-
Većina ozljeda leđne moždine posljedica je prometnih nesreća, padova, napada i sportskih ozljeda.
-
Simptomi kao što su gubitak osjeta, gubitak mišićne snage i gubitak kontrole stolice, mokraće i seksualne funkcije mogu biti privremeni ili trajni.
-
Najbolji način za utvrđivanje ozljede je magnetska rezonanca (za procjenu ozljeda mekih tkiva, leđne moždine ili ligamenata) i/ili kompjutorizirana tomografija (za procjenu ozljeda kostiju).
-
Liječenje uključuje imobilizaciju kralježnice, lijekove radi ublažavanja simptoma, nekada i kirurško liječenje te uglavnom rehabilitaciju.
Kralježnica se sastoji od 24 pojedinačnih kostiju (kralježaka) i krstače (sakruma). Kralješci nose najveći dio tjelesne težine i stoga su pod velikim opterećenjem. Diskovi između svakog kralješka pomažu u amortizaciji i zaštiti kostiju. Kralježnica tvori zaštitni koštani kanal u koji je uklopljena leđna moždina.
Leđna moždina je duga, osjetljiva crvolika struktura koja počinje na kraju moždanoga debla i proteže se do donjega dijela kralježnice. Leđna moždina sastoji se od živaca koji prenose dolazne i odlazne impulse između mozga i ostatka tijela. (Vidi također Leđna moždina.)
Ozljede mogu zahvatiti koštanu strukturu kralježaka, leđnu moždinu ili korijenove spinalnih živaca (kratke grane spinalnih živaca) koji prolaze kroz prostore među kralješcima. Može doći i do ozljede snopa živčanih korijenova koji se protežu od razine završetka leđne moždine naniže (cauda equina). Ozljede leđne moždine uzrokuju živčana oštećenja ili njihovu disfunkciju na jedan od sljedećih načina:
-
Potresenost zbog tupih ozljeda (kao što je pad ili sudar)
-
Pritisak (kompresija) od strane slomljenih kostiju, oticanje ili nakupljanje krvi (hematom)
-
Djelomično ili potpuno cijepanje (razdvajanje)
S obzirom da je leđna moždina okružena i zaštićena kralježnicom, sve ozljede kralježnice i njezinog vezivnog tkiva (kao što su diskovi i ligamenti - vidi sliku Hernija diska) također mogu oštetiti i leđnu moždinu. Takve ozljede uključuju sljedeće:
-
Prijelome
-
Potpuno razdvajanje (dislokaciju) susjednih kralješaka
-
Djelomični međusobni pomak (subluksaciju) susjednih kralješaka
-
Oslabljene ligamentarne veze (sastavljene od vezivnog tkiva) između susjednih kralješaka
Ligamenti se mogu toliko razlabaviti da se kralješci međusobno pomiču. Ove ozljede se smatraju nestabilnima. Kada su kralješci pokretni mogu komprimirati leđnu moždinu ili njezinu opskrbu krvlju i oštetiti korijenove spinalnih živaca. Kod nestabilne ozljede kralježnice leđna moždina ne mora biti oštećena odmah. Npr., ozljeda može uzrokovati povećani tonus mišića koji sprječava značajnije pomicanje kralješaka. Međutim, nakon sati ili dana, tonus mišića se može normalizirati i omogućiti slobodno pomicanje kralješaka što može oštetiti leđnu moždinu.
Gotovo sve osobe s ozljedom leđne moždine imaju ozljede kralježnice. Međutim kod djece ozljeda ponekad izostaje (vidi Ozljeda leđne moždine u djece).
Najčešći uzrok ozljeda leđne moždine su prometne nesreće što čini gotovo polovicu takvih ozljeda. Drugi uzroci uključuju padove, sportske nesreće, nesreće vezane uz posao i nasilje (poput napada nožem ili vatrenim oružjem).
Padovi su najčešći uzrok kod starijih osoba. Starije osobe su također izložene većem riziku od ozbiljnih ozljeda kralježnice zbog stanja kao što su osteoporoza i osteoartritis (degenerativne bolesti zglobova). Takva stanja su i mnogo češća među starijim osobama.
Simptomi
Ako je došlo do ozljede kralježnice, pacijenti obično osjećaju bol u ozlijeđenome dijelu vrata ili leđa. Prisutna je osjetiljivost na dodir iznad mjesta ozljede, a osobito ako je u pitanju prijelom. Ako je došlo do ozljede leđne moždine, gubitak funkcije živaca ispod mjesta ozljede uzrokuju nemogućnost kontrole mišića i gubitak osjeta. Međutim, kod djece može doći do ozljede leđne moždine u kojima je gubitak funkcije živaca samo privremen i kratkotrajan. Mogu se javiti bolovi sijevajućega karaktera niz ruke ili noge.
Stupanj i količina gubitka funkcije ruku i nogu ovisi o mjestu ozljede leđne moždine. Primjerice, ako je došlo do ozljede kralježnice u vratu, osoba može izgubiti kretnje i osjet u rukama i nogama, dok niža ozljeda leđne moždine može uzrokovati disfunkciju samo u nogama. Osoba može izgubiti kontrolu mokrenja, stolice kao i spolnu funkciju bez obzira na mjesto ozljede leđne moždine.
Ovisno o ozbiljnosti ozljede kada dođe do oštećenja živaca, gubitak mišićne kontrole i osjeta može biti privremen ili trajan te djelomični ili potpuni, Ozljeda kod koje dolazi do prekida leđne moždine ili uništenja živčanih puteva uzrokuje trajnu paralizu, dok tupa ozljeda kod koje dolazi do potresa leđne moždine može uzrokovati privremenu slabost koja može trajati danima, tjednima ili mjesecima. Ponekad oteklina uzrokuje simptome koji ukazuju na ozbiljniju ozljedu, ali kako dolazi do smanjenja otekline tako dolazi i do smanjenja simptoma.
Djelomični gubitak kontrole mišića rezultira slabošću mišića. Paraliza se odnosi na potpuni gubitak mišićne funkcije. Kada su mišići paralizirani oni postaju mlohavi (flakcidni) te gube svoj tonus. Mišićni refleksi koje liječnici ispituju pomoću refleksnog čekića su oslabljeni ili odsutni. Ali kada dođe do ozljede leđne moždine, paraliza može progredirati u kasnijim tjednima na nevoljne, dugotrajne grčeve mišića (nazvane spastična paraliza). U tom slučaju, mišićni refleksi su pojačani.
Gdje je leđna moždina oštećena?
Komplikacije ozljeda leđne moždine
Kod osoba kod kojih je nastupila slabost ili paraliza kretanje je ograničeno ili nemoguće. Posljedično imaju povećani rizik nastanka krvnih ugrušaka, rana od ležanja, trajno skraćenih mišića (kontraktura), infekcija mokraćnih puteva, i upala pluća.
Dijagnoza
Osobama koje imaju simptome ozljede kralježnice (kao što su značajni bolovi u vratu ili leđima) te djeci koja imaju čak i kratkotrajne simptome mogućeg oštećenja živaca ili bolove koji se spuštaju niz ruke ili noge, mora se izvršiti procjena u hitnoj službi.
Ozljede kralježnice (koje zahvaćaju kosti) i leđne moždine dijagnosticiraju se slikovnim metodama.
-
Rendgenske pretrage: Nakon ozljede najčešće se rade rendgenske pretrage. Rendgensko snimanje se može učiniti odmah, najčešće dok je osoba još uvijek u hitnoj službi. Rendgenske snimke mogu pokazati ozljede kostiju kralježnice ali ne pokazuju ozljede leđne moždine.
-
Kompjuterizirana tomografija (CT): Nakon ozljede kralješnice učini se CT snimanje neovisno o tome da li se prethodno učini rendgensko snimanje. CT snimanje je najbolji način dijagnostike kod ozljeda kralježnice i može pokazati većinu koštanih ozljeda.
-
Magnetska rezonanca (MR): MR je najbolji način dijagnostike ozljeda leđne moždine i ligamenata kralježnice. Međutim, CT se obično radi prije MR-a jer je MR manje dostupan od CT-a i ne pokazuje ozljede kostiju jednako detaljno kao CT.
Iako je MR snimanje najpogodnije za procjenu leđne moždine i ligamenata kralježnice, MR nije moguće učiniti kod osoba sa implantiranim uređajima kao što su pacemakeri. U tim slučajevima može se učiniti CT mijelografija. CT mijelografija je CT snimanje nakon apliciranja kontrastnoga sredstva u prostor oko leđne moždine. CT mijelografija može pokazati neprirodno smještene strukture koje pritišću leđnu moždinu.
Prognoza
Oporavak je vjerojatniji ako se radi o parcijalnoj paralizi te ako se kretnje i osjet počnu vraćati tijekom prvog tjedna nakon ozljede. Ako se funkcija ne povrati unutar prvih 6 mjeseci gubitak iste će vjerojatno biti trajan. Međutim, nekoliko je studija pokazalo da je oporavak moguć i do godinu dana nakon ozljede.
Liječenje
Osobe kod koje se sumnja na ozljedu leđne moždine ne smiju se pomicati osim od strane djelatnika hitne pomoći. Početni ciljevi su osigurati uredno disanje i spriječiti daljnje oštećenje. Kod pomicanja i sumnje na ozljedu leđne moždine osoblje hitne medicinske pomoći vodi računa da adekvatno imobilizira vrat. Obično je osoba pričvršćena na čvrstu dasku i pažljivo imobilizirana kako bi se spriječilo pomicanje. Kruti ovratnik se koristiti radi imobilizacije vrata. Kada je došlo do teškog oštećenja kralježnice, može do prijeloma kralježaka koji potom mogu biti pomični što čini kralježnicu nestabilnom. Zbog toga čak i neznatno kretanje ozlijeđene osobe može uzrokovati pomicanje kralježaka i posljedično povećanje pritiska na leđnu moždinu. Pritisak na moždinu povećava mogućnost trajne paralize.
Operativno liječenje je potrebno kako bi se uklonili hematomi i fragmenti kostiju koji pritišću leđnu moždinu. Ako se radi o nestabilnoj kralješnici, osoba je imobilizirana sve dok kost i druga tkiva nisu imali vremena za cijeljenje. Kako bi se izbjeglo njezino pomicanje i dodatna ozljeda, ponekad kirurg implantira čelične implantate kako bi stabilizirao kralježnicu. Ako ozljeda uzrokuje samo djelomični gubitak funkcije, operacija učinjena ubrzo nakon ozljede može omogućiti osobi da se oporavi i ranije postane mobilna. Međutim točan konsenzus o najboljem vremenu operacije nije postignut. Operacijama kralježnice se bave neurokirurzi ili ortopedi.
Lijekovi mogu biti korisni.
-
Lijekovi protiv bolova (analgetici): Ako ozljeda uzrokuje bol, koriste se analgetici. Tijekom prvih sati i dana obično se koriste opioidi. Blagi analgetici kao što su acetaminofen ili ibuprofen mogu se koristiti kasnije.
-
Mišićni relaksansi: Ako se razvije spastična paraliza mogu se koristiti mišićni relaksansi, kao što su baklofen ili tizanidin.
Dobra zdravstvena njega može pomoći u prevenciji komplikacija zbog ležanjakao što su dekubitusi, infekcije mokraćnih puteva, krvni ugrušci u nogama i upala pluća.
Proučavaju se eksperimentalni tretmani koji stimuliraju rast spinalnih živaca. Npr. određena vrsta bijelih krvnih stanica (makrofaga) može se dobiti iz krvi, a zatim vratiti natrag ozlijeđenoj osobi. Unešeni makrofagi pomažu ubrzavanju uklanjanja otpadnih produkata koji nastaju reakcijom tijela na ozljedu i izlučuju tvari koje mogu pomoći živcima u regeneraciji. Eksperimentalni lijekovi mogu se aplicirati u prostor oko leđne moždine (epiduralno) ili aplicirati kroz usta. Korištenje matičnih stanica (nespecijalizirane stanice iz kojih se mogu razviti druge specijalizirane stanice) je još jedna mogućnost liječenja, ali koje zahtijeva još mnogo istraživanja.
Rehabilitacija, uključujući fizikalnu i radnu terapiju, pomaže ljudima da se brže i potpunije oporave. Kada ozljeda rezultira invaliditetom obično se razvija depresija tako da je pacijentima obično potrebna emocionalna podrška, a često i savjetovanje i antidepresivi.
Više informacija