspostavlja raspored po kojem se mokri svakih 2 do 3 sata, a potiskuje potreba za mokrenjem ostalo vrijeme (npr., opuštanjem i dubokim disanjem). Kako se razvija sposobnost potiskivanja potrebe za mokrenjem, interval se postupno produljuje. Sličnu tehniku, mokrenje na upit, može se koristiti kod skrbi o osobama s demencijom ili drugim kognitivnim problemima. U tom slučaju, osobu se pita treba li mokriti i je li mokra ili suha u određenim intervalima.
Vježbe mišića dna zdjelice (Kegelove vježbe) često su učinkovite, osobito kod stresne inkontinencije. Ljudi moraju biti sigurni da vježbaju ispravne mišiće, mišiće oko mokraćne cijevi i rektuma koji zaustavljaju protok mokraće. Mišići se čvrsto stišću 1 do 2 sekunde, a zatim opuštaju oko 10 sekundi. Vježbe se ponavljaju 10-ak puta tri puta dnevno. Postupno se povećava vrijeme koliko su mišići čvrsto stisnuti dok se ne postigne zadržavanje kontrakcije 10 sekundi svaki put. Budući da može biti teško naučiti kontrolirati ispravne mišiće, trebat će se dati jasne upute ili preporučiti biofeedback ili električnu stimulaciju (elektronička verzija vježbi mišića dna zdjelice u kojoj se električna struja koristi za stimulaciju ispravnih mišića).
Neki lijekovi za liječenje urinarne inkontinencije
|
Lijek
|
Kako djeluje
|
Komentar
|
|
* Antikolinergički učinci (kao što su suha usta, zatvor, a ponekad i zamagljen vid ili zbunjenost) mogu biti problematični, osobito kod starijih osoba.
|
|
†Ovi lijekovi imaju antikolinergičke učinke koji se ostvaruju u mokraćnom sustavu, tako da uzrokuju manje drugih antikolinergičkih nuspojava od ostalih antikolinergika.
|
|
Za slabost urinarnog sfinktera ili mišića dna zdjelice (inkompetencija izgonskog trakta mjehura) koja uzrokuje stresnu inkontinenciju
|
|---|
|
duloksetin
|
pomaže jačanju kontrakcija urinarnog sfinktera
|
nije toliko temeljito proučavan kao neki drugi lijekovi
nije odobren za ovu indikaciju u SAD-u
|
|
imipramin (triciklički antidepresiv)
|
pomaže jačati kontrakcije urinarnog sfinktera i opustiti preaktivni mokraćni mjehur (antikolinergički učinak *)
|
također se koristi za preaktivni mokraćni mjehur i urgentnu inkontinenciju
odobren od FDA (Američke agencije za lijekove) kao privremena terapija za smanjenje noćne inkontinencije (enureza) u djece iznad 6 godina
|
|
pseudoefedrin (alfa-adrenergički agonist)
|
pomaže jačanju kontrakcija urinarnog sfinktera
|
može izazvati anksioznost, nesanicu, a kod muškaraca nemogućnost mokrenja
bezreceptni lijek koji se koristi prvenstveno kao sredstvo protiv kongestije
|
|
Za opstrukciju izlaznog trakta mokraćnog mjehura kod muškaraca koja uzrokuje urgentnu ili preljevnu inkontinenciju
|
|---|
|
Alfa-adrenergički blokatori:
|
pomažu opustiti urinarni sfinkter
|
povećavaju brzinu protoka mokraće i pomaže u potpunosti isprazniti mjehur
mogu smanjiti krvni tlak ili uzrokovati umor
|
|
Inhibitori 5-alfa reduktaze:
|
pomažu u smanjenju povećane prostate
|
potrebni su tjedni ili mjeseci da postanu učinkoviti
ponekad smanjuju spolni nagon ili doprinose erektilnoj disfunkciji
|
|
Inhibitor fosfodiesteraze tipa 5 (PDE5):
|
nije u potpunosti jasno kako ovaj lijek utječe na povećanu prostatu
|
svakodnevno uzimanje u niskim dozama (također se koristi za liječenje erektilne disfunkcije)
|
|
Za preaktivni mokraćni mjehur s urgentnom ili stresnom inkontinencijom
|
|---|
|
darifenacin
|
povećava kapacitet punjenja mokraćnog mjehura i smanjuje spazam mišića stijenke mjehura (antikolinergični učinci†)
|
—
|
|
diciklomin
|
opušta glatke mišiće (koji nisu pod voljnom kontrolom)
povećava kapacitet punjenja mokraćnog mjehura i smanjuje grčeve mišića stijenke mjehura (antikolinergički učinci *)
|
nije toliko temeljito proučavan neki drugi lijekovi
|
|
fesoterodin
|
povećava kapacitet punjenja mokraćnog mjehura i smanjuje grčeve mišića stijenke mjehura (antikolinergični učinci†)
|
nije toliko temeljito proučavan neki drugi lijekovi
|
|
hiosciamin
|
povećava kapacitet punjenja mokraćnog mjehura i smanjuje grčeve mišića stijenke mjehura (antikolinergički učinci *)
|
nije toliko temeljito proučavan kao neki drugi lijekovi
|
|
imipramin (triciklički antidepresiv)
|
pomaže jačanju kontrakcija urinarnog sfinktera
povećava kapacitet punjenja mokraćnog mjehura i smanjuje grčeve mišića stijenke mjehura (antikolinergički učinak *)
|
osobito je koristan u noćnoj inkontinenciji
|
|
mirabegron (beta-adrenergički stimulans)
|
opušta stijenku mjehura
|
nije toliko temeljito proučavan kao neki drugi lijekovi
može povisiti krvni tlak
|
|
onabotulinum toksin A
(vrsta botulinum toksina)
|
blokira živčanu aktivnost u mišićima mjehura koja uzrokuje nehotične kontrakcije mokraćnog mjehura
|
ubrizgava se u stijenku mjehura putem cistoskopa umetnutog u mjehur
koristi se za liječenje inkontinencije u odraslih osoba s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom uzrokovanim neurološkim poremećajem (kao što je multipla skleroza) kada su drugi lijekovi neučinkoviti ili imaju previše nuspojava
|
|
oksibutinin
|
mnogi učinci, kao što je opuštanje glatkih (nevoljnih) mišića i antikolinergički učinci *, koji uključuju povećanje kapaciteta punjenja mokraćnog mjehura i smanjenje grčeva mišića stijenke mjehura.
|
može biti najučinkovitiji lijek
dostupan je kao tableta, flaster i gel
|
|
solifenacin
|
povećava kapacitet punjenja mokraćnog mjehura i smanjuje spazam (grč) mišića stijenke mjehura (antikolinergični učinci†)
|
—
|
|
tolterodin
|
povećava kapacitet punjenja mokraćnog mjehura i smanjuje spazam (grč) mišića stijenke mjehura (antikolinergični učinci†)
|
—
|
|
trospij
|
povećava kapacitet punjenja mokraćnog mjehura i smanjuje spazam (grč) mišića stijenke mjehura (antikolinergički učinci *)
|
—
|
|
Za slabost mišića stijenke mjehura kod preljevne inkontinencije
|
|---|
|
betanekol
|
pomaže u kontrakciji mišića stijenke mjehura
|
obično neučinkovit
može uzrokovati crvenilo, grčeve u trbuhu i povišeni puls
|
Urgentna inkontinencija
Cilj je opustiti mišiće stijenke mjehura. Prvo se pokušava s vježbanjem mokraćnog mjehura, Kegelovim vježbama i tehnikama opuštanja. Može se pokušati biofeedback. Kad se javi potreba za mokrenjem, osoba treba pokušati opustiti se, stajati na mjestu ili sjediti, ili zatezati mišiće zdjelice. Najčešće korišteni lijekovi su oksibutinin i tolterodin. Oksibutinin je dostupan kao flaster ili gel za kožu, te kao tableta. Noviji lijekovi uključuju mirabegron, fesoterodin, solifenacin, darifenacin i trospij.
Ako je prvotno liječenje neučinkovito kod urgentne inkontinencije, može se pokušati s drugim opcijama liječenja, kao što je nježna električna stimulacija sakralnih živaca uređajem sličnim elektrostimulatoru (pacemakeru) srca, ubrizgavanje kemikalija u mokraćni mjehur (kada je uzrok poremećaj leđne moždine ili mozga) ili, rijetko, operativno liječenje.
Stresna inkontinencija
Liječenje obično počinje vježbanjem mokraćnog mjehura i Kegelovim vježbama. Izbjegavanje fizičkih naprezanja koja uzrokuju istjecanje mokraće (npr. dizanje teških tereta) i gubitak težine mogu pomoći u kontroli inkontinencije. Pseudoefedrin može pomoći kod žena s inkompetencijom izlaznog trakta mjehura. Imipramin se može koristiti za mješovitu stres i urgentnu inkontinenciju ili kod svake od njih. Duloksetin se također koristi za stresnu inkontinenciju. Ako je stresna inkontinencija uzrokovana atrofičnim uretritisom ili vaginitisom, često pomaže estrogenska krema. Kod osoba sa stresnom inkontinencijom često mokrenje pomaže kako bi se izbjeglo potpuno punjenje mjehura.
Kada stresna inkontinencija ne odgovara na lijekove i promjenu ponašanja, može pomoći operacija ili uređaji koji se zovu pesari. Prilikom "sling" operacija kreira se potporanj kako bi se spriječilo otvaranje uretre tijekom kašljanja, kihanja ili smijanja. Najčešće se taj potporanj kreira od sintetičke mrežice. Mrežasti implantati su učinkoviti, ali u rijetkim slučajevima javljaju se ozbiljne komplikacije. Alternativno, liječnici mogu stvoriti potporanj od tkiva trbušne stijenke ili noge. Kod muškaraca sa stresnom inkontinencijom, oko uretre se može postaviti mrežasti potporanj ili umjetni urinarni sfinkter kako bi se spriječilo nevoljno istjecanje urina.
Preljevna inkontinencija
Liječenje ovisi o tome je li uzrok opstrukcija izlaznog trakta mokraćnog mjehura, slabi mišići stijenke mjehura ili oboje. Za preljevnu inkontinenciju uzrokovanu opstrukcijom izlaznog trakta mokraćnog mjehura, određene procedure mogu pomoći u ublažavanju opstrukcije (npr., operacija ili lijekovi za bolest prostate, operacija cistokele i dilatacija ili stentiranje suženja uretre).
Kod preljevne inkontinencije kojoj je uzrok slabost mišića stijenke mjehura, liječenje može uključivati intermitentnu kateterizaciju (povremeno postavljanje katetera u mjehur kako bi se smanjila količina urina u mjehuru) ili postavljanje trajnog katetera. Cilj je smanjiti veličinu mjehura, dopuštajući njegovoj stijenci da povrati nešto kapaciteta kako bi se spriječilo prelijevanje. Postoje i druge mjere kojima se može isprazniti mjehur nakon mokrenja. Neke od njih su pokušaj ponovnog mokrenja nakon završetka mokrenja (nazvano dvostruko pražnjenje), kontrahiranje trbuha na kraju mokrenja i / ili pritiskanje donjeg trbuha na kraju mokrenja. Nekada se može koristiti električna stimulacija kako bi se u potpunosti ispraznio mjehur.
Osnove za starije osobe: urinarna inkontinencija
Iako je inkontinencija češća među starijim osobama, to nije normalni dio starenja.
Sa starenjem, kapacitet mjehura i sposobnost da se odgodi mokrenje se smanjuju, nevoljne kontrakcije mjehura se javljaju češće, a kontrakcije mokraćnog mjehura su slabije. Stoga je teže odgoditi mokrenje i češće se osobe nepotpuno izmokre. Mišići, ligamenti i vezivno tkivo zdjelice slabe, što doprinosi inkontinenciji. Kod žena u postmenopauzi smanjena je razina estrogena, što uzrokuje atrofični uretritis i atrofični vaginitis te smanjenu snagu uretralnog sfinktera. Kod muškaraca, dolazi do povećanja prostate, koja djelomično opstruira (zatvara) mokraćnu cijev i uzrokuje nepotpuno pražnjenje mjehura i naprezanje mišića mokraćnog mjehura. Te se promjene događaju kod mnogih zdravih starijih osoba koje kontroliraju mokraću te mogu pospješiti inkontinenciju, ali je ne uzrokuju.
Inkontinencija uvelike smanjuje kvalitetu života, uzrokujući nelagodu, izolaciju i depresiju. Često je razlog zbog kojeg starije osobe trebaju smještaj u ustanovi za dugotrajnu skrb. Mokraća nadražuje kožu, što pridonosi nastanku dekubitusa (rana od ležanja) kod ljudi koji su nepokretni. Starije osobe s urgentnom inkontinencijom imaju povećani rizik od pada i prijeloma dok žure u toalet.
Najučinkovitiji lijekovi za brojne vrste inkontinencije imaju antikolinergičke učinke ( vidi: ). Ovi učinci, kao što su konstipacija (zatvor), suha usta, zamagljen vid, a ponekad čak i zbunjenost, mogu biti posebno problematični u starijih osoba.
Ključne točke
-
Inkontinencija je česta pojava i može uvelike smanjiti kvalitetu života osobe, tako da zahtijeva liječničku skrb.
-
Iako je inkontinencija učestalija kod starijih osoba, to nije normalna posljedica starenja.
-
Neki uzroci su reverzibilni, čak i ako su dugotrajni.
Više informacija