Bronhoskopija

Autor: Rebecca Dezube, MD, MHS
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Bronhoskopija je izravan vizualni pregled grkljana (larinksa) i dišnih putova pomoću bronhoskopa – savitljive cijevi s optičkim vlaknima i kamerom na vrhu.

Bronhoskop ima kameru na vrhu koja liječniku omogućuje prolazak kroz velike dišne putove te vizualni prikaz i pregled donjih dišnih putova (bronha). Liječnici također mogu provući tanke instrumente kroz bronhoskop kako bi uzeli uzorke tkiva pluća ili dišnih putova u dijagnostičke i terapijske svrhe. Bronhoskopi mogu biti fleksibilni (savitljivi) ili rigidni (kruti). Većina bronhoskopskih postupaka, osobito dijagnostičkih, izvodi se ambulantno pomoću savitljivog bronhoskopa. Ponekad se osoba smiri ili kratkotrajno uspava (sedira ili anestezira) prije postupka, a ponekad se koriste lokalni anestetici (nazalni i/ili inhalacijski).

Neki dijagnostički i terapijski postupci zahtijevaju uporabu krutog (rigidnog) bronhoskopa te se izvode u općoj anesteziji u bolnici. Na primjer, uklanjanje stranog tijela, zaustavljanje krvarenja ili proširivanje dišnog puta najbolje se može izvesti pomoću krutog metalnog bronhoskopa u operacijskoj dvorani.

(Vidi također Anamneza i fizikalni pregled kod bolesti pluća i Dišni sustav.)

Bronhoskopija: vizualni prikaz dišnih putova

Bronhoskopija se koristi za vizualizaciju dišnih putova. Može se vidjeti dušnik (traheja) sa svojim hrskavičnim prstenovima. Kod te osobe dušnik se otvara i zatvara tijekom disanja—što je znak oslabljenog tkiva dišnih putova. Na donjem kraju dušnika nakratko se mogu vidjeti otvori (bronhi) koji vode u desno i lijevo plućno krilo.

Video iz Media Centra klinike Lahey.

Razumijevanje fleksibilne bronhoskopije

Da bi izravno prikazao (vidio) dišne putove, liječnik uvodi fleksibilni bronhoskop kroz bolesnikovu nosnicu ili kroz usta i spušta se u bronhe. Kružna slika prikazuje ono što liječnik vidi (pogled iz liječnikove perspektive).

Bronhoskop se može koristiti za:

Fleksibilna bronhoskopija

Ova fotografija prikazuje pacijenta u trenutku izvođenja bronhoskopije. Fleksibilna cijev (bronhoskop) uvedena je u njezine dišne putove i medicinskom timu daje sliku (vidljivu na zaslonu u sredini).

ANTONIA REEVE / ZNANSTVENA FOTO KNJIŽNICA

Bronhoskopija može biti od pomoći kod liječenja nekih stanja. Na primjer, bronhoskop se može koristiti:

  • kao vodilica kroz koju se može uvesti cijev (tubus) koja omogućava disanje (trahealna intubacija)

  • za stavljanje lijekova u specifična područja pluća

  • za uklanjanje sekreta, krvi, gnoja i stranih tijela

Fleksibilna bronhoskopija: uvođenje

Tijekom bronhoskopije liječnik uvodi savitljivu (fleksibilnu) optičku cijev kroz nosnicu ili usta osobe i spušta je u dišne putove. Liječnik može izravno pregledati veće dišne putove. Osoba je obično budna, iako često sedirana (umirena/lagano uspavana lijekovima). Intravenska (IV) igla koristi se za pristup veni kako bi se mogli primijeniti lijekovi. Elektrokardiografija (EKG) i pulsna oksimetrija (monitori na lijevoj strani) koriste se za praćenje vitalnih znakova tijekom postupka.

Ljubaznošću dr. Roberta M. Bogin i dr. Salvatore Mangione.

Najmanje 6 sati prije bronhoskopije osoba ne smije jesti ni piti. Prije fleksibilne bronhoskopije bolesniku se često daju sedativi, dok se kod krute (rigidne) bronhoskopije obično primjenjuje opća anestezija. Kod fleksibilne bronhoskopije grlo i nosni hodnici poprskaju se lokalnim anestetikom, a bronhoskop se uvodi kroz nosnicu, usta ili cijev za disanje (tubus) u dišne putove, odnosno bronhe.

Nakon bronhoskopije osoba se zadrži na promatranju 2 do 4 sata. Ako se uzmu uzorci tkiva, može se uraditi rendgenski snimak prsnog koša da se isključe komplikacije, kao što su krvarenje ili pneumotoraks (zrak u prsnom košu, ali izvan pluća).

Bronhoskopski izvedeni postupci

Ponekad, u sklopu bronhoskopskog pregleda, liječnici rade dodatne postupke kako bi uzeli uzorke za pregled u laboratoriju.

Bronhoalveolarno ispiranje (lavaža) je postupak koji liječnici mogu koristiti za uzimanje uzoraka iz malih bronha (bronhiola) i alveola, do kojih se ne može doprijeti bronhoskopom. Nakon što se bronhoskop uglavi u mali bronh, liječnik kroz instrument ubrizgava fiziološku otopinu (slanu vodu). Tekućina se zatim usisava natrag u bronhoskop, donoseći sa sobom stanice i sve bakterije. Pregled dobivenog materijala pod mikroskopom pomaže u dijagnosticiranju infekcija i karcinoma. Tekućina se također može pohraniti u posude s posebnim hranjivim podlogama i ostaviti neko vrijeme da se vidi hoće li narasti bakterije (kultivacija), što je pouzdaniji način za dijagnosticiranje infekcija.

Transbronhalna biopsija pluća uključuje uzimanje uzorka (komadića) plućnog tkiva pomoću sitnih kliješta koja se uvode kroz radni kanal bronhoskopa. Bronhoskop se uvodi u sve uže (manje) dišne putove dok ne dosegne područje koje treba posebno ispitati. Liječnik može pod kontrolom fluoroskopa (uređaja za snimanje koji koristi rendgenske zrake za prikaz unutarnjih tjelesnih struktura na ekranu) identificirati sumnjivo područje. Bronhoskopija uz takvo navođenje također može smanjiti rizik od slučajnog probijanja pluća i prodora zraka u pleuralni prostor (pneumotoraks). Iako transbronhalna biopsija pluća povećava rizik od komplikacija tijekom bronhoskopije, pruža dodatne dijagnostičke informacije te često može učiniti veliku operaciju nepotrebnom.

Transbronhalna iglena aspiracija vrši se ponekad. Prilikom ovog postupka igla se provodi kroz radni kanal bronhoskopa i probija stijenka bronha. Igla može proći kroz stijenku velikog bronha uz izravnu vizualizaciju ili kroz stijenku malog bronha uz pomoć rendgenskog uređaja za navođenje. Liječnik će možda uspjeti dobiti stanice iz sumnjivih limfnih čvorova za mikroskopsku analizu. Endobronhalni ultrazvuk (EBUS) može se koristiti za navođenje igle prilikom biopsije (biopsija pod kontrolom EBUS-a).

Navigacijska bronhoskopija

Za dobivanje uzorka tkiva ili tumora iz pluća obično se koristi standardni fleksibilni bronhoskop. Međutim, većina bronhoskopa ne može pronaći niti dosegnuti tumore smještene na periferiji pluća, gdje manji bronhi nisu dovoljno široki da omoguće prolazak bronhoskopa standardnog promjera. Više od dvije trećine plućnih masa (tvorbi) nalazi se na periferiji pluća. Navigacijska bronhoskopija je tehnologija koja kombinira elektromagnetsku navigaciju s trodimenzionalnim (3D) CT slikama u stvarnom vremenu, omogućujući liječnicima da urade biopsiju i provedu liječenje masa (tvorbi) u tim udaljenim područjima pluća. Prije navigacijske bronhoskopije radi se CT prsnog koša kako bi se precizno odredila lokacija potencijalnih tumora u plućima. CT snimka se zatim učitava u računalo i koristi za stvaranje virtualnog, trodimenzionalnog putokaza kroz pluća do ciljne lezije (tvorbe). Liječnik označava gdje su ciljne lezije smještene na virtualnoj karti i planira kretanje kroz pluća do lezija. Tijekom postupka, pacijent leži na krevetu s niskofrekventnim elektromagnetskim poljem. Bronhoskop, koji ima prošireni radni kanal (EWC) i vodilicu s mogućnošću lociranja, uvodi se u bolesnikov dišni put, niz dušnik i dalje u bronhe. Krevet s elektromagnetskim poljem omogućuje liječniku da u realnom vremenu prati vodilicu s mogućnošću lociranja na virtualnoj karti i pažljivo vodi bronhoskop duboko u pluća. Liječnik može kontrolirati kretanje i smjer kretanja vodilice s mogućnošću lociranja sve do najmanjih bronhiola. Kad se dosegne ciljana lezija, vodilica s mogućnošću lociranja uklanja se, a kroz prošireni radni kanal (EWC) uvodi se kirurški instrument radi biopsije te se bioptat šalje na daljnju analizu. Navigacijska bronhoskopija može se također koristiti u kombinaciji s vanjskim zračenjem, poput metode TomoTherapy, za liječenje perifernih tumora preciznim oblikom zračenja koji isporučuje visoku dozu na tumor, a smanjuje izloženost zračenju okolnog zdravog tkiva.

Politika privatnosti