Cervikalna distonija se odlikuje dugotrajnim (kroničnim) nevoljnim kontrakcijama (spazmima) ili povremenim povremenim kontrakcijama vratnih mišića, što uzrokuje okretanje vrata na različite strane.
-
Uzrok cervikalne distonije je obično nepoznat.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju simptoma i rezultate fizikalnog pregleda.
-
Prvo se koriste injekcije botulinum toksinom, ali ako su neučinkovite, mogu se koristiti lijekovi koji se uzimaju peroralno.
-
Fizikalna terapija može pomoći smanjiti neke simptome.
(Vidi, također, Pregled Poremećaja pokreta.)
Distonija se, također, može pojaviti i u drugim mišićima (osim vratnih).
Vrat može biti okrenut na jedan ili više sljedećih načina:
-
Rotiran (naziva se tortikolis)
-
Ukošen (nazviva se laterokolis)
-
Nagnut naprijed (naziva se anterokolis)
-
Nagnut natrag (zove se retrokolis)
Jedan oblik (nazvan adultna cervikalna distonija odrasle osobe) počinje u odrasloj dobi. Budući da uzrokuje rotaciju vrata, ponekad se naziva spazmodički tortikolis. To je najčešća distonija koja pogađa samo jedan dio tijela. Obično je uzrok nepoznat, ali kod nekih ljudi spazmodički tortikolis uzrokovan je genetskom mutacijom. Stres i emocionalni problemi mogu pogoršati stanje.
Cervikalna distonija može
-
Biti prisutna pri rođenju
-
Pojaviti se kasnije, uzrokovana raznim neurološkim poremećajima
-
Biti rezultat upotrebe lijekova koji blokiraju dopamin (kao što su haloperidol i drugi antipsihotici)
Rijetko kad se misli da joj pridonose emocionalni problemi.
Simptomi
Simptomi cervikalne distonije mogu započeti u bilo kojoj dobi, ali obično počinju u dobi između 20. i 60. godine, najčešće u dobi između 30. i 50. godine.
Simptomi obično počinju postupno i rijetko počinju iznenada.
Ponekad simptomi počinju pokretom glave s jedne strane na drugu, kao da ljudi tresu glavom kako bi rekli ne. Neki vratni mišići mogu se stezati i ostati kontrahirani, ili se mogu povremeno stezati, uvijajući vrat. Kontrakcije mogu biti bolne. Glava se može okrenuti na jednu stranu ili povući prema naprijed ili natrag. Ponekad je jedno rame podignuto.
Simptomi se kreću od blagih do teških. Obično se grčevi polako pogoršavaju od 1. do 5. godine, a zatim stagniraju. U oko 10 do 20 % ljudi oni nestaju sami, unutar 5 godina od početka simptoma. Spazmi imaju veću vjerojatnost da nestanu kada su blagi i počinju u mlađoj dobi. Međutim, oni mogu perzistirati, ograničavajući kretanje i trajno uvijajući glavu, vrat i ramena u iskrivljeni položaj.
Dijagnoza
Dijagnoza cervikalne distonije temelji se na simptomima i neurološkom pregledu.
Liječenje
Neke fizikane tehnike ponekad mogu privremeno olakšati grčeve. Fizikalna terapija može pomoći poboljšanjem fleksibilnosti. Terapeuti, također, mogu pomoći ljudima da utvrde koji pokreti pogoršavaju grčeve i koje ih oslobađaju. Biofeedback (koristi relaksacijsku tehnika opuštanja za kontrolu nesvjesnih tjelesnih procesa, kao što su otkucaji srca i napetost mišića) ili masaža može pomoći nekim ljudima.
Ljudi mogu pronaći određene trikove koji mogu nakratko osloboditi grčeve. Oni uključuju lagano dodirivanje brade, obraza, gornjeg lica ili leđa glave. Ovi trikovi su obično učinkovitiji ako se rade na strani nasuprot grča.
Kada emocionalni problem pridonosi poremećaju, liječenje najbolje upravlja tim liječnika, uključujući psihijatra, psihologa i neurologa.
Lijekovi
Injekcije botulinum toksina u zahvaćene mišiće mogu smanjiti bolne spazme u oko 70% ljudi i omogućiti povratak glave u normalniji položaj. Međutim, za kontinuirano olakšanje, injekcije se moraju ponavljati svaka 3 do 4 mjeseca. Toksin s vremenom postaje manje djelotvoran, jer kada ga opetovano dajemo, tijelo proizvodi antitijela koja inaktiviraju toksin. Ako je zahvaćeni mišić tanak ili duboko smješten može se koristiti elektromiografija (stimulacija mišića i snimanje te električne aktivnosti) za idetificiranje mišića koji treba biti injektiran.
Određeni lijekovi, koji se daju oralno, mogu pomoći, ali oni kontroliraju grčeve samo u oko 25 do 33% ljudi. Ti lijekovi uključuju
-
Lijekovi s antikolinergičkim učinkom kao triheksifenidil (no nažalost, neželjeni učinci kao konfuzija, suha usta i pospanost limitiraju njihovu upotrebu)
-
Benzodiazepini (sedativi), osobito klonazepam, baklofen (mišićni relaksant) i karbamazepin (antikonvulziv) mogu pomoći.
-
Baklofen (relaksant mišića)
-
Vigabatrin (antikonvulziv)
Kirurgija
Uloga operacije je kontroverzna. Kirurgija uključuje rezanje živaca na zahvaćene mišiće, tako da živci više ne mogu stimulirati mišić da se stežu. Kada postupak obavljaju vješti kirurzi, korist nadmašuje potencijalne komplikacije.
Ako su simptomi teški i svi uobičajeni tretmani neučinkoviti, može se provesti duboka stimulacija mozga. Za ovaj postupak, sićušne elektrode se kirurški ugrađuju u dio bazalnih ganglija (zbirke živčanih stanica koje pomažu da se izglade mišićni pokreti). Elektrode šalju male količine električne energije u određeno područje bazalnih ganglija koji uzrokuju cervikalnu distoniju i tako pomažu u ublažavanju simptoma.