Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Domagoj Butigan, dr. med.
Ljudsko tijelo je izuzetno dobro osmišljeno. Većina organa ima veliku rezervu što znači da mogu adekvatno funkcionirati čak i kada su ozlijeđeni. Na primjer, više od dvije trećine jetre mora biti uništeno prije nego se pokažu ozbiljne posljedice, a osoba može živjeti sa samo jednim plućnim krilom ili jednim bubregom. Ostali organi mogu podnijeti malo štete prije nego što se pokvare i pojave se simptomi. Na primjer, ako se arterija u mozgu začepi ili pukne (moždani udar) i samo mali dio moždanog tkiva u vitalnom dijelu mozga biva uništen postoji mogućnost da osoba ne može govoriti, pomicati udove ili održavati ravnotežu. Ako srčani udar uništi i malu količinu tkiva u dijelu srca koji stvara ili prenosi signale za srčani ritam, broj otkucaja srca može postati opasno nizak i osoba može čak i umrijeti.
Bolest često utječe na anatomiju, a promjene u anatomiji mogu uzrokovati bolesti. Ako je dovod krvi to tkiva smanjen ili čak prekinut tkivo umire (infarkt), kao kod srčanog udara (miokardijalni infarkt) ili moždanog udara (cerebralni infarkt). Abnormalna srčana valvula može uzrokovati nepravilno funkcioniranje srca. Trauma kože može oštetiti njezinu funkciju da se ponaša kao barijera što može dovesti do infekcije. Abnormalne izrasline, kao karcinomi mogu direktno uništiti normalno tkivo ili mogu proizvesti pritisak koji će na kraju uništiti normalno tkivo.
Zbog odnosa između bolesti i anatomije metode gledanja u tijelo postale su glavni oslonac u dijagnostici i liječenju bolesti. Prvi veliki proboj uslijedio je otkrićem rendgenskih zraka koje su omogućile liječnicima da vide u tijelo i pregledaju unutarnje strukture bez operacije. Još jedan veliki napredak bio je otkriće kompjuterizirane tomografije (CT), koji kombinira rendgenske snimke i računala. CT skeniranje daje detaljne snimke presjeka unutrašnjosti tijela (dvodimenzionalne).
Ostale metode izrade slika unutarnjih struktura uključuju ultrazvuk koji koristi zvučne valove, magnetsku rezonanciju (MRI) koja koristi kretanje atoma u magnetskom polju i radionuklidno snimanje koje koristi radioaktivne kemikalije ubrizgane u tijelo. To su neinvazivni načini gledanja u tijelo za razliku od kirurgije koja je invazivni postupak.