Lijekovi omogućavaju većini astmatičara da vode relativno normalan život. Većina lijekova koji se koriste za liječenje astmatskog napada može se koristiti (često u nižim dozama) i za sprječavanje napada. (Vidi također Astma.)
Terapija se temelji na dvije farmakoterapijske skupine lijekova:
-
protuupalni lijekovi
-
bronhodilatatori
Protuupalni lijekovi suzbijaju upalu koja sužava dišne putove (smanjuje promjer bronha). U protuupalne lijekove spadaju kortikosteroidi (koji se mogu udahnuti, uzeti na usta ili dati intravenski), modifikatori leukotrijena i stabilizatori mastocita.
Bronhodilatatori opuštaju (relaksiraju) stegnute mišiće bronha i šire (dilatiraju) dišne putove. U bronhodilatatore se ubrajaju beta-adrenergički lijekovi (kako oni za brzo ublažavanje simptoma, tako i oni za dugotrajnu kontrolu), antikolinergici i metilksantini.
Druge vrste lijekova koji izravno utječu na imunološki sustav, tj. mijenjaju imunološki odgovor (tzv. imunomodulatori) ponekad se primjenjuju kod bolesnika s teškom astmom, ali većini astmatičara imunomodulatori nisu potrebni.
Beta-adrenergički lijekovi
Beta-adrenergički lijekovi kratkog djelovanja
Beta-adrenergički lijekovi kratkog djelovanja (kratkodjelujući beta-adrenergici) obično su najbolji lijekovi za ublažavanje astmatskog napada. Također se koriste i za sprječavanje astme izazvane naporom. Ovi se lijekovi nazivaju bronhodilatatorima jer potiču beta-adrenergičke receptore na širenje (dilataciju) dišnih putova. Bronhodilatatori koji djeluju na sve beta-adrenergičke receptore u tijelu (npr. adrenalin) izazivaju nuspojave kao što su ubrzan rad (lupanje) srca, nemir, glavobolja i podrhtavanje (tremor) mišića. Bronhodilatatori (kao što je salbutamol) koji djeluju uglavnom na beta2-adrenergičke receptore, koji se nalaze prvenstveno na stanicama u plućima, imaju slabiji učinak na druge organe i tako uzrokuju manje nuspojava. Većina beta-adrenergičkih lijekova kratkog djelovanja, posebno onih koji se udišu (inhalacijskih), počinje djelovati u roku od nekoliko minuta, ali učinci traju samo 2 do 6 sati.
Kada astmatičar osjeća potrebu da beta-adrenergički lijek koristi više puta nego je propisano (preporučeno ili dopušteno), tada treba brzo potražiti liječničku pomoć. Potreba za dodatnom uporabom, osobito kontinuiranom primjenom, ukazuje na pogoršanje bronhoopstrukcije, što može biti opasno, a može bolesnika izložiti opasnosti od zatajenja disanja i smrti.
Beta-adrenergički lijekovi dugog djelovanja
Postoje i beta-adrenergički lijekovi dugog djelovanja (dugodjelujući beta-adrenergici), ali oni se koriste za prevenciju (sprječavanje), a ne za liječenje astmatskih napada. Učinak dugodjelujućih beta-adrenergičkih lijekova traje oko 12 sati, pa bolesnicima obično trebaju dvije doze dnevno.
Dugodjelujući beta-adrenergički lijekovi ne primjenjuju se sami jer bolesnici koji koriste samo dugodjelujuće beta-adrenergičke lijekove mogu imati nešto veći rizik od smrti. Stoga ih liječnici uvijek daju zajedno s inhalacijskim kortikosteroidima.
Beta-adrenergički lijekovi vrlo dugog djelovanja
Beta-adrenergički lijekovi vrlo dugog djelovanja djeluju 24 sata, pa bolesnicima treba samo jedna doza dnevno.
Beta-adrenergički lijekovi vrlo dugog djelovanja se također ne upotrebljavaju sami jer isto mogu povećati rizik od smrti kao i lijekovi dugog djelovanja. Stoga ih liječnici uvijek daju zajedno s inhalacijskim kortikosteroidima.
Načini uzimanja inhalacijskih beta-adrenergičkih lijekova
Raspršivač fiksnih doza (ručni uložak koji sadrži stlačeni plin) najčešća je metoda koja se koristi za davanje inhalacijskih beta-adrenergičkih lijekova. Tlak pretvara lijek u finu raspršenu maglicu (aerosol) koja sadrži fiksnu dozu lijeka. Nakon udisanja lijek se odlaže direktno u dišne putove, tako da djeluje brzo, ali lijek ne može dospjeti do dišnih puteva koji su jako suženi. Bolesnici koji imaju poteškoće s korištenjem inhalatora fiksnih doza, mogu koristiti komoru za zadržavanje i udisanje lijeka (spejser) ili komoru za zadržavanje i udisanje lijeka s ventilom. Spomenuti uređaji povećavaju količinu lijeka isporučenog u pluća. Bez obzira o kojoj se vrsti inhalatora radi, pravilna tehnika je od vitalne važnosti. Ako se uređaj ne upotrebljava na ispravan način, lijek neće dospjeti u dišne putove.
Inhalator suhog praha, formulacija u obliku suhog praha, također je dostupna za mnoge bronhodilatatore. Praškaste pripravke nekim je bolesnicima lakše koristiti, dijelom i zato što zahtijevaju manju usklađenost s disanjem nego je to potrebno kod inhalatora fiksnih doza.
Kako upotrebljavati inhalator fiksnih doza
-
Nakon uklanjanja poklopca protresite inhalator.
-
Izdahnite do kraja (potpuno) u 1 ili 2 sekunde.
-
Stavite inhalator u usta ili 3 do 5 cm dalje i počnite polako udisati, kao kad uzimate gutljaj vruće juhe.
-
Duboko udahnite, a u isto vrijeme pritisnite inhalator prema dolje.
-
Udahnite polako dok vam pluća ne budu puna. (Ovo bi trebalo trajati oko 5 ili 6 sekundi.)
-
Zadržite dah 10 sekundi (ili koliko god možete).
-
Udahnite i, ako je potrebna druga doza, ponovite postupak nakon 1 minute.
-
Ako vam je teško uskladiti disanje i opisani postupak rukovanja s inhalatorom, može se upotrijebiti spejser (komora za zadržavanje lijeka).
|
Nebulizator (elektroraspršivač) može se koristiti za isporuku beta-adrenergičkih lijekova izravno u pluća. Nebulizator koristi stlačeni zrak ili ultrazvučne valove kako bi neprekidno od lijeka u obliku otopine stvarao maglicu koja se udiše bez potrebe za usklađivanjem doziranja s disanjem. Elektroraspršivači su često prijenosni, a neke se jedinice čak mogu priključiti u utičnicu u automobilu. Nebulizatori i inhalatori fiksne doze često isporučuju različitu količinu lijeka u jednoj dozi, ali obje naprave mogu isporučiti dovoljnu količinu lijeka u pluća. Kad se koristi nebulizator manja je vjerojatnost da će lijek doprijeti do udaljenijih (malih) dišnih putova kod ljudi koji dišu normalno i ne dišu duboko, pa je terapija primijenjena nebulizatorom manje učinkovita od ispravno upotrijebljenog inhalatora fiksnih doza ili formulacije sa suhim prahom.
Drugi bronhodilatatori, uključujući antikolinergički lijek ipratropij isporučen pomoću nebulizatora, mogu se kombinirati s beta-adrenergičkim lijekovima za akutne napade. Kombinacija ipratropija i salbutamola u obliku inhalatora fiksnih doza također je dostupna na tržištu.
Drugi oblici beta-adrenergičkih lijekova također su raspoloživi. Beta-adrenergički lijekovi mogu se uzimati u tekućem obliku ili u obliku tableta ili ubrizgati (injicirati). Međutim, oralni lijekovi djeluju sporije od inhalacijskih ili ubrizganih (injiciranih) te je veća vjerojatnost da će izazvati nuspojave pa ih liječnici rjeđe koriste. Nuspojave su nenormalni srčani ritam, što može biti pokazatelj pretjerane upotrebe.
Antikolinergički lijekovi
Antikolinergički lijekovi, kao što su ipratropij i tiotropij, blokiraju acetilkolin koji uzrokuje kontrakciju glatkih mišića i stvaranje viška sluzi u bronhima. Ovi lijekovi se inhaliraju. Ovi lijekovi dodatno proširuju (dilatiraju) dišne putove kod ljudi kojima su već dobili beta-adrenergičke lijekove ili inhalacijski kortikosteroid.
Modifikatori leukotrijena
Modifikatori leukotrijena, kao što su montelukast, zafirlukast i zileuton, također pomažu u kontroli astme. To su protuupalni lijekovi koji sprječavaju djelovanje ili sintezu (stvaranje) leukotrijena. Leukotrijeni su kemijski spojevi koje proizvodi tijelo i koji uzrokuju bronhoopstrukciju. Ovi lijekovi, koji se uzimaju na usta (oralno), koriste se više za sprječavanje astmatskih napada nego za njihovo liječenje.
Stabilizatori mastocita
Stabilizatori mastocita, koji se udišu, su kromolin i nedokromil. Smatra se da ovi lijekovi sprječavaju otpuštanje upalnih kemijskih spojeva iz mastocita i smanjuju vjerojatnost sužavanja dišnih putova. Dakle, oni su također protuupalni lijekovi. Korisni su za sprječavanje (prevenciju), ali ne i za liječenje napada. Stabilizatori mastocita mogu pomoći djeci koja imaju astmu i osobama koje razviju astmu u naporu. Ovi lijekovi su vrlo sigurni i moraju se uzimati redovito, čak i kada osoba nema simptoma.
Kortikosteroidi
Kortikosteroidi blokiraju upalni odgovor tijela i iznimno učinkovito smanjuju simptome astme. Oni su najsnažnija vrsta protuupalnih lijekova i desetljećima su važna sastavnica u liječenju astme.
Kortikosteroidi se mogu uzimati u nekoliko različitih oblika. Često su inhalacijske inačice najbolje jer isporučuju lijek izravno u dišne putove i svode na najmanju mjeru količinu lijeka koja se krvlju prenosi čitavim tijelom. Inhalacijski oblik koristi se za sprječavanje napada i poboljšanje plućne funkcije. Inhalacijski kortikosteroidi dolaze u nekoliko različitih jačina i obično se uzimaju dva puta dnevno. Nakon upotrebe ljudi trebaju isprati usta kako bi smanjili vjerojatnost pojave gljivične infekcije usne šupljine (mliječica). Kortikosteroidi koji se uzimaju na usta (oralni) ili ubrizgavaju (injiciraju u mišić ili venu) mogu se dati u visokim dozama za ublažavanje teškog astmatskog napada i obično se nastavljaju davati još 1 do 2 tjedna. Oralni kortikosteroidi mogu se davati nekoliko dana nakon astmatskog napada, a dugoročno se propisuju samo ako nijedan drugi način liječenja ne može kontrolirati simptome.
Ako se uzimaju dulje vrijeme, kortikosteroidi postupno smanjuju vjerojatnost astmatskog napada tako što smanjuju osjetljivost dišnih putova na brojne provokacijske podražaje. Dugotrajna primjena kortikosteroida, osobito većih doza koje se uzimaju na usta, može izazvati nuspojave uključujući pretilost, osteoporozu, mrenu (kataraktu), lako nastajanje modrica, stanjivanje kože, nesanicu, povišenu razinu glukoze u krvi i, vrlo rijetko, psihozu. Neke studije pokazuju da rast može biti usporen kada djeca uzimaju kortikosteroide dulje vrijeme. Međutim, većina djece koja uzima inhalacijske kortikosteroide na kraju dostigne očekivanu visinu u odrasloj dobi.
Imunomodulatori
Omalizumab je lijek koji je protutijelo usmjereno protiv skupine drugih protutijela koja se nazivaju imunoglobulin E (IgE). Omalizumab se primjenjuje kod astmatičara koji također imaju teške alergije i visoku razinu IgE u krvi. Omalizumab sprječava vezanje IgE na mastocite i na taj način sprječava oslobađanje upalnih kemijskih spojeva koji mogu suziti dišne putove. Može smanjiti potrebu za oralnim kortikosteroidima i ublažiti simptome. Lijek se ubrizgava potkožno (supkutano) svaka 2 do 4 tjedna.
Benralizumab, dupilumab, mepolizumab i reslizumab su protutijela koja se vežu za molekule koje uzrokuju upalu dišnih putova (interleukini). Primjenjuju se za liječenje teške astme koju izazivaju (aktiviraju) alergeni. Mepolizumab smanjuje broj astmatskih napada, ublažava simptome astme i smanjuje potrebu za kortikosteroidima. Mepolizumab se ubrizgava potkožno svaka 4 tjedna. Reslizumab smanjuje broj astmatskih napada i ublažava simptome astme. Daje se u venu (intravenski) svaka 4 tjedna. Benralizumab i dupilumab mogu se davati zajedno s drugim lijekovima protiv astme (antiastmaticima) ljudima koji imaju puno eozinofila (vrsta bijelih krvnih stanica) u svom krvotoku.
Teške alergijske reakcije (anafilaksija) ponekad se javljaju nakon primjene ovih lijekova; stoga se ovi lijekovi daju pod nadzorom u zdravstvenim ustanovama, kao što su dnevne bolnice ili liječničke ordinacije.
Metilksantini
Teofilin, metilksantin, još je jedan lijek koji širi bronhe (izaziva bronhodilataciju). Danas se primjenjuje rjeđe nego u prošlosti. Teofilin se obično uzima na usta (oralno). Oralni teofilin dolazi u brojnim oblicima, od tableta i sirupa kratkog djelovanja do kapsula i tableta s produljenim oslobađanjem. Teofilin se uglavnom koristi za sprječavanje (prevenciju) astme.
Količina teofilina u krvi može se izmjeriti u laboratoriju, a liječnik mora pomno pratiti kretanje koncentracije. Preniska koncentracija lijeka u krvi može biti od male koristi, a previsoka koncentracija lijeka može izazvati nenormalni srčani ritam opasan po život ili epileptičke napadaje. Prilikom prvog uzimanja teofilina, astmatičar može osjetiti lagano drhtanje (uznemirenost) i može imati glavobolju. Ove nuspojave obično nestaju kako se tijelo navikava na lijek. Veće doze mogu uzrokovati ubrzan rad srca, mučninu ili palpitacije (pacijent osjeća nepravilne udare srca). Pacijent može također imati nesanicu, uznemirenost, povraćanje i epileptičke napadaje. Pojava ovih nuspojava jedan je od razloga što se teofilin primjenjuje rjeđe nego drugi lijekovi.
Lijekovi koji se obično koriste za liječenje astme
|
Lijek
|
Neke nuspojave
|
Komentari
|
|---|
|
Antikolinergici (inhalacijski)
|
|---|
|
ipratropij
tiotropij
|
Suha usta
Ubrzan rad srca (ubrzan puls)
|
Obično se koristi u kombinaciji s beta-adrenergičkim lijekom
|
|
Kratkodjelujući beta-adrenergički lijekovi (inhalacijski)
|
|---|
|
salbutamol
levsalbutamol
|
Povećan broj otkucaja srca
Uznemirenost
|
Za trenutno olakšanje akutnog napada
Salbutamol postoji i u oralnom obliku
|
|
Dugodjelujući beta-adrenergički lijekovi (inhalacijski)
|
|---|
|
arformoterol
formoterol
salmeterol
|
Povećan broj otkucaja srca
Uznemirenost
|
Za trajno liječenje, a ne za akutno olakšanje
Ne preporučuje se davati sam (bez drugih lijekova za astmu)
|
|
Beta-adrenergički lijekovi vrlo dugog djelovanja (inhalacijski)
|
|---|
|
indakaterol
olodaterol
vilanterol
|
Curenje iz nosa i kihanje
Visoki krvni tlak
Kašalj
Glavobolja
|
Ne preporučuje se davati sam (bez drugih lijekova za astmu).
Vilanterol je dostupan samo u kombinaciji s flutikazonom
|
|
Kortikosteroidi (inhalacijski)
|
|---|
|
beklometazon
budezonid
ciklezonid
flunizolid
flutikazon furoat
flutikazon propionat
mometazon
triamcinolon
|
Gljivična infekcija usne šupljine (mliječica)
Promjena glasa
|
Udisati za prevenciju (dugoročnu kontrolu) astme
|
|
Kortikosteroidi (na usta ili u injekciji)
|
|---|
|
metilprednizolon
prednizolon
prednizon
|
Debljanje
Povišena razina šećera u krvi
Rijetko psihoza
Osteoporoza
Mrena (katarakta)
Stanjivanje kože i lako nastajanje modrica
Nesanica
|
Koristi se za akutne napade astme i za astmu koja se ne može kontrolirati inhalacijskom terapijom
|
|
Imunomodulatori (injekcija)
|
|---|
|
benralizumab
dupilumab
mepolizumab
omalizumab
reslizumab
|
Bol na mjestu ubrizgavanja
Rijetko anafilaktičke reakcije
|
Koristi se kod osoba s teškom astmom kako bi se smanjila upotreba oralnih kortikosteroida
|
|
Modifikatori leukotrijena (oralni)
|
|---|
|
montelukast
zafirlukast
zileuton
|
Eozinofilna granulomatoza s poliangiitisom
Uz zileuton, povišene vrijednosti jetrenih enzima
|
Koristi se više za prevenciju (dugotrajna kontrola) nego za liječenje
|
|
Stabilizatori mastocita (inhalacijski)
|
|---|
|
kromolin
nedokromil
|
Kašalj ili piskanje (zviždanje) u plućima
|
Korisni za sprječavanje napada, često izazvanih naporom, ali ne i za liječenje akutnog napada
Nedokromil nije dostupan u SAD-u
|
|
Metilksantin (na usta)
|
|---|
|
teofilin
|
Povećan broj otkucaja srca
Uznemirenost
Želučane tegobe
Epileptički napadi (ako je razina u krvi visoka)
Ozbiljne nepravilnosti u radu srca (ako je razina u krvi visoka)
|
Može se koristiti za prevenciju i liječenje
Uzima se na usta (oralno), ali u bolnici se može davati u venu (intravenski)
|
Ostali lijekovi za sprječavanje i liječenje astme
Ostali lijekovi koji se povremeno koriste za liječenje astme. Ovi se lijekovi mogu koristiti u specifičnim okolnostima. Magnezij se često daje u venu na odjelu za hitne slučajeve kod akutnih astmatskih napada.
Drugi lijekovi koji se mogu davati za kroničnu astmu su lidokain ili heparin koji se daju pomoću nebulizatora (elektroraspršivača), kolhicin i intravenski imunoglobulini. Dokazi koji podupiru uporabu bilo koje od ovih terapija su ograničeni, pa se ovi lijekovi primjenjuju mnogo rjeđe.
Bolesnici koji uzimaju inhalacijske kortikosteroide i koji imaju faktore rizika za osteoporozu, kao što su starija dob, slučajevi osteoporoze unutar obitelji, prehrana siromašna kalcijem i vitaminom D ili slabija građa kostiju, možda će trebati uzimati pripravke kalcija i vitamina D i bifosfonate kako bi očuvali gustoću kostiju.
Više informacija
-
Allergy and Asthma Network
-
American Academy of Allergy, Asthma and Immunology
-
Asthma & Allergy Foundation of America