Kronična bol je bol koja traje ili se ponavlja mjesecima ili godinama.
Obično se bol smatra kroničnom ako:
-
Traje više od 3 mjeseca
-
Traje više od 1 mjeseca nakon ozljede ili problema koji je izvorno uzrokovao bol
-
Ponovo se pojavljuje mjesecima ili godinama
-
Povezana je s kroničnim bolestima (kao što je karcinom, artritis, dijabetes, ili fibromialgija) ili ozljedom koja ne cijeli
(Vidi također Pregled boli.)
Kronična bol može nastati kada živčani sustav postane preosjetljivijim na bol. Na primjer, inicijalni uzrok boli može opetovano stimulirati živčana vlakna i stanice koje detektiraju, šalju i primaju signale boli. Ponovljena stimulacija može promijeniti strukturu živčanih vlakana i stanica (naziva se remodeliranje) ili ih učiniti aktivnijima. Kao rezultat toga, bol može biti posljedica stimulacije koja obično nije bolna, ili se bolni podražaji mogu doimati jači. Taj se učinak naziva senzitizacija.
Također, područja mišića ili vezivnog tkiva mogu postati vrlo osjetljiva na dodir. Ta se područja nazivaju 'trigger' točkama, jer dodirivanje tih područja često izaziva neobjašnjivu bol koja se širi do drugih dijelova tijela.
Kronične bolesti (kao što je karcinom, artritis, šećerna bolest, ili fibromialgija) mogu uzrokovati kroničnu bol. Kronična bol također može biti posljedica ozljede, čak i lakše ozljede ako su živčana vlakna i stanice postale senzitizirane.
Anksioznost, depresija i drugi psihološki čimbenici mogu objasniti zašto neki ljudi jače osjećaju bol i zašto ih bol više ograničava u njihovim aktivnostima nego druge ljude. Na primjer, osobe s kroničnom boli znaju da će se ponovno pojaviti i mogu postati uplašene i tjeskobne jer očekuju bol. Strah i tjeskoba mogu smanjiti proizvodnju tvari koja smanjuje osjetljivost živčanih stanica na bol. Ove promjene u osjetljivosti na bol djelomice objašnjavaju bol koja traje nakon što njezin uzrok nestane i bol koju bolesnici osjećaju jačom nego što je očekivano.
Ponekad je izvorni uzrok boli očit - na primjer, kada su ljudi imali ozljedu koja je rezultirala kroničnim bolovima u leđima. Ili uzrok može biti nepoznat - na primjer, kada ljudi imaju kroničnu glavobolju.
Simptomi
Simptomi kronične boli
Kronična bol može se pojaviti u različitim dijelovima tijela kod različitih ljudi, na primjer, može se pojaviti u leđima kod jedne osobe i u vrhovima prstiju kod druge). Također, osjećaj boli može biti drugačiji. Na primjer, bol se može osjećati poput pulsiranja, probadanja, pečenja ili peckanja. Može biti stalna ili može doći i nestati, a intenzitet boli može varirati.
Osobe s kroničnom boli često se također osjećaju umorne, imaju problema sa spavanjem, gube apetit i / ili osjet okusa i gube na težini. Može se smanjiti eksualni nagon. Ti se problemi postupno razvijaju. Stalna bol može spriječiti ljude da rade ono u čemu obično uživaju. Mogu postati depresivni i tjeskobni. Mogu prekinuti sa svojim aktivnostima, povući se iz društvenog život i postati zaokupljeni tjelesnim zdravljem.
Dijagnoza
Dijagnoza sindroma kroničnog umora *
Liječnici temeljito procjenjuju osobu kako bi identificirali uzrok boli i njezin utjecaj na svakodnevni život. Ako nema uzroka, liječnici se usredotočuju na ublažavanje boli i pomažu osobi kako bi što bolje funkcionirala.
Liječnici ispituju bolesnika osjeća li se depresivno, je li anksiozan i spava li dobro. Identificiranje ovih simptoma je kritično jer oni mogu pogoršati bol, i ako su prisutni, moraju se liječiti ako želimo učinkovito liječiti bol. Ponekad je nužna evaluacija mentalnog zdravlja.
Liječenje
Liječenje kronične boli
Lijekovi za suzbijanje boli
Fizikalne metode (kao što je fizikalna terapija)
Psihološka i bihevioralna terapija
Ako se uzrok kronične boli identificira, treba ga liječiti.
Liječenje kronične boli može uključivati sljedeće:
Ako je liječenje neučinkovito, liječnici mogu uputiti ljude u ustanove specijalizirane za liječenje boli.
Lijekovi
Kod većine ljudi koji uzimaju lijekove protiv bolova (analgetici) za kroničnu bol, intenzitet boli varira tijekom dana. Intenzitet varira iz nekoliko razloga, kao što su:
Karakteristike zahvaćenih živaca (na primjer, koliko brzo šalju signale i gdje se nalaze)
Aktivnosti koje mogu uzrokovati bol (kao što su pomicanje ili dodirivanje pogođenog područja)
Stres
Doza ili raspored uzimanja analgetika
Ovisno o težini boli, sljedeće vrste lijekova mogu se koristiti u liječenju kronične boli:
Ponekad kombinacije lijekova mogu smanjiti bol učinkovitije od jednog lijeka.
Kronična bol se najčešće inicijalno liječi paracetamolom ili nesteroidnim antireumaticima (NSAR), kao što su ibuprofen ili naproksen. NSAR-i ne samo da ublažavaju bol, već mogu i smanjiti upalu koja često prati i pogoršava bol. Međutim, ako se uzimaju u velikim dozama ili dulje vrijeme, nesteroidni protuupalni lijekovi mogu imati ozbiljne nuspojave, uključujući iritaciju sluznice želuca, povećanu sklonost krvarenju, probleme s bubrezima i povećan rizik od srčanih i krvožilnih (kardiovaskularnih) poremećaja.
Adjuvantni analgetici se obično koriste za liječenje kronične boli Smatra se da ti lijekovi djeluju mijenjajući način na koji živci procesuiraju bol (umjesto da izravno zaustavljaju osjećaj boli).
Adjuvantni analgetici koji se najčešće koriste za liječenje boli su
opioidi koriste se samo ako drugi lijekovi i tretmani (kao što je fizikalna terapija) nisu bili učinkoviti. Upotreba opioida je limitirana nuspojavama kao što su poremećaj uzimanja opioida (ovisnost), usporenje disanja (respiratorna depresija), i smrt od predoziranja. Opioidi se najčešće koriste za liječenje umjerene do jake boli zbog karcinoma ili drugih bolesti koji skraćuju životni vijek (terminalne bolesti). Opioidi se također koriste u sklopu hospicijske skrbi kod ljudi koji su pri kraju svoga života.
Prije propisivanja opioida za bilo koju vrstu kronične boli, liječnicit rebaju razmotriti sljedeće:
Koji je uobičajeni pristup liječenju
Postoje li drugi tretmani koji bi se mogli koristiti
Ima li osoba visok rizik od nuspojava opioida
Postoji li mogućnost da će osoba koristiti zlouporabiti opioidne lijekove ili koristiti ih u druge svrhe (na primjer, prodavati ih)
Liječnici mogu uputiti bolesnike liječnicima specijaliziranim za liječenje boli ili k liječniku koji se bavi zlouporabom tvari ako je rizik za razvoj zlouporabe velik. Na primjer, ovakva preporuka se daje bolesnicima koji su ranije imali probelma s ovisnošću.
Kada se opioidi propisuju za kroničnu bol, liječnici objašnjavaju prirodu poremećaja osobe (ako je poznata) te rizike i dobrobiti drugih mogućih tretmana, uključujući neopioidne lijekove i nikakvo liječenje. Liječnici ispituju bolesnika o ciljevima i očekivanjima. Liječnici tada bolesnicima daju pisanu informaciju o mogućim rizicima uzimanja opioida. Nakon što osoba porazgovara o ovim informacijama s liječnikom i razumije ih, od osobe se traži da potpiše informirani pristanak dokument.
Kada liječnici propisuju opioide za kroničnu bol, obično objasne moguće rizike i nuspojave uzimanja opioida. Ljudima se savjetuje
Da ne konzumiraju alkohol i da ne uzimaju lijekove protiv tjeskobe ili lijekove za liječenje nesanice za vrijeme uzimanja opioida
Da uzmu preporučenu dozu u preporučeno vrijeme i da ne mijenjaju dozu
Da spreme opioid na sigurno mjesto
Da ne dijele lijek s drugima
Da kontaktiraju svog liječnika ako ih lijek čini pospanim ili ima bilo koju drugu nuspojavu (kao što je smetenost, konstipacija ili mučnina).
Da neiskorištene tablete zbrinjavaju prema uputama
Da drže nalokson (opioidni antidot) pri ruci i nauče članove obitelji kako ga primijeniti ako dođe do predoziranja opioidima
Ako je opioid propisan, liječnici imaju uobičajenu praksu kako bi osigurali sigurnost osobe. Liječnici obično traže od osoba da recepte za opioide dobiju samo od jednog liječnika i svaki put ispune recepte u istoj ljekarni. Oni često posjećuju osobu radi kontrolnih posjeta i prate korištenje lijeka kako bi bili sigurni da je siguran i učinkovit. Na primjer, liječnici mogu povremeno analizirati urin bolesnika kako bi utvrdili uzima li pravilno lijek. Također se traži od bolesnika da potpiše sporazum u kojem se navode uvjeti koji se moraju zadovoljiti kako bi se mogao uzimati opioid, uključujući praćenje koje bi moglo biti potrebno.
Kod osoba koje boluju od karcinoma ili neke druge terminalne bolesti, zabrinutost zbog nuspojava ne bi trebala ograničavati uporabu opioida jer se nuspojave obično mogu spriječiti ili kontrolirati, a ovisnost je manje zabrinjavajuća.
Fizikalna ili radna terapija
Fizioterapeuti ili radni terapeuti koriste različite tehnike kako bi pokušali ublažiti kroničnu bol i pomogli ljudima da bolje funkcioniraju. Ako su prisutne 'trigger' točke, može se koristiti sprej za hlađenje područja, a zatim se mišići rastežu. Ova metoda (nazvana 'strech and spray') može pomoći smanjiti bol. Nošenje ortoze (naprava koja pruža potporu oštećenim zglobovima, ligamentima, tetivama, mišićima i kostima) pomaže nekim ljudima.
Ponekad može pomoći vježbanje ili pojačana aktivnost. Na primjer, redovito hodanje može učinkovitije olakšati bol u donjem dijelu leđa od odmora u krevetu.
Fizioterapeut i radni terapeut mogu pomoći ljudima s kroničnom boli da pronađu način kako obaljati svakodnevne aktivnosti s manje boli.
Komplementarna i alternativna medicina
Komplementarna i integrativna medicina može se koristiti u liječenju kronične boli. Na primjer, liječnici mogu predložiti sljedeće:
Savjetovanje i bihevioralne tehnike
Različite tehnike (kao što je relaksacijski trening, distrakcijske tehnike, hipnoza i biofeedback) mogu pomoći u kontroli boli. Tehnike relaksacije mogu uključivati vođeno vizualno zamišljanje slika. Na primjer, od bolesnika se traži da zamisli scenu koja je umirujuća, kao što je odmaranje na plaži ili ležanje u ležaljci.
Sacjetovanje i psihoterapija mogu pomoći ljudima da bolje funkcioniraju, čak i ako se bol ne smanji. Liječnici mogu preporučiti specifične načine postupnog povećanja tjelesnih i društvenih aktivnosti. Ljudima se savjetuje da ne dopuštaju da bol prekine njihovu predanost boljem funkcioniranju. Kada se koristi ovaj pristup, mnogi ljudi navode smanjenje boli. Liječnici pozdravljaju napredak, potiču ljude na daljnje poboljšanje i nastavljaju liječiti bol prema potrebi.
Liječnici također mogu razgovarati s članovima obitelji ili bolesnikovim kolegama kako bi ih spriječili da potiču bolesnikovu usredotočenost na bol. Na primjer, ne bi trebali stalno ispitivati bolesnika o zdravlju ili insistirati na tome da osoba ne obavlja nikakve poslove.
Blokada živca
Blokada živca često se koristi za liječenje boli uzrokovane oštećenjem određenog velikog živca. Kod ovog postupka ometa se prijenos signala boli na jedan od sljedećih načina:
Ubrizgavanje lokalnog anestetika u područje oko živaca kako bi se spriječilo slanje signala boli (liječnici obično koriste ultrazvuk kako bi mogli locirati živce koje treba liječiti)
Ubrizgavanje u područje blizu nakupina živčanih stanica koji se zovu gangliji kako bi se regulirao prijenos signala boli
Ubrizgavanje kaustičnog sredstva (kao što je fenol) u živac kako bi se uništio
Zamrzavanje živca (krioterapija)
Spaljivanje živca radiofrekventnom sondom
Blokade živaca često se koriste za liječenje boli u donjem dijelu leđa uzrokovane pritiskom (kompresijom) spinalnih živaca (koji povezuju leđnu moždinu s drugim dijelovima tijela). Blokada živca se također može koristiti za liječenje jake boli u terminalnoj fazi karcinoma i teške, uporne neuropatske boli kada lijekovi ne mogu ublažiti bol.
Programi rehabilitacije boli
Liječnici mogu preporučiti rehabilitacijski program bolesnicima s kroničnom boli. Ovim programima upravlja interdisciplinarni tim koji uključuje psihologe, fizioterapeute, liječnike, medicinske sestre, a ponekad i radne terapeute i praktičare integrativne medicine. Programi uključuju edukaciju. kognitivna bihevioralna terapija, fizikalna terapija, pojednostavljenje režima uzimanja lijekova, a ponekad i postupno smanjena upotreba lijeka protiv bolova. Liječnici se usredotočuju na sljedeća:
Obnavljanje funkcije
Poboljšanje kvalitete života
Pomaganje ljudima u kontroli vlastitog života, unatoč njihovoj kroničnoj boli